Pukotine u jedinstvu: Kako će Vučić uzvratiti na Dodikovu izdaju?

Vučić je sada svjestan da u nikad težim trenucima njegove vlasti, gdje je upitan njegov opstanak, ne može računati na Dodika, koji ga je na neki način već prodao. Suština je da obojica, sumirajući njihov period i učinak vlastodršstva i ne zaslužuju ništa drugo nego odlazak, ako ne na neko drugo mjesto, a ono barem na smetljište političke istorije.

Brojne su se nevolje obrušile na predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, unutrašnje i spoljne. Bliži se još jedan veliki skup posvećen stradanju 16 ljudi nakon pada nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu. Mjesecima desetine hiljada stanovnika Srbije protestnim okupljanjima, studentskim bojkotima i drugim vidovima iskazuju nezadovljstvo što nadležni ne priznaju odgovornost za tragediju, a poznato je da je u konačnici sve nadležnosti u svim sferama preuzeo upravo Aleksandar Vučić.

Iako je skup u Novom Sadu zakazan za 1. novembar najavljen kao mirno okupljanje u spomen žrtvama, niko ne može predvidjeti u kojem će pravcu i kojom žestinom eskalirati ionako nagomilano nezadovoljstvo zbog korumpirane vlasti , koja pri tome ne preza uzvratiti nasilnim, huliganskim metodama spram demonstranata.

Uporedo, Vučić ima ogroman, prije svega ekonomski, a neizbježno i politički problem. Sankcije koje su uvele Sjedinjene Američke Države ruskoj kompaniji Gazprom Neft koja posjeduje Naftnu industriju Srbije (NIS) prijeti kolapsom ovog segmenta energetskog sistema Srbije.

Iz Rusije zasad ne haju za Vučićevo kukumavčenje, ne pristaju na prodaju svojih dionica, a u pozadini prijete da će ukoliko Srbija izvrši nacionalizaciju NIS-a obustaviti isporuku plina nakon isteka ugovora koji vrijedi do kraja ove godine.

SRBIJI SANKCIJE, DODIKU POMILOVANJE

U svom tom košmaru, svjestan da mu je poljuljano balansiranje između Istoka i Zapada, posljednje što je trebalo Vučiću jeste agresivno ulagivanje osuđenika Milorada Dodika prema SAD i pristajanje na sve što se od njega tražilo kako bi njemu, članovima porodice i stranačkoj sviti bile ukinute sankcije, pa i po cijenu da pretumba naglavce svo proklamovano zalaganje za samostalnost bh. entiteta Republika Srpska.

To je Dodik več započeo putem poslušnika u Narodnoj skupštini RS, ukidanjem niza zakona kojima je derogirao državu BiH unutar „svog“ entiteta. Poznavaoci prilika kažu da je to tek početak ustupaka koje je Dodik obećao zarad amnestije od sankcija, a koji su usmjereni deblokiranju opstrukcija i pristajanjem na jačanje nadležnosti države BiH.  Ipak, ne treba po ovom suditi da se Dodik odrekao podaništva spram Rusije i Aleksandra Putina. Pokazaće se to uskoro.

Predsjednik Srbije se pak u istupima dobro mučio da javno ne ocrni Milorada Dodika, koji mu je „kada je bilo najteže“ preuzeo poziciju da on, a ne Vučić pregovara sa Rusijom i SAD-om, gdje bi moneta u trgovini bila i Republika Srpska, odnosno Bosna i Hercegovina.

Početne političke varnice inicirao je Vučićev i ruski megafon Aleksandar Vulin.

„Ukidanje ličnih sankcija funkcionerima Republike Srpske nije dovoljan dobitak za odricanje od pozicija dosledne odbrane Republike Srpske“, rekao je Vulin, što se tumači kao glasno iznesen Vučićev stav.

Uslijedili su potom i navodi o oštroj razmjeni riječi Dodika sa predsjednikom Srpske napredne stranke Milošem Vučevićem, da bi „ulje na politčku vatru“ dodatno zapalila Dodikova izjava da se neće ni Beograd pitati šta će se raditi u Republici Srpskoj.

“Žao mi je ako se oni osjećaju ugroženo od Beograda pošto smo dali sve od sebe da samo ćutimo, slušamo i pomažemo i nikada se nismo ni na koji način miješali ni u šta, ali šta da radite”, bila je Vučićeva reakcija, prilično smirena i odmjerena za njegove manire u sličnim situacijama, koja u stvari može značiti i skrivenu poruku da Dodikovo ponašanje neće biti zaboravljeno niti proći bez uzvratnog udarca.

"Za mene su hrvatski mediji i hrvatska politika najbolji lakmus papir. Koga Hrvati hvale, znajte da taj ne čini mnogo toga dobrog za srpski narod", dodao je Vučić očito aludirajući na Dodikove dobre relacije za HDZ-om koje ostvaruje putem Dragana Čovića i naklonost koje Dodiku iskazuje predsjednik Hrvatske Zoran Milanović.

Moguće da je takve Vučićeve reakcije radi, Dodik brže-bolje demantovao navode o zategnutim relacijama sa Vučićem.

„Vučić je moj brat i zajedno stojimo u borbi za jedinstvo srpskog naroda. On je taj koji treba i mora da vodi Srbiju, jer to radi najbolje, srcem i sa odgovornošću“, poručio je Dodik.

Foto: Vučić i Dodik tokom posjete Rusiji

Svjestan je Dodik da su pojedinci iz Republike Srpske već spremni stati u red na rukoljub predsjedniku Srbije kako bi preuzeli Dodikovo mjesto.

Tu su prije svih predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić koja je kritikujući nesmiljeno Dodika, izrekla posljednjih dana niz hvalospjeva Vučićevoj prije svega spoljnoj politici i njegovom mirotvorstvu. Trivićevu slijedi i lider PDP-a Draško Stanivuković koji je dao podršku represijama koje Vučić provodi unutar Srbije.

VUČIĆ ZNA DODIKOVE POSLOVE U SRBIJI

Dodik ima reputaciju prijatelja svih predsjednika Srbije, bez obzira na politička uvjerenja, od Slobodana Miloševića do Aleksandra Vučića. Tako je obezbjeđivao da njegovi favoriti dobiju vrijedne firme, nekretnine i poslove u Srbiji, a sve ukazuje da je istima od posredno upravljao.

Ilustrativan je primjer beogradska firma Komgrap. Dodikov omiljeni poslovni partner, u međuvremenu preminuli, Slobodan Stanković, vlasnik firme Integral iz Laktaša platio je većinski udjel u Komgrapu 4,3 miliona eura da bi na kraju preuzeo poslovne prostore na najskupljim lokacijama u Beogradu. Komgrap je uništen, „nestalo“ je 120 miliona eura imovine firme.

Tomislav Kostić, predsjednik sindikata Nezavisnost u Komgrapu je tokom sastanka sa tadašnjim direktorom Agencije za privatizaciju čuo do tada nepoznati podatak, kojeg je potom prepričao.

„Vladislav Cvetković se začudio. Rekao je pred svima, da je, po njegovim saznanjima, većinski vlasnik, odnosno gazda Komgrapa Milorad Dodik, a ne ‘Integral’ Slobodana Stankovića i da on u papirima ima Dodikovo, a ne Stankovićevo ime.“

Dodikovog imena nema u zvaničnim vlasničkim udjelima, iako ga povezuju sa brojnim firmama i poslovanjem u Srbiji. Jednu zgradu u Novom Sadu umjesto zvaničnog naziva "Pupinova palata" stanovnici nazivaju „Dodikova palata“. Zvanično investitor je„Galens invest“, jedna od firmi grupacije Galens. O toj zgradi istraživao je Impulsportal.

Foto: Impulsportal

Sve ovo i sigurno mnogo toga više zna i Aleksandar Vučić, koji bi, ukoliko opstane na vlasti u Srbiji, pored navedenih primjera Dodiku mogao uzvratiti i do sada nedostupnim informacijama i o kupovini tzv „Dodikove vile“ na Dedinju, koje je Tužilaštvo BiH prethodno uzaludno tražilo od srbijanskih institucija.

Kako god, pukotine u relacijama Dodika i Vučića su vidljive. Vučić je sada svjestan da u nikad težim trenucima njegove vlasti, gdje je upitan njegov opstanak, ne može računati na Dodika, koji ga je na neki način već prodao. Suština je da obojica, sumirajući njihov period i učinak vlastodršstva i ne zaslužuju ništa drugo nego odlazak, ako ne na neko drugo mjesto, a ono barem na smetljište političke istorije.

Piše: Amarildo Gutić
Foto naslovna: Ilustracija/Dodik-Vučić
Izvor: zurnal.info

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter