-Odmetnuti- tužilac/oci - Stop pravnom nasilju: Ko čini krivično djelo - novinar Morača ili tužilac Mijatović?

Republičko ili državno tužilaštvo pokretanjem istrage protiv postupajućih tužilaca i sudija mora prekinuti dalja krivična djela na štetu novinara Nikole Morače. I to po službenoj dužnosti pošto su iz medija i od novinara dobili dovoljno saznanja za obligatorno djelovanje.

Kršenja materijalnog zakona od strane nosilaca pravosudnih funkcija kakva imamo u slučaju progona novinara Nikole Morače već su MORALA rezultirati pokretanjem formalne istrage od strane Republičkog javnog tužilaštva RS (RJT). I to po složbenoj dužnosti, odnosno da u RJT ne čekaju Moračinu prijavu. Ili će i ovaj predmet u konačnici preuzeti Tužilaštvo BiH, po identičnim principima postupanja zbog ubistava Davida Dragičevića i Dženana Memića. 

Nevjerovatno je kako OJT Banja Luka i nadležni sud očigledna kršenja Zakona o krivičnom postupku RS (ZKP) uvode u "postupak" kakav ne bi smio pravno egzistirati. Konkretno: novinar Morača i njegov branilac podnijeli su zahtjev sudu za vraćanje oduzetog mobilnog telefona, zasnovano na zakonu i činjenicama. Sud jeste primjenio zakonsku odredbu traženja saglasnosti od tužilaštva prije vraćanja oduzetog predmeta, no takve procesne radnje bile bi validne u slučaju zakonitog postupka.

Obzirom da su prethodne procesne radnje privremenog oduzimanja predmeta TEŠKO NEZAKONITE sud je u pravnoj obavezi bez odlaganja novinaru vratiti uređaj. Umjesto pravne farse kakvu izvodi sedmicama! I daljih činjenja radnji sa obilježjima krivičnog djela u domenu zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja. 

Ovakvom primjenom ZKP-a postupajući sudija ima se smatrati SAUČESNIKOM u počinjenju krivičnog djela od strane okružnog tužioca Gordane Mijatović na štetu novinara Morače. Tekstom Sud u zaštiti prava novinara pravno sam obrazložio koje radnje je tužilac morao preduzeti, te kako u slučaju njihovog propuštanja sud mora oduzeti predmet vratiti Morači. Danas na bazi novih saznanja i činjenica dajem detaljnije obrazloženje i ukazujem na pravnu neodrživost ovakvog taško nezakonitog postupanja suda. 

Prvo moram ukazati na ishitrenost tužioca u određivanju statusa osumnjičenog za Nikolu Moraču, čemu ovaj čak može zahvaliti obzirom na rigorozne kazne propisane za lica koja odbiju predati predmete po sudskoj naredbi. Lice koje odbije postupiti po naredbi suda za privremeno oduzimanje predmeta može se novčano kazniti do 50.000 KM, a u slučaju daljeg odbijanja zatvoriti do 90 dana. 

Obzirom da je Morača po ishitrenoj i protivpravnoj odluci tužioca bio u statusu osumnjičenog prednje sankcije na njega nisu se mogle primjeniti. Baš kao i usljed činjenice da nije postojala naredba suda koju bi mogao prekršiti i zbog toga biti sankcionisan. Tužilac se bez ikakve prave ili faktičke potrebe odlučio na primjenu inače problematičnog člana 130. ZKP-a prezentovanog gornjom fotografijom.

Kako vidite primjena ovakvog oblika privremenog oduzimanja predmeta dozvoljena je samo u slučaju OPASNOSTI OD ODLAGANJA, a kakvo može rezultirati skrivanjem, mijenjanjem ili uništenjem dokaza. Tužilac Mijatović i inspektori mogli su jednostavno zadržati Moraču u službenim prostorijam do pribavljanja sudske naredbe. Obzirom na status osumnjičenog mogli su ga lišiti slobode i zadržavati narednih 48 sati. Konkretno, policijsko lišenje slobode može trajati do 24 sata, nakon čega tužilac ima pravo na još 24  sata.

Sa druge strane tužilac je mogao telefonom pozvati dežurnog sudiju za prethodni postupak i zatražiti USMENO izdavanje naredbe, nakon čega je istu trebao sačiniti i uručiti Morači. Sve sa potvrdama manje od sata "posla". Znači, zakonski i činjenično gledano primjena člana 130. ZKP-a je naprosto neodrživa i sud je to morao uobziriti kako sam objasnio tekstom sa gornjeg linka.

Jednako sam ukazao na obavezu tužioca da u roku od 72 sata sudiji za prethodni postupak uputi zahtjev za naknadno odobrenje oduzimanja predmeta. Govorim o obligatornoj radnji, a kakva je u ovom postupku po svemu sudeći izostala. Kako to znamo?

Odgovor je vrlo prost: novinaru Morači nije uručena sudska naredba za oduzimanje predmeta ili drugi akt kojim se obavještava da je sud naknadno odobrio sporno oduzimanje. I to sa obaveznom poukom o pravu na žalbu. Kod oduzimanja predmeta licima je zajamčeno pravo na žalbu, odnosno dvostepenost sudskog preispitivanja date procesne radnje.

Govorim o teškom kršenju materijalnog zakona, a kakvo bi čak mogli podvesti pod krivično djelo "Povreda prava na podnošenje pravnog sredstva" počinjenog od strane postupajićih i tužioca i sudije za prethodni postupak (ili predsjednika suda). Ukoliko se dokaže namjera npr. tužioca da propuštanjem obligatornih radnji poput zahtjeva za naknadno odobrenje oduzimanja predmeta po članu 130. ZKP-a produkuje uskraćivanje prava na žalbu govorimo o ovom krivičnom djelu, pri čemu je glavno krivično djelo "Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja".

Kad tužioci i sudije procesne radnje svjesno i voljno preduzimaju u namjeri da nanesu štetu drugome odgovaraju za krivična djela kao i svako drugo lice, a ovde imamo posebnu okolnost u vidu nezakonitog progona novinara. Kako prednje rekoh, tužilac je na raspolaganju imao primjenu odredaba kažnjavanja lica koje odbija predati predmete do 50.000 KM i čak 90 dana zatvora, umjesto dokazno i činjenično neutemeljenog osumnjičenja za "Povredu tajnosti postupka".

Kako vidite sa gornje zakonske odredbe ukoliko sud odbije zahtjev tužioca oduzeti telefon ne može se koristiti u krivičnom postupku i ima se odmah vratiti licu. U tom pravcu valja tragati za motivima očiglednih kršenja zakona od strane i tužioca i sudije za prethodni postupak, odnosno počinjenja krivičnih djela na štetu novinara. Od strane RJT po službenoj dužnosti i to na bazi medijskih saznanja kojih ima i više nego dovoljno za pokretanje formalne istrage.

Dalje činjenje krivičnog djela neko mora prekinuti, a u datoj situaciji obaveza stoji na RJT ili čak na Tužilaštvu BiH obzirom da tužilaštva funkcionišu kao jedinstven hijerarhijski sistem. Upratio sam Moraču kako govori o nekakvim radnjama "otvaranja" memorije uređaja, šta je pravno nedopustivo, odnosno sud se ne smije upuštati u takve nove radnje počinjenja krivičnog djela. I to po svemu sudeći nakon uskraćivanja prava na žalbu zbog radnje oduzimanja predmeta.

Pazite sad, ukoliko se daljim pravnim radnjama utvrde povrede pravila postupka prilikom oduzimanja telefona prikupljeni dokazi iz istog neće se moći koristiti ni protiv službenog lica koje je odalo novinaru podatke i počinilo krivično djelo "Povreda tajnosti postupka". Glavni tužilac OJT Banja Luka Zoran Bulatović odlično zna za ovaj problem i zato me čudi što podređenima dozvoljava ovakva kršenja zakona i najblaže rečeno - profesionalne gluposti.

Kako ne bi bilo zabuna ili pogrešnih interpretacija tokom profesionalne karijere odradio sam na stotine privremenih oduzimanja predmeta i to u okviru međunarodnih istraga ili na prostoru Federacije BiH, gdje sam uveliko morao izlaziti iz okvira ZKP-a Republike Srpske. Vrlo često startnom primjenom ovlaštenja iz Zakona o policiji, pa "prelaskom" na ZKP, odnosno u situacijama koje "ne trpe odlaganja" kakve tužilac Gordana Mijatović nije vidjela u holivudskim filmovima. Može se kod svog šefa Bulatovića informirati obzirom da smo više puta radili baš teške i zahtjevne istrage.

Primjera radi Bulatović je bio postupajući tužilac u predmetu ubistva prijedorskog taksiste, gdje sam prvo uhapsio počinioca, pa me on odveo do leša u jednoj provaliji Kozare. I time definitivno potvrdio da je počinjeno "Teško ubistvo", nakon što smo pet dana preduzimali istražne radnje pod pretpostavkom da je čovjek uopšte mrtav. 

Kako bi izbjegao maksimalnu zatvorsku kaznu za svog branjenika advokat je Bulatoviću ponudio sporazum vrlo blizu maksimuma, a uz obrazloženje da u istražnim radnjama nije našao najmanjeg propusta za koji bi se "zakačio" na suđenju. Mogao bih raznih predmeta bitno složenijih od ove ujdurme nabrajati unedogled, ali poenta je da sam za Gordanu Mijatović nesporan AUTORITET kada je ova materija u pitanju. Eto da ne pominjem laičku javnost.

U konačnici ističem da je Nikola Morača kod mene davno zaslužio pomoć u borbi protiv ovog nezakonitog progona i sa te strane do njega je hoće li sa dosadašnje situacije pasivne odbrane preći na "napadačko pravo" kakvo moja malenkost praktikuje u pomaganju žrtvama. Konkretno da krivičnim prijavama produkujemo situaciju u kojoj su postupajući tožioci i sudije zabavljeni sopstvenim odbranama od krivične odgovornosti.

No, poenta je na tumačenju ZKP-a o obaveznosti tužilačkog djelovanja kada sazna za počinjenje krivičnog djela. Sa te strane citiram zakonsku odredbu: "Tužilac ima pravo i dužnost da odmah nakon saznanja da postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo, preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog...". Kada ovoliki fond medijski saznanja dovedemo u konstruktivnu vezu sa odredbama ZKP-a dobijamo "osnov sumnje" nakon kog tužilaštvo MORA djelovati, pa bilo to i protiv nosilaca pravosudnih funkcija.

Prednji navod možemo potkrijepiti i konkretnim primjerom. Kako su iz OJT Banja Luka i policije radili povodom ubistva Davida Dragičevića tako je RJT pokrenulo istragu u predmetu naziva "Želimir Lepir i drugi" pod brojem T12 1 KTK0000686 18, koju je dalje preuzelo Tužilaštvo BiH. I gdje uskoro očekujem prve konkretne rezultate protiv službenih lica koja se olako "poigravaju" sa zakonskim odredbama i tumačenjima. Pravda često jeste spora, ali je ipak dostižna. 

U okviru iste istrage obuhvaćeno je krivično djelo "Povreda tajnosti postupka" počinjeno od strane ministra Dragana Lukača i načelnika Dalibora Ivanića na moju štetu. Govorim o medijski najpoznatijem krimenu te kategorije počinjenim pred desetinama kamera raznih televizija i u objektu Narodne skupštine RS. Bitange su objelodanile sudske i tužilačke akte krivičnog postupka prije negoli je meni omogućen pristup istima, pa sve do sramnog objelodanjivanja tuđe medicinske dokumentacije. Četiri i po godine čekam da se suočimo na sudu, tako da banjalučko tužilaštvo i policija bar na toj materiji nikom nemaju pravo držati "pridike"

Svi mi odgovaramo za svoje postupke, uključujući i službena lica organa krivičnog gonjenja, gdje se društvena opasnost posebno i teško ispoljava. Zato se za ovu kategoriju propisuju strožje kazne u odnosu na druga lica, a poseban je problem premalog broja postupaka protiv takvih usljed čega nema svijesti o posljedicama zloupotreba ili propuštanja primjene ovlaštenja. Sa te strane novinarski poziv jeste od iznimne društvene važnosti, pa je razumljivo da se profesionalci poput Morače nađu pod ovakvim vidom progona.

Zamislite, Morača se "usudio" objaviti izostajanje mjere pritvora počiniocu krivičnog djela silovanja, a šta je i struci i laicima logički nepojmljivo. Nekom je ovakva primjena zakona očigledno zasmetala, pa se preko novinara pobrinuo da šira javnost dozna za istu. Normalno u mjeri koja ne povređuje prava žrtve, gdje je sud objavljivanjem inicijala sporna dešavanja više problematizovao od novinara i medija. Ili postoje zakulisne radnje od čijih posljedica neko ima razloga strahovati?

Ovde moram istaći da u domenu silovanja imam dosta profesionalnog iskustva i tu zaista valja biti oprezan - posebice spram "modernih" tumačenja silovanja naspram onoga šta su naše pravna, kriminološka i kriminalistička struka decenijama primjenjivale. Nekad se nije moglo dogoditi da žrtva od struke traži objašnjenje po pitanju da li je uopšte silovana, a vjerujte da sam se susretao i sa takvim pojavama. Da ne ulazim u zaista bizarne primjere.

Sa te strane nisam primijetio adekvatnu edukaciju novinara, aktivista i drugih činilaca javnog diskursa od strane pravosuđa. Zalud informatička revolucija i silni sajtovi organa kad je onima koji sprovode zakone mrsko edukovati druga lica povezana sa njihovom djelatnošću. Ili je cilj princip javnost maknuti maknuti iz zakona i pravosudne djelatnosti? Kako sam to objasnio u tekstu sa gornjeg linka, pa da kriminal i korupcija još više caruju u institucijama. 

Nemojmo se lagati, po našem "pravosuđu" ubistva Dragičevića i Memića još uvijek bi bila kvalifikovana kao zadesne smrti. Pritisak medija i javnosti produkovao je procesne subjekte i radnje kakve danas imamo, a šta teško kriminalizovanom pravosuđu očigledno ne odgovra. Pravosudnom plemstvu nezamisliva je mogućnost da odgovara za počinjena krivična djela, nego bi bitange da zadrže privilegije bogova. Samo zato izvode ovakve napade na novinare i svakog ko se usudi javno iznijeti mišljenje. Nastaviće se...

Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter