Raskrinkavanje NATO laži: Na Zagreb pao bespilotni izviđački avion Tu-141 - ili borbeni MiG 21?! (Foto)
Mantre o padu na Zagreb izviđačkog "drona" Tu-141 samo otvaraju sumnje na NATO tajnu operaciju prebacivanja ukrajinskih ili čak poljskih borbenih aviona MiG 21 u bazu na Kosovu. Znamo da je ova opcija razmatrana, a putanja kojom se zaobilaze vojno neutralne Srbija i BiH i gdje valja avione puniti gorivom vodi nas ka Zagrebu. Doznajte detalje.
Nakon zadnje objave ZELENSKI NA KOLJENIMA: Putinov novi svjetski poredak neminovna realnost! uslijedila su masovna reagovanja na moj navod da Rusija sa svojih moćnih podmornica može bukvalno izbrisati London sa mape svijeta. Pad zasad neidentifikovane letjelice na Zagreb pokazao je nezamislive probleme NATO odbrane, odnosno ekspresno potvrdio moje procjene i to na baš skandalozan način. No, poenta ovog teksta nije "likovanje", nego otvaranje zabrinjavajućih dimenzija ovog nemilog događaja u kom su tek pukom srećom izbjegnuta ljudska stradanja. Ono, dok čekamo službena saopštenja.
Nakon punih 12 sati "intenzivnih istraga" bilo je doista degutantno slušati nebuloze vrhovne komande hrvatskih NATO snaga, predsjednika Zorana Milanovića kao vrhovnog komandanta, ministra odbrane Marija Banožića i načelnika Glavnog stožera OS admirala Roberta Hranja. Prije analize valja pomenuti da HRT kao javni servis nije uživo prenosio izjave čelnika, jednako kao ni vodeće hrvatske privatne televizije. Ministra Banožića i admirala Hranja odgledao sam uživo (preko interneta) i po njihovom nesnalaženju pred ljubopitljivim novinarima shvatio zašto se ova teška opsanost nastoji sakriti od šire javnosti.
Ako su bili "zbunjeni" u prvih 12 sati istrage valjda su za proteklih 38 sati, od pada aviona do pisanja ovog teksta, mogli elementarno utvrditi o kakvoj letjelici je riječ. Govorim o padu AVIONA jer u javnosti najčešće pominjani Tu-141 nije nikakav "dron" nego izviđački bespilotni avion, sa dodatnom opremom osposobljen za nošenje vrlo teških tereta - kakvi npr. mogu biti u vidu bombi. Uostalom, o čemu je tačno riječ pročitajte sa donjeg prevoda ruskog izvora, popraćenog fotografijama koje prezentujem:
"Prvi prototip aviona "141" poleteo je u decembru 1974. godine. Prvi eksperimentalni avioni "141" bili su opremljeni eksperimentalnim motorima KR-17A. Serijska konstrukcija aviona "141" pokrenuta je 1979. godine u Harkovskom vazduhoplovnom kombinatu (bivši broj 135), a ukupno je do kraja serije 1989. godine proizvedeno 152 primerka aviona "141". Prva pilot serija bespilotnih letelica u količini od 10 primeraka. opremljen motorima tipa R9A-300 (varijanta avio-turbomlaznog motora RD-9B aviona MiG-190, a zatim je, nakon savladavanja serije KR-17A, KhAZ prešao na serijsku proizvodnju izviđačkog aviona s njim.
Nakon završetka fabričkih i državnih ispitivanja, kompleks Strizh preuzima Sovjetska armija. Uglavnom, kompleksi su stigli u jedinice stacionirane na zapadnim granicama SSSR-a, a nakon raspada SSSR-a većina ih je završila u vlasništvu novih nezavisnih država, posebno oružanih snaga Ukrajine. Pored glavne opcije za izviđanje, konstruktorski biro je radio na avionu mete baziranom na Tu-141". Bez izmjena prevedeno sa ruskog.
Na gornjem kolažu vidite i prevedeni tekst sa osnovnim podacima aviona i neke od fotografija preuzete sa istog izvora. Kada podatke uporedite sa borbenim MiG-om 21 vidite vrlo slične gabarite i fizinomiju, mogućnost samostalnog leta do 1 000 kilometara i druge detalje po kojima standardni uređaji kontrole leta ne mogu detektovati razliku. Poentiram na tvrdnji da je MiG 21 moguće kamuflirati izviđačkim avionom Tu-141, a dovoljno je smanjiti brzinu i spustiti visinu leta u svrhu zavaravanja sistema PVO.
Ovim dolazimo do razloga zbog kojih su ruske snage 90-ih godina Su-141 koristile kao mete uvježbavanja svojih Su-27 i MiG 29, a posebno jer su se pokazali "neuhvatljivim" za te modele aviona i jedva su ih obarali sa sistemom S 300 (zahvaljujući vidljivosti). Najbolje manevarske sposobnosti Su-141 ispoljavaju na niskim visinama, kako nam sapštiše iz Hrvatske - oko 1 300 metara iznad tla. Znači, nisam bez utemeljenog razloga potegao pitanje: šta je tačno palo na Zagreb? Kakvo obezbjeđenje lica mjesta su organizovali i kojom brzinom sakrili dijelove letjelice možemo sumnjati i na pad MiG-a 21. Možebitno i iz sastava hrvatskih vazduhoplovnih snaga - nakon povratka sa misije?!
No, prije ovakvih "opcija" postavimo sasvim racionalno pitanje: kakvu misiju je je na takvoj putanji mogao izvoditi Su-141? Već nekoliko dana svjedočimo raspravama oko dislociranja poljskih MiG-ova radi ustupanja Ukrajini, gdje se kao lokacija najčešće pominje Kosovo. U tom slučaju nema druge do u širokom luku zaobići vojno neutralne Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. I samo krajnje naivni mogu povjerovati da bi jedna takva operacija bila izvedena javno, sve da i Rusi znaju za istu.
Znači, ukrajinski Su-141 u funkciji jedne takve tajne operacije NATO ima smisla u domenu prethodnih izviđanja putanje leta do Kosova. Primarno se odnosi na jedan broj ukrajinskih aviona koji su uspjeli pobjeći u susjednu Rumuniju kako bi izbjegli prve ruske udare i opštepoznato uništenje avijacije i snaga PVO. Iz Rumunije su zbog izrečenih političkih stavova bukvalno neupotrebljivi, pa racionalno možemo razmišljati o njihovom dislociranju na Kosovo, gdje bi ih potonje "pomješali" sa poljskim MiG-ovima.
Rekoh iz kog razloga takvi avioni moraju letiti preko rumunske, mađarske i hrvatske teritorije, da bi nadalje preko Crne gore ili čak Albanije ušli na Kosovo. Drugi nezaobilazni momanat je slijetanje radi punjenja aviona gorivom, jer maksimalni domet i Su-141 i MiG 21 (bez dodatnih spremnika) je do 1 000 kilometara. O punjenu gorivom u vazduhu smiješno je razmišljati. Zato političko i vojno rukovodstvo Hrvatske reaguje kako to vidimo, a nema šanse da svojim građanima i svima drugima pomenu mogućnost havarije prilikom slijetanja radi punjenja gorivom.
Ovim dolazimo do suštinskih pitanja kakva javnost mora postaviti. Ukoliko je doista riječ o izviđačkom avionu Su-141 radi utvrđivanja trase prebacivanja ukrajinskih i poljskih MiG-ova onda nema druge do govoriti o slijetanju radi punjenja gorivom. Zato je određujuće pitanje: da li je pao izviđački avion Su-141? Ukoliko jeste, onda znamo i šta mu je bio zadatak u kontekstu prednjeg pominjanja Kosova. To objašnjava činjenicu da je avion bio sat vremena u vazduhu i nesmetano preletio teritorije tri zemlje članice NATO. Ukoliko hrvatskih 7 minuta možemo nekako pravdati, let iznad Mađarske od 40 minuta bez ikakve reakcije protivvazdušnih snaga nema opravdanja.
U stvari političkim čelnicima Hrvatske, Mađarske i Ruminije valja odgovoriti: jesu li dio tajne operacije u okviru vojnog saveza kom pripadaju? To posebno moraju objasniti Vladimiru Putinu, a u daljem i Aleksandru Vučiću obzirom na zloupotrebe teritorije Srbije pod okupacijom NATO snaga. Nisam na poziciji Vučića, a da jesam vojna vježba PVO snaga Srbije već bi bila naređena. I to ne govorim spram svojih ubjeđenja, nego po standardima obaveznog reagovanja na ovakve situacije. Ili će Vučić čekati da sljedeći avion padne na Beograd ili Niš?!
Pitanjima nikad kraja, pa idemo dalje: postoji li mogućnost da je na Zagreb pao avion MiG 21? Zašto ne bi razmišljali o mogućnosti da je dislociranje MiG-ova na Kosovo zarad dalje upotrebe u ukrajinskom ratu već započeto? O kosovskoj opciji uveliko se raspravlja/pregovara, a kako rekoh, to će nedvosmisleno biti izvedeno kao tajna operacija. Eto još jednog razloga onakvog neartikulisanog reagovanja hrvatskog političkog i vojnog rukovodstva. I skrivanja podataka o letjelici koja je pala na Zagreb. Dosad su morali bar identifikovati o čemu je riječ. Zasigurno znamo da NLO sa Marsa nije u pitanju.
Nastaviće se...
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
