Njemačka novinarka napisala knjigu o turbo folku i definisala taj muzički pravac


Njemačka novinarka napisala knjigu o turbo folku i definisala taj muzički pravac

“Turbofolk je bio soundtrack jedinstva i raspada Jugoslavije”, navodi njemačka novinarka Sonja Vogel u svojoj knjizi „Turbofolk i raspad Jugoslavije“.

Vogel je urednica u Fondaciji Bauhaus u Dessauu. Kao novinarka je radila za njemački “Tageszeitung” i “Neues Deutschland”. Završila je rodne i istočnoevropske studije.

Vogel je tokom istraživanja na temu “turbo folk”, pokušala da nađe sponu najpopularnijeg muzičkog pravca u regionu, i raspada Jugoslavije.

“Pokušala preispitati gdje je ta veza jer sam pri mojim prvim susretima sa bivšom Jugoslavijom bila veoma iznenađena s kolikim nacionalnim nabojem se govorilo o toj muzici koja je bila svuda prisutna. Ono što sam ja pokušala bilo je, tako reći, predstaviti istoriju te muzike i kako se o toj muzici govorilo od 70-ih godina i Jugoslavije, koja je u jednom momentu prosperirala. Potom, kroz istoriju 80-ih i 90-ih godina – vrijeme nacionalizma i građanskih ratova kada se turbofolk zapravo razvio – i do danas nakon tzv. demokratskih promjena u Srbiji kada imamo novi turbofolk, prikazati i istoriju raspada Jugoslavije”, kazala je Vogel.

Ona ističe da politika i turbo folk nisu toliko povezani kako se često misli.

“Vjerujem da u debati o nacionalizmu turbofolk igra veliku ulogu. S druge strane i u debati o turbofolku nacionalizam igra jednu veliku ulogu. Vjerujem da se može reći da je ta veza toliko bliska jer je turbofolk, kao i sama riječ za tu posebnu vrstu muzike, nastao tek devedesetih. To znači u vrijeme nacionalizma i tih megazvijezda poput Cece, koja je i udovica ratnog zločinca Arkana. Tu postoji direktna veza sa nacionalizmom, ali sama muzika nije politička. To je pop muzika sa mnogo uticaja sa zapada, ali i sa mnogo uticaja iz regionalnog folklora. Tekstovi su zapravo nepolitički. Oni su, sasvim u skladu sa primjerima sa Zapada, prije su to ljubavne priče, dijelom i tragične ljubavne priče. No ono što turbofolk čini političkim jeste ta veza sa devedestim i to kako se o njemu govori i to tako da se on stalno dovodi u vezu sa posebnim aspektima tih društvenih promjena, to znači da se o njemu govori da je obilježen srpskim nacionalizmom, da je kičast, da je pornografski itd”, objašnjava njemačka novinarka.

Vogel je svojim čitaocima predočila i da turbo folk nije samo muzika, već i životni stil i estetika.

“Ta estetika je dio tadašnjeg društvenog miljea i svega onoga što se dešavalo devedesetih godina. U tom trenutku više nije bilo jugoslovenskog društva sa diferenciranom, veoma zapadnom pop kulturom, već su društva bila odjednom jako obilježena granicama. Kada je riječ o estetici turbofolka to se prije svega pokazuje kroz sliku o rodnoj ulozi, dakle u estetici žena i muškaraca. Takođe, u tome kako su oni predstavljeni u video spotovima, dakle kako same pjevačice izgledaju. To je veoma seksualizovana slika žene, veoma stereotno prikazane žene – dakle ekstremno duge noge, velike grudi, napumpane usne, ekstremno našminkane, duga, prava kosa. To je slika koja je doduše postojala, koja se ipak ekstremno razlikuje od slike žene u osamdesetim godinama koja je u Jugoslaviji ipak bila jasno otvorenija”.

Posebno su joj zanimljive tri zvijzde: Lepa Brena, Ceca i Jelena Karleuša.

“Vjerujem da se može reći da je Lepa Brena bila zapravo prvi veliki svejugoslovenski pop star. Ona je, što se popularnosti tiče, ostvarila sve rekorde. Ona je punila stadione i tada je bila simbol jedne vrste prosperirajuće Jugoslavije gdje je pop kultura igrala vrlo važnu ulogu, gdje su otvarane nove televizijske stanice, koje su program emitovale u cijeloj Jugoslaviji, gdje su postajale muzičke emisije koje su se mogle gledati u cijeloj Jugoslaviji i shodno tome je Lepa Brena zaista pomalo majka Jugoslavije i ona utjelovljuje možda jednu priču o emancipaciji koja je u Jugoslaviji bila poželjna. Ona sama je iz jednog bosanskog sela došla u veliki grad gdje je postala ekstremno uspješna i to je sasvim bila jedna priča koju je, kažimo to tako, jugoslovenska politika, Komunistička partija tada predviđala kao idelani put, da ljudi sa sela dolaze u grad, da se žene emancipuju iz te seoske skučenosti i patrijarhalnog okruženja i postanu uspješne”.

Cecu smatra simbolom srpskog nacionalizma.

“Mislim da je to prije svega jer je ona imala jednu vrstu srpskog vjenčanja iz bajke sa Željkom Ražnatovićem Arkanom. I ta veza je naravno jedina direktna veza sa srpskim nacionalizmom. Ceca je bila superstar, ali ne više Jugoslavije, već Srbije u devdesetim godinama i ona tada preuzima pomalo tu ulogu koju je prethodno u Jugoslaviji imala Lepa Brena, koja je bila superstar za različite nacije, generacije i klase. Ceca preuzima tu ulogu samo za mnogo manje, srpsko društvo”, objasnila je Vogel.

Karleušu vidi kao ženu budućnosti.

“Vjerujem da ona zaista utjelovljuje jednu novu Srbiju, Srbiju nakon tzv. demokratskih promjena nakon kraja Miloševićeve ere i time naravno društveni proboj, ponovno ostvarivanje međunarodnih kontakata u području kulture. Kada je riječ o muzici Jelene Karleuše vjerujem da mnogi to ne bi povezali sa turbofolkom ili prepoznali kao turbofolk iako tu postoje brojni orginalni turbofolk elementi, primjerice taj triler, koji zvuči orijentalno, ali tu postoji mnogo utjecaja zapadne pop muzike. Dakle to ide u pravcu R&B, elektro muzike. Ono što kod Jelene Karleuše veoma podsjeća na turbofolk jest estetika. Ona zaista izgleda kao Barbie lutka. To znači da pitanje rodne uloge ponovo dolazi u prvi plan. Ja bih međutim rekla da ono što takvu zvijezdu kao što je Jelena Karleuša razlikuje od Cece jeste da kod nje postoji ironija, jedna ironična referenca na istoriju turbofolka i prvi put turbofolk ima, moglo bi se reći, jednu vrstu političkog stava jer zvijezde poput Jelene Karleuše se veoma zalažu za prava LGTB osoba”.


Izvor: azramag.ba