Otkako je bivši direktor RTRS na poziciji direktora RAK, nema objavljenih kazni za RTRS?

Otkako je bivši direktor RTRS na poziciji direktora RAK, nema objavljenih kazni za RTRS?

„Odnos“ Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine (RAK) i Radio Televizije Republike Srpske (RTRS) može se posmatrati kroz dvije „epohe“ – prije Milinovića i za vrijeme Milinovića.

Do dolaska nekadašnjeg direktora RTRS-a Draška Milinovića na čelo RAK-a u julu 2020. godine, RTRS-u su izricane kazne po više osnova – od kršenja Kodeksa o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija, preko kršenja Kodeksa o komercijalnim komunikacijama, sve do kršenja Zakona o komunikacijama. Posljednja izrečena kazna RTRS-u koja je objavljena u godišnjem izvještaju o prekršenim pravilima i propisima bila je 2019.  

Već sljedeće godine, kada je Draško Milinović postavljen za direktora RAK-a, RTRS-u nije izrečena nijedna kazna. Tako je bilo i u prva tri mjeseca 2021. godine. Što se ostatka godine tiče, u RAK-a kažu da je u toku izrada Izvještaja o kršenjima pravila i propisa Agencije za 2021. godinu, koji će uskoro biti objavljen i dostupan na web stranici Agencije, tako da za sada nije poznato da li je u ostatku 2021. bilo zvaničnih slučajeva kršenja pravila i propisa u oblasti emitovanja od strane RTRS-a. Simptomatično je da su RTRS-u izostale kazne odmah po dolasku Milinovića na čelo RAK-a.

Uzevši u obzir koliko je RTRS dobijao kazni prije dolaska Milinovića na čelo RAK-a i koliko ih sada dobija, odnosno ne dobija, postavlja se pitanje da li su izrečene kazne za vrijeme Milinovićevog prethodnika Predraga Kovača bile prestroge i politički motivisane ili argumentovane i na mjestu, odnosno da li je izostanak kazni za vrijeme Milinovića politički motivisan ili argumentovan i na mjestu?

Novinarka Gordana Katana, koja duži niz godina prati izvještavanje RTRS-a i piše analize o kršenju profesionalnih i deontoloških principa medija, ističe da se nikako ne bi složila sa tezom da je RAK u periodu prije imenovanja Draška Milinovića za direktora, odnosno za vrijeme Predraga Kovača, bio politički motivisan kada je izricao kazne RTRS-u.

„Činjenica je da je malo kazni izrečeno, upravo zbog toga što RTRS na dnevnoj osnovi krši sve postulate profesionalnog izvještavanja, a to je jezik mržnje, ksenofobija, poticanje na vjersku, nacionalnu netrpeljivost, pa i rasnu ako govorimo o migrantima. RTRS je bio do te mjere eksplicitan da je bilo premalo sankcija“, ističe Katana.

Sličnog stava je i Marko Divković, predsjednik Udruženja BH novinari, koji ističe da su sve kazne koje su izrečene RTRS-u vrlo jasne i dokumentovane.

„Kada bi uzeli kriterijum kontinuiranog tendencioznog promovisanja interesa jedne strane, tj. vladajuće političke strukture, RTRS-u bi faktički svaki dan trebalo izricati neku kaznu za taj prekršaj. RTRS je televizija koja kontinuirano krši profesionalne i mnoge druge standarde.“

Izrečene kazne

Radio Televiziji Republike Srpske su samo u posljednje tri godine prije dolaska Milinovića na čelo Regulatorne agencije za komunikacije izrečene kazne u visini od više od 160.000 konvertibilnih maraka. RTRS je 2017. godine dobio kaznu u visini od 70.000 KM, dok je današnji direktor RAK-a, a tadašnji direktor RTRS-a, sam kao odgovorno lice u RTRS-u dobio kaznu u iznosu od 15.000 KM. Godinu kasnije, kazne su se smanjile na 38.000 KM, dok su 2019. godine RTRS-u izrečene kazne u iznosu od 60.000 KM.

RTRS je 2019. godine zbog emitovanja priloga o masakru na tuzlanskoj Kapiji dobio kaznu u iznosu od 12.000 KM. RTRS je tada u informativnom programu Dnevnik 2 izvještavao o zaključku konačnog izvještaja međunarodnih eksperata „kako se nije radilo o eksploziji granate ispaljene sa Ozrena, već je riječ o simultanoj terorističkoj eksploziji sedam koordinisanih detonacija. Pri tome se prilog nije fokusirao na usko prezentiranje nalaza komisije, već su emitovana mišljenja i određenih sagovornika, što govori o činjenici da se RTRS potrudio da pribavi određena mišljenja na prezentiranu temu, ali samo onih koji bezrezervno podržavaju prezentirani nalaz komisije. Na ovaj način, suprotno profesionalnoj novinarskoj etici, prezentirane informacije poprimaju više senzacionalistički i propagandni, a manje informativni karakter“.

Takođe, u navedenom programu RTRS je kroz interpretaciju nalaza komisije naveo da se „čak 27 žrtava sa tuzlanske Kapije mogu uslovno označiti kao potencijalni bombaši samoubice. Proglašavajući ih na taj način (samo)ubicama bez dovođenja u pitanje nalaza komisije, za posljedicu ima dehumanizaciju žrtava i povredu ljudskog dostojanstva, što je suprotno svim načelima profesionalne novinarske struke“, ističe se u Izvještaju Regulatorne agencije za komunikacije o izrečenim izvršnim mjerama iz oblasti emitovanja u 2019. godini.

RTRS je 2019. godine sa 7.000 KM kažnjen zbog priloga gdje su navedene informacije koje su, kako su tada tvrdili iz te medijske kuće, dobili „od stranih tajnih službi i tiču se nezakonitog pokušaja promjene vlasti u RS od strane pojedinih ambasada, potpomognutih dijelom nevladinog sektora i medija, te dijela opozicije u RS“. RTRS je gledaocima „iznio informacije o potencijalnim prijetnjama koje dolaze od inostranih faktora i njihovih domaćih pomagača, propustivši da tačnost iznesenih informacija prethodno provjeri kod više izvora, a prevashodno nadležnih institucija (Ministarstvo bezbjednosti BiH, OSA i dr.) za koje je vjerovatno da te podatke mogu potvrditi ili demantovati. Sve to je svakako trebalo biti dio emitovanih izvještaja. Umjesto toga, stanica je navedene informacije prezentirala kao neosporne činjenice, ne iznoseći ni najmanju sumnju u njihovu tačnost“, navodi se u Izvještaju.

Politička pristrasnost

RTRS-u, pored senzacionalističkog i propagandnog izvještavanja, ni politička i ideološka pristrasnost nisu strane. Tako su 2017. i 2018. dobili kazne (28.000 KM) zbog „kontinuiranog tendencioznog promovisanja interese jedne strane, tj. vladajuće političke strukture, kroz selektivan pristup izvještavanju, konstantno prikazivanje favoriziranih pojedinaca ili subjekata na afirmativan način te u pozitivnom kontekstu, dok je o aktivnostima opozicionog bloka stranaka u velikom broju slučajeva izvještavala isključivo kritički“. 

Kada je riječ o političkom uticaju, Marko Divković ističe da ne može tvrditi da je za vrijeme Kovača bilo politički motivisanih kazni. Međutim, smatra da su te kazne bile zaslužene.

„Zašto u ovom momentu nema kazni? Činjenica da je na čelo RAK-a došao čovjek sa jedne takve pozicije svakome daje povoda za zaključak da je u pitanju jedna jasna politički dirigovana linija. Ukupna aktivnost RAK-a otkako je Milinović na čelu je poprilično depresirana, nije izložena javnosti, dok su informacije upućene javnosti 'otkuhane u varikini'.“

Pokušali smo stupiti u kontakt sa direktorom RAK-a Draškom Milinovićem, kako bismo dobili njegov komentar o izrečenim kaznama RTRS-u do njegovog dolaska na čelo te institucije, odnosno o izostanku kazni nakon što je postavljen za direktora, ali su nas iz Agencije obavijestili da u RAK-u nije praksa da tijela Agencije (Generalni direktor i Savjet Agencije) pojedinačno naknadno komentarišu izrečene sankcije u prvostepenom i drugostepenom postupku i da su u njihovim godišnjim i periodičnim izvještajima detaljno i iscrpno obrazloženi svi procesuirani slučajevi i izrečene sankcije. Nismo dobili informacije o izrečenim mjerama nakon marta 2021. 

Pozicija direktora RAK BiH

Predsjednik Kluba novinara Banja Luka Siniša Vukelić kaže kako je uopšte paradoks da je Draško Milinović došao na mjesto direktora RAK-a sa mjesta direktora medija koji je bio najviše kažnjavan upravo od Regulatorne agencije za komunikacije.

„Odjednom pada broj kazni za RTRS i mnogi smatraju da je to potpuno neprihvatljivo i on nema podršku medijske zajednice, društvene zajednice da bi mogao da obavlja tako odgovoran posao.“

Ne ulazeći u detalje kazni kada je direktor bio Kovač, odnosno u izostanak kazni za vrijeme Milinovića, Vukelić naglašava da na takvoj poziciji ne može biti politički povezana osoba, što je, kako navodi, bio slučaj i sa Kovačem i sa Milinovićem.

„Oba mandata različitih direktora su dokaz da nešto ne štima. Nemoguće je da je tako opao broj kršenja standarda kada je došao Milinović, ali ne možemo znati ni da nešto nije bilo prouzrokovano jednostavno nekom odmazdom dok je bio Kovač. Kovač i Milinović su usko politički povezani sa strankama u Republici Srpskoj i to mjesto koje je pripalo u raspodjeli fotelja Republici Srpskoj koriste uvijek oni koji imaju uticaja i odluke da donesu ko će biti tu. Ta osoba mora biti od integriteta, kredibiliteta, sa karijerom, i imati podršku medijske zajednice, kako bi taj regulator, vrlo važan za elektronske medije, mogao sa punim pravom da donosi odluke.“

Prema Zakonu o telekomunikacijama, generalnog direktora predlaže Vijeće Agencije, a potvrđuje Vijeće ministara u roku od 30 dana nakon podnošenja prijedloga, posebno vodeći računa o članu 36 zakona, a to je da je agencija funkcionalno nezavisna i neprofitna institucija. Zvaničnici na zakonodavnim ili izvršnim funkcijama na svakom nivou vlasti, ili članovi tijela političkih stranaka također se ne mogu predložiti za generalnog direktora.

Inače, RAK je 2020. godine u osam slučajeva, koliko je bilo prijava, donio odluku da RTRS nije prekršio pravila i propise. Do marta 2021. u dva slučaja, koja su prijavljena, takođe nisu utvrđena kršenja pravila i propisa.

RTRS su u tom periodu prijavljivali građani za „plasiranje netačnih informacija za period agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995.”, zatim zbog „povrede principa nepristrasnosti od strane voditelja prilikom gostovanja predsjednika Vlade Republike Srpske Radovana Viškovića“, kao i u vezi sa „emitovanjem priloga o Institutu za istraživanje genocida-Kanada“. Takođe, zbog „pristrasnog izvještavanja u prilogu o obilježavanju 1. marta kao Dana nezavisnosti BiH koji je ocijenjen kao nelegalan“, kao i zbog priloga „u kojem je objavljen dio stenograma sa sastanka članova Predsjedništva BiH i ambasadora Kvinte na kojem je usvojen Program reformi, a u kojem se tvrdi da se u istom ne radi o Akcionom planu za članstvo u NATO-u na čemu je insistirao Milorad Dodik“. Građani su RTRS prijavljivali i zbog gostovanja Milorada Dodika u programu RTRS-a, navodeći da je „upotrijebio pogrdnu riječ 'Šiptari', koju je podnosilac prigovora okarakterisao kao govor mržnje“, kao i zbog „prekršenog načela pravičnosti i nepristrasnosti, budući da su iznesene negativne konotacije na račun više pojedinaca i organizacija, a kojima nije pružena mogućnost da sudjeluju“.

Agencija je zaprimila prigovor i od Helsinškog parlamenta građana Banja Luka zbog „emitovanja neistinitog i tendencioznog priloga sa ciljem raspirivanja vjerske i nacionalne mržnje“. Takođe, RTRS je prijavila i Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine zbog „netačne informacije da je Suad Arnautović kao građanin uputio zahtjev za poništavanje izbora u Srebrenici“, kao i da RTRS „nije objavila demant koji je uputio CIK BiH na ovu informaciju“.

Dužnosti regulatora

Iako je RAK 2020. i 2021. godine protiv RTRS-a zaprimio prijave od građana, nevladinih organizacija i državnih agencija, nije bilo nijedne objavljene kazne do sada. Novinarka Gordana Katana smatra da u tome leži jedan od ključnih problema kada su u pitanju kazne za kršenje pravila i propisa.

„Regulator je dužan po službenoj dužnosti da prati rad javnih emitera i da shodno tome reaguje. Međutim, to potpuno izostaje, pa u stvari sve sankcije koje su izricane, bile su izricane na osnovu žalbi koje su upućivali iz određenih nevladinih organizacija koje su se žalile na izvještavanje RTRS-a.“

Katana naglašava da se iz samog sadržaja na koji se prigovor odnosio može vidjeti da se radilo o situaciji kada se moralo sankcionisati.

„Činjenica je da je bar u nekom trenutku regulator radio ono nešto što mu je bio posao a ovo sada je sve granice prešlo. Samo pogledajte dnevnike koji su emitovani u periodu od početka januara ove godine, vi imate takva drastična kršenja kodeksa javnih emitera da je to strašno. Više niko i ne ulaže ni prigovore ni žalbe ni tužbe jer su jednostavno svjesni da od toga nema ništa.“

Međutim, ne slažu se svi s konstatacijom da je RTRS drastično kršio pravila i propise. Vršilac dužnosti predsjednika Udruženja novinara Republike Srpske Danijel Simić ističe da je RAK „političko tijelo koje je uvijek korišteno za disciplinovanje srpskih medija“.

„Ovo što mi imamo danas, odnosno situaciju u medijima u Federaciji, i situaciju kakva je u medijima Republike Srpske, to se ne može porediti u smislu nivoa tolerancije, u smislu uvažavanja sagovornika, u smislu pitanja drugoj strani šta misli itd. Tako da bilo kakav rad RAK-a ja ne smatram apsolutno pozitivnom pojavom za čitavo društvo u državnoj zajednici BiH, iz prostog razloga što se ne ponašaju isto u svim sistuacijama i u svim pitanjima što u određenoj mjeri potvrđuje i statistika.“

Sličnog stava je i Branimir Đuričić, predsjednik Skupštine Udruženja novinara Republike Srpske, koji ističe da Udruženje novinara RS smatra da je u kaznama RAK-a upućenim RTRS-u za vrijeme Predraga Kovača bilo i političkih tendencija.

„To možemo konstatovati upravo tom političkom pristrasnošću RAK-a u tom periodu i naravno uporednim metodama, jer šta se u to vrijeme dešavalo recimo sa Federalnom TV, sa BHRT, ako pogledamo sadržaje programa, zastupljenost političkih stranaka i ostale elemente.“

Iako ističe da „nije nikakava tajna da je RTRS u jednom periodu kada je dobijao kazne, neke od njih zasluženo dobio i da su bez ikakve sumnje bile dokazane ili greške ili nedovoljna provjera podataka ili možda čak u nekim dijelovima i umišljaj RTRS-a“, dodajući da ne amnestira ni sebe, kao novinara RTRS-a, ni članove Udruženja novinara RS, ni kolege sa RTRS-a „koji se u nekim dijelovima definitivno jesu ogriješili, na čelu sa mnom, o neke profesionalne standarde“, ipak naglašava da je Udruženje novinara RS zadovoljno što je „ravnoteža na neki način vraćena u odnosu na FTV i BHRT, jer niko ne može reći da su ta dva javna medijska servisa objektivnija u kontekstu navodne ili stvarne neobjektivnosti RTRS-a“.

Ukoliko bi se u obzir uzele samo zvanične statističke podatke RAK-a, moglo bi se zaključiti da je RTRS neuporedivo profesionalniji medij od Federalne TV i BHRT-a, koji su 2020. godine, prema RAK-u, kršili Kodeks o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija kao i Izborni zakon BiH, dok RTRS nije dobio nijednu kaznu. Međutim, ono što se ne nalazi u statističkim podacima RAK-a je mnogo ozbiljnije. FTV je izrečena 2020. godine kazna za kršenja odredbi o zaštiti maloljetnika (3.000 KM), a BHT1 za kršenje Izbornog zakona (6.000 KM).

„Dovedeni smo zapravo u jednu stupicu da na svim medijima imate kršenje kodeksa, ali je RTRS perjanica, uz ATV, onoga što se danas zove jezikom mržnje. Govorim kao monitor, neko ko radi taj posao, ali ću reći i kao građanka i kao novinarka da mi danas svjedočimo da je RTRS perjanica takvog jednog narativa koji je kovanje novog rata, kovanje nove mržnje. I to je strašno, to je problematično što niko na to ne reaguje. Meni je nevjerovatno da nema ni osude, ničega, i da se to tako produkuje“, ističe Gordana Katana.

Osude, ako i postoje, uglavnom su deklarativnog tipa, dok se zbog „delikatne situacije“ u RAK-u, kako ističe član Vijeća Regulatorne agencije za komunikacije Faruk Borić, članovi ovog tijela uzdržavaju od davanja izjava.

“Naravno da bivši direktor RTRS-a ima drugačiji pristup nego prethodni. To je poprilično delikatno i zbog toga smo mi napravili svoju proceduru da ne može svako od nas pojedinačno da iznosi svoje mišljenje, a inače i mi smo u delikatnoj poziciji, istekao nam je mandat davno, čekamo razrješenja. Vijeće ministara je predložilo nove članove, u parlamentu je zapelo.”

Dok se to ne desi, RTRS će i dalje kršiti principe profesionalnog i odgovornog novinarstva, kao što ih konstantno i krši, kako ističe Gordana Katana. Da li će se i kada regulator “trgnuti” i početi da se “miješa u svoj posao”, teško je predvidjeti. Kada bi na čelu RAK-a bili istinski profesionalci, onda ne bismo uopšte morali ni da raspravljamo o ovim problemima, sugeriše Marko Divković.

„Gdje god su profesionalci i ako imaju iole prilike da rade profesionalno, u tim je oblastima stvar drugačija. Tamo gdje politika ne može imati previše uticaja stvari funkcionišu i u javnosti nema nikakvih vijesti o problemima. Ali gdje god je politika mogla da instalira svoje podanike, to je i uradila“, ističe Divković.

„Instaliranje podanika“ na važne funkcije, kao što je direktor Regulatorne agencije za komunikacije, može dovesti samo do još većeg nepovjerenja, kao što je i dovelo, i do situacije da, čak i ako se donesu argumentovane odluke, građani i medijska struka posumnjaju da se iza svega krije politička pozadina. Doduše, ne i onaj dio građana i medijskih radnika koji širenje straha, netrpeljivosti i mržnje, onako kako to radi RTRS, posmatraju kao pravo na slobodu izražavanja.

Piše: Mladen Bubonjić
Foto naslovna: gerila.info
Izvor: media.ba

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter