Prof.dr Radomir Nešković: Dobro jutro 1991.


Prof.dr Radomir Nešković: Dobro jutro 1991.

Aktuelni problemi oko državne imovine imaju za posljedicu političke sukobe unutar Bosne i Hercegovine. Ovi sukobi, po emotivnom naboju i političkim potezima mogu da se pretvore u sukobe i oko statusa Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Federacije BiH i Distrikta Brčko. Bošnjački političari kažu „sva imovina je naša“, a srpski političari kažu „ sva imovina na našoj teritoriji je naša“. Nadajmo se da će hrvatski političari dati neki racionalniji prijedlog da svi izađemo iz predstave koju smo nazvali „dobro jutro 1991“.

Problem je što postoje tri različite imovine sa tri različita rješenja, a vladajući lideri hoće samo jedno rješenje za sve tri imovine. Poljoprivredno zemljište trebalo je proći fazu restitucije, pa tek nakon toga da bude predmet rasprave. S obzirom na to da restitucija, za sada, nije moguća, ni pravno ni ekonomski, ovo zemljište bi trebalo da bude u vlasništvu opština, kako bi ga lokalne zajednice stavile u funkciju poljoprivredne proizvodnje. Vojna imovina bivše JNA spada u pitanje sukcesije koje se rješava po međunarodnom pravu, Konvencija OUN o sukcesiji.

Bosna i Hercegovina je, kao država i međunarodni subjekt, sukcesor vojne imovine na cijeloj njenoj teritoriji i potpisnik je ugovora o sukcesiji sa ostalim republikama sukcesorima. U navedenom kontekstu Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je dužna da donese zakon kojim će se definisati koji dio vojne imovine pripada Republici Srpskoj, Federaciji BiH i Distriktu Brčko, a koji dio pripada institucijama na nivou BiH radi vršenja njihovih ustavnih nadležnosti. Ostala imovina (šume, jezera, rijeke itd.) spada u opšte dobro i u vlasništvu je budućih generacija i niko ne može imati vlasništvo nad opštim dobrom.

Državna imovina je sporna, jer je sporno poimanje Bosne i Hercegovine. Kod bošnjačkih političara i akademske zajednice preovladava stav da BiH ima kontinuitet međunarodnog subjekta i kontinuitet unutrašnjeg uređenja i da treba biti organizovana kao građanska država gdje su građani nosioci suverenosti. Po ovom konceptu entiteti bi trebali biti prolazni oblik teritorijalne autonomije, a država uređena unitarno bez srednjeg nivoa državne vlasti (unitarna država).

Po Dejtonskom sporazumu BiH je država i ima kontinuitet međunarodnog subjekta od aprila 1992. godine, ali nema kontinuitet unutrašnjeg uređenja, nema unitarno uređenje i entiteti nisu privremena teritorijalna kategorija, nego su trajna kategorija u formi federalnih jedinica. Kod političara i akademske zajednice iz Repubublike Srpske preovladava mišljenje da Bosna i Hercegovina nije država, nego državna zajednica (konfederacija) koju su svojom suverenom voljom stvorila dva entiteta i na zajednički nivo vlasti prenijeli dio zajedničkih poslova.

Po Dejtonskom sporazumu Bosna i Hercegovina je država sa međunarodnim kontinuitetom i nisu je formirali entiteti svojom voljom. Ne postoji međunarodni ugovor između entiteta po kome su Republika Srpska i Federacija BiH, kao posebne države, prenijele dio svoje suverenosti na nivo zajedničkih institucija i po kome je BiH prolazna kategorija. Po Dejtonskom sporazumu Bosna i Hercegovina je država organizovana na federalnom principu gdje se državna vlast vrši na dva nivoa, saveznom i federalnom. Suština dejtonskog federalizma je u tome što su ovlaštenja institucija entiteta i institucija na nivou Bosne i Hercegovine definisana jednim aktom (Ustav BiH), pa su ovlaštenja entiteta i ovlaštenja saveznih institucija iste pravne snage.

Institucije Republike Srpske ne mogu svojim ovlaštenjima poništiti institucije koje su na nivou BiH, a institucije na nivou BiH ne mogu svojim ovlaštenjima poništiti institucije koje su na nivou entiteta. Nisu entiteti stvorili BiH, niti je Bosna i Hercegovina stvorila entitete i zato u Dejtonskom sporazumu nema osnove za unitarizam i nema osnove za konfederalizam. Institucije na nivou BiH nisu nosioci suverenosti, ali ni entiteti nisu nosioci suverenosti, nego su Srbi, Hrvati i Bošnjaci kao tri etničke nacije nosioci suverenosti, a politički sistem treba da funkcioniše na balansu nacionalnog i građanskog.

Državne institucije Bosne i Hercegovine su cjelina koja obuhvata institucije dva entiteta, institucije na nivou BiH i institucije Distrikta Brčko .U navedenom kontekstu nema ukidanja entiteta kao federalnih jedinica, jer su trajna kategorija, ali nema ni secesije Republike Srpske od Bosne i Hercegovine, jer je i BiH trajna kategorija. Krajnje je vrijeme da lideri vladajućih partija počnu rješavati sporna pitanja u okvirima federalnog koncepta države, ako su za Dejton. Koncept Bosne i Hercegovine kao unitarne države sa građanskom hegemonijom i koncept konfederalne zajednice suprotni su Dejtonskom sporazumu i realizacija ovih koncepata vodi nas u 1991. godinu.

Piše: Prof.dr Radomir Nešković
Izvor: banjaluka.net

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter