Policija intenzivno provjerava povezanost ubistava načelnika Radenka Bašića i Mihajla Stupara

Policija intenzivno provjerava povezanost ubistava načelnika Radenka Bašića i Mihajla Stupara

Razlog hapšenja, pa ponovnog hapšenja nakon puštanja iz tužilaštva, Dalibora Railića povodom ubistva načelnika Radenka Bašića proizilazi iz moguće povezanosti sa istragom ubistva Mihajla "Šmita" Stupara. Kako sam pretpostavio: Railić je predan na dalje postupanje Tužilaštva BiH.

U startu, kako bi izbjegli neželjene posljedice, apostrofiram da je vrlo brzo po saznanju za ubistvo načelnika policija u njegovom stanu pronašla Dalibora Railića zvanog Dugi i po prilici nije povezan sa licem mjesta počinjenja. Odnosno, Railića već u startu možemo eliminisati kao neposrednog počinioca ubistva. Pratim radnje upravljene ka potencijalnom počiniocu sa objavljenog foto-robota, ali je to tema narednih objava.

Ne bih nastupao sa imenima, no mediji su uveliko prenijeli odlučne podatke, tako da ovom objavom mogu samo pomoći u razumjevanju spornih dešavanja. Znači, ovde se radi o Railićevoj mogućoj povezanosti (naručilac, pomagač, saučesnik...) sa ubistvom načelnika Bašića i sasvim razumljivo policija forsira ovu vrlo realnu kriminalističku verziju. Posebno zbog činjenice da je ubijeni načelnik intenzivno istraživao Railića zbog sumnje na povezanost sa prethodnim ubistvom Mihajla Stupara zvanog Šmit. 

Za shvatanje suštine dovoljno je podsjetiti da su sredinom 2018. godine Dalibor Railić i Vanja Vuković uhapšeni zbog surovog napada na Mihajla Stupara, kada su ga ubadali nožem, tukli i maltretirali kao POLICIJSKOG SARADNIKA. I tada su nakon saslušanja iz prijedorskog tužilaštva pušteni da se brane sa slobode čime imamo svojevrsnu analogiju sa aktuelnim puštanjem iz tužilaštva (nije zatražen pritvor). Mnogo toga trebalo je blagovremeno uraditi, a sad vidimo kakve surove posljedice donosi institucionalna nefunkcionalnost.
Sljedeći napad iz marta 2021. godine Mihajlo Stupar nije preživio, nego je podlegao od povreda brutalnog prebijanja bejzbol palicom i gaženja automobilom. Nakon pritvaranja dva pomagača sa marginalnom ulogom u zločinu i raspisivanja potjernice za Momić Markom javnosti su ostala nepoznata dalja dešavanja. Ponajmanje da je načelnik Bašić forsirao rasvjetljavanje ovog zločina, a na njegovoj meti našli su se sada uhapšeni Railić i njegovo okruženje. Zasnovano na sumnji da su nakon prvog napada učestvovali i u ovom kobnom zločinu.

Ono šta nesrećni načelnik nije shvatao objasnio sam u tekstu Ubijeni Mihajlo Stupar bio je svjedok protiv narko-mafije. Za shvatanje težine mog promišljanja o tadašnjim dešavanjima, sve do procjene da Stupar neće biti posljednja žrtva, dovoljno je citirati tri pasusa:

"Nije poenta da ovim tekstom razjašnjavam predmetni zločin, posebice jer tužioci i inspektori za takve poslove primaju plate, nego da objelodanim postojanje ozbiljnog društvenog problema kakav se ovde ispoljio. Zloupotrebljavani su Stuparovi svjedočki iskazi i informacije kakve je dostavljao na onaj najgori mogući način - prodajom istih zainteresovanim kriminalnim strukturama. Za novac su pripadnici policije prodavali službene akte i tajne podatke, potpuno svjesni da čovjeka na taj način životno ugrožavaju. Stupar je životom platio povjerenje iskazano službenim licima!

Zato megakriminalcu na poziciji šefa prijedorskog tužilaštva, Mladenu Mitroviću, baš kao i njegovom kafanskom jaranu Sretoji Vujanoviću (načelnik PU Prijedor) nije u interesu sprovesti brzu, efikasnu i profesionalnu istragu. Zar da na površinu isplivaju godinama taloženi problemi sprege organa krivičnog gonjenja i organizovanog kriminala?! 

Nekoliko kadrovskih promjena u prijedorskoj policiji kakve je ciljno izveo direktor policije Siniša Kostrešević zatreslo je narko-mafiju baš kako sam to najavio, a vjerujte da Mihajlo Stupar neće biti posljednja žrtva započetih obračuna. Baš kao što nije bio prva žrtva problema na koji godinama ukazujem".

Pored pomenutih odavanja službenih tajni i prodaja pismena načelnika su života koštala sramna ponašanja njegovih podređenih u stilu: "Ne bi mi dolazili, ali Bašić nam je naredio". Iole iskusni rukovodioci znaju o kakvom opasnom obliku targetiranja govorim. Tenzije su rasle i sve češće prijetile eskalacijom, no niko ih nije vidio kao potencijalnu opasnost po Radenka Bašića. Baš kao što ni on nije shvatao sa kakvom opasnošću se suočava, šta sam istakao u tekstu IN MEMORIAM: Načelnik Radenko Bašić.

Na višem nivou problema moram podsjetiti da je Stupar surovo likvidiran od strane organizovanog kriminala u koji su godinama teško involvirani dobro poznati pripadnici policije. Kada je on lično u pitanju govorimo o narko-mafiji protiv koje je svjedočio ili sarađivao sa policijom. Elem, to je tek djelić ukupne problematike taložene godinama i decenijama. Gotovo do nivoa apsurdnosti kakav ukazujem tekstom URNEBESNO: Načelnici zabranili policiji uličnu prodaju droge. Nakon što sam u nizu tekstova uzbunjivao javnost na činjenicu da policija nelegalnu drogu krije po službenim kasama.

Željka Cvijanović, Radovan Višković, Dragan Lukač, Siniša Kostrešević i mnogi drugi u svojim "govorancijama" isticali su Bašićevo opštepoznato poštenje. No, nisu se dotakli teme teške kriminalizacije u strukturama ispod i iznad njegove funkcije, ponajmanje njegovog neposrednog okruženja. Uostalom, neka odgovore javnosti: je li jedna jedina radnja istrage zahvatila radne "kolege" načelnika Bašića? Godinama ukazujem fokus rada policije treba biti organizovani kriminal, umjesto što silne resurse troše na otkrivanje mojih izvora i kako dolazim do informacija.

Ovog trenutka im javno poručujem da pored ubistva Mihajla Stupara i narko-mafije zahvate povezano djelovanje organizovane prostitucije, šta sam sublimirao tekstom Lukač je lažov i makro elitne prostitucije! . Apsolutno iste strukture stoje iza krijuimčarenja i rasturanja droga, elitne prostitucije, pranja novca od droge... 

Uhapšeni Railić tek je sitni "točkić" ogromnog sistema organizovanog kriminala čije ključne aktere treba istraživati u organima krivičnog gonjenja. To je činjenica koju je nesrećni Radenko Bašić odbijao shvatiti, zbog čega nije bio oprezan i profesionalno sumnjičav, zbog čega je bukvalno srljao u tešku opasnost. Kako rekoh u tekstu sjećanja na njega - nikad nije shvatio moja nebrojena upozorenja. 

Nakon pet pokušaja likvidacije u toku samo jedne godine odlično sam shvatio da opasnost mnogo više prijeti od radnih "kolega", negoli od kriminalaca koje sam radio. Pričao sam Bašiću i kako su skrivani svjedočki iskazi i brisani dijelovi snimaka o pripremanju moje likvidacije, kako bi "prepakovani" bili korišteni za suđenja upravo strukturama koje pominjem u ovom i vezanim tekstovima. Kao i brojne druge događaje, no on je bezrezervno vjerovao sistemu i onome šta smo teorijski naučili. 

Zato sam u startu rekao da je ovaj slučaj za direktora policije Sinišu Kostreševića "crvena linija", te da treba vjerovati njegovom obećanju da će svaki kamen prevrnuti dok ne nađe ubice. Pucanje u potiljak iz neposredne blizine je "poruka" odaslana svim policajcima, no, kako rekoh, pojedinci su malo precjenili svoju moć i načinili totalno pogrešne procjene. Jedino šta su uspjeli jeste produkovanje gadnog bijesa kod udarnih snaga naše policije i sad im se valja suočiti sa odmazdom. 

Primjećujem vijest da je Dalibor Railić na dalje postupanje predan Tužilaštvu BiH, a šta sam pretpostavio da će uslijediti nakon "puštanja" iz Okružnog tužilaštva Prijedor. Radio sam sa tim udarnim snagama naše policije i dobro poznajem njihovu metodologiju, tako da gro stvari mogu utemeljeno pretpostaviti. Elem, ponovo ističem da se paralelno prate i drugi tragovi ka počiniocima, te da ovim tekstom samo pokušavam objasniti suštinu aktuelnih dešavanja i onoga šta policija preduzima povodom ubistva načelnika Bašića. Bez ikakvih prejudiciranja krivične odgovornosti Dalibora Railića za ovaj i druge zločine koje pominjem!

Nastaviće se...

Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com

IN MEMORIAM: Načelnik Radenko Bašić

Za Radenka Bašića postojali su samo zakoni i pravila struke, odnosno krivična djela i počinioci, sa isključivim odbijanjem "čitanja između redova". Svaki posao i zadatak prihvatao je krajnje beskompromisno i uvjeren da su svi unutar sistema jednako pošteni i odgovorni. Svako ko ga je poznavao razumije o čemu govorim.

Davne 1997. godine Radenko Bašić i ja u Banjaluci i u hodu jedemo bureke. Došli smo autobusom iz Prijedora i krenuli na predavanje kao studenti Više škole unutrašnjih poslova. Kako sam pojeo svoj burek tako sam zgužvao papir i bacio ga na trotoar. Uslijedio je Radenkov komentar: "Banja Luka je čist grad dok ti ne dođeš". Nakon toga papir od svog bureka držao je u ruci do prve korpe za smeće. I ostao je takav narednih 25 godina - po "pravilu službe" i nikako drugačije.

Za razliku od mene Radenko je završio višu školu i stekao diplomu pravnika unutrašnjih poslova. Prije mene je diplomirao i na Fakultetu bezbjednosti, šta nije "sramota" jer je sve potrebne diplome i kvalifikacije stekao među prvima unutar kategorije vanrednih studenata. Moralo je tako jer je Radenko stao na branik svog naroda kao pripadnik VRS, a potom i unutar MUP-a kao pripadnik borbenih jedinica. Spomen ploče u holu PU Prijedor svjedoče o teškim stradanjima prijedorskih policajaca i njihovom doprinosu u stvaranju Republike Srpske.
Na podnaslovnoj fotografiji vidite Radenka na polaganju vijenaca izginulim saborcima, a jednaku pažnju posvećivao je i poratno stradalim kolegama. Njegova empatija prema izginulim policajcima i borcima uopšte, kao i prema njihovim porodicama, ostaje posebno upamćena. Već iz te vizure svima koji su poznavali Radenka teško je zamislivo da sad njemu moramo odati posljednju počast. Naprosto se čini nemogućim prihvatiti ovakvu surovu realnost.

Radenko je ovaj naš zanat prvo učio kao policajac i zato kasnija napredovanja nisu promjenila njegovo uvažavanje ovog stuba policije kao sistema. Baš kao i kada su druge kategorije operativnog sastava policije u pitanju. Koliko me sjećanje služi njegovo prvo napredovanje bilo je na poziciju pomoćnika komandira u PS Prijedor 2 i to, baš kao kroz cijelu karijeru, na bazi potrebnih kompetencija i po ostvarenim rezultatima rada.

Potom napreduje kao inspektor u Odjeljenju kriminalističke policije tadašnje SJB Prijedor, čime se suočava sa najtežim oblicima kriminala - šta je u konačnici dovelo do onako surove egzekucije. Moram ukazati da je Radenko bio apolitičan do nivoa kako bi se policajci teorijski trebali ponašati, a znamo kako to u praksi funkcioniše. Posebno kada su karijerna napredovanja u pitanju. Pamtim i kad su Radenkove kompetencije i zasluge bile prepreke napredovanja drugih, te kakve nemoguće "sistematizacije" su činjene. 
Svako njegovo unapređenje bilo je na pozicijama gdje se mnogo radilo i bez ikakvih benefita. Kada je postavljen za zamjenika komandira za kriminalitet PS Prijedor 2 stizale su pohvale za rezultate poprilično iznad onoga šta je sa svojom malom krim grupom objektivno mogao postizati. Bio je radoholik, poslovima i zadacima bukvalno posvećen 24 sata dnevno. Zato ga prerasoređuju na identičnu funkciju u PS Prijedor 1, gdje mu se opet valjalo sa ograničenim resursima suočiti sa mnogo većim obimom kriminala.

Njegovo prvo načelnikovanje bilo je u Odjeljenju za opšti kriminalitet u sjedištu današnje PU Prijedor. Znači, tamo gdje je ubjedljivo najviše posla i obaveza, a resursi maleni. U svaki iole važan predmet bio je direktno uključen, odnosno radio sa svojim inspektorima. Radenko je primarno bio kriminalistički inspektor i rukovođenje je samo shvatao kao dodatnu obavezu i odgovornost. I tu dolaze prvi ozbiljni problemi koji su rezultirali ovom za naše prostore neupamćenom tragedijom.
Sve češće suočava se sa teškim krivičnim djelima i opasnim kriminalcima. Udara na organizovani kriminal! Njegov profil ličnosti i poimanje posla kojim se bavio dobrano su doprinijeli ovakvom zastrašujućem ishodu. Među starim prekaljenim profesionalcima teško je naći sličnu vjeru u sistem unutar kog je djelovao. I pored mnogih nepravdi i loših iskustava Radenkova vjera u policiju i aparat krivičnog progona bila je nepokolebljiva. Slobodno mogu reći utopijska. 

Kod njega nije postojao minimum podozrenja, čak ni opreza, prema sistemu, a svi mi dobro znamo koliko je kvaran i nestabilan. Za Radenka su postojali samo zakoni i pravila struke, odnosno krivična djela i počinioci, sa isključivim odbijanjem "čitanja između redova". Svaki posao i zadatak prihvatao je krajnje beskompromisno i uvjeren da su svi unutar sistema jednako pošteni i odgovorni. Svako ko ga je poznavao razumije o čemu govorim.

Njegovo postavljenje na zadnju funkciju, načelnika Sektora kriminalističke policije PU Prijedor, objasnio sam na svom blogu i apostrofirao da je to učinjeno u okviru šireg projekta suzbijanja kriminalizacije unutar policije. Involviranost i umreženost policije sa strukturama organizovanog kriminala dostigla je kritičan nivo i novi direktor policije Siniša Kostrešević započeo je vrlo složen i obiman projekat rasčišćavanja nagomilanih problema. Obzirom na opštepoznatu Radenkovu netoleranciju prema lokalnim kriminalnim strukturama sasvim logično na njega je pao izbor za novog šefa kompletne kriminalističke policije ove uprave.
Javno garantujem da na Radenka nisu vršeni pritisci oko rezultata rada ili razbijanja davno uspostavljenih struktura organizovanog kriminala, a šta po njegovom profilu ličnosti nikada nije trebalo činiti kada je na svakom radnom mjestu maksimalno se trudio. Forsirao je određena krivična djela ubistava narko-mafije i "varnice" su sve češće i sve žešće dolazile do izražaja, baš kao što su unutrašnji sukobi raznih grupacija policije bukvalno eskalirali. Dugo su se ti problemi vukli i više puta sam pisao o njima, a ovoga puta u interesu istrage neću ulaziti u detalje.

Na drugoj strani resursi MUP-a u sjedištu maksimalno su usmjereni ka ispunjenju obaveza iz međunarodnih istraga i uz najbolju volju Radenko nije mogao dobiti ozbiljniju pomoć specijalizovanih jedinica. Poznavajući ga mislim da pomoć nije tražio, nego je po ustaljenim navikama pokušavao izboriti se samostalno sa strukturama čiju nemilosrdnost naprosto nije shvatao. Za dvije decenije zajedničkog rada nebrojeno puta sam mu rekao: "Baša, tako se glava gubi" i postradao je, a nikad nije razumio smisao mojih upozorenja. Normalno, govorim o onim svakodnevnim razmjenama mišljenja među kolegama oko raznih poslova i situacija.

Zadnjih godina udaljio sam se od policije i javnosti je manjeviše poznato iz kojih razloga, no dovoljno  znam kako je postepeno kulminirala situacija do ovog ipak neočekivanog zločina. Neću o detaljima, no znam da su neposredno po ubistvu započete aktivnosti ka pojedincima i strukturama pomenutih konfrontacija i to od strane udarnih snaga MUP-a. Što kažu policija "udara u glavu" odakle se najprije očekivala ovakva surova odmazda, a šta će pokazati dokazi i saznanja rano je prejudicirati. Normalno, prvi zahvat prate i one redovite radnje karakteristične za najteže zločine i odatle najčešće dođu korisni tragovi.

Prilično sam uvjeren da će ovo nezapamćeno ubistvo vrlo brzo biti rasvjetljeno do nivoa onoga šta je u nadležnosti policije. Znate, način počinjenja jasno kaže da je u pitanju egzekucija, slanje "poruke" policiji o moći organizovanog kriminala, no neki su sebe dobrano precjenili. Proizveli su upravo suprotan efekat i čeka ih odlučan odgovor. Ne ulazim u dešavanja, ali znam šta znači kada Siniša Kostrešević kaže da će "prevrnuti svaki kamen" dok ne pronađe ubice.

Ovaj zločin pogodio me da doista nisam smogao snage bilo šta objaviti dok se nisam malo pribrao. I sutra sam fokusiran na sahranu, odnosno na njegove sinove, suprugu i ožalošćenu porodicu, na suočavanje sa nezamislivom stvarnošću. Tek nakon toga slijede analize i određeni potezi ukoliko se za tim ukaže potreba. Iz medija vidim da je u toku velika akcija i vjerujem da je to rezultat koji javnost očekuje od naše policije prema onima koji su prekoračili "crvenu liniju".

Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter