Nelegitimni vs. Legitimni: Šmit dobio većinsku podršku Savjeta bezbjednosti UN protiv Dodika, ali...
Nakon jučešnje lakrdije oko "zaposjedanja" objekata SIPA Milorad Dodik narednih par dana ima dva izbora - bjekstvo ili pritvaranje. Ovoga puta Dodikom će se baviti domaći organi umjesto lakrdijaša Šmita.
Jučešnjom lakrdijom preko svojih klovnova Darka Ćuluma i Siniše Kostreševića "legitimni" Milorad Dodik pokazao je na šta se suštinski svode njegove prijetnje državnim tijelima pravosuđa i policije. Na par sati "zauzeo je neprijateljske položaje", ali samo u medijskom spinovanju i jeftinom performansu za domaće potrebe.
Očekivano, predstavu za javnost izveo je prije odluke Ustavnog suda BiH kojom su privremeno suspendovani njegovi zakoni o zabranama rada pravosudnih i policijskih tijela. Već popodne se povinovao odlukama suda i slobodno možete računati da ovakve idiotarije neće ponavljati. Posebice nakon ozbiljnog političkog poraza koji je pretrpio na međunarodnom planu i kakav ovim tekstom pokušavam analizirati.
Iako je demantovala upućivanje pisma i traženje od Rusije da Savjet bezbjednosti UN-a raspravlja o novonastaloj situaciji u našoj zemlji možemo reći da je Željka Cvijanović donekle uspjela u toj raboti. Nije politički neuspjeh ukoliko uspijete produkovati čak i neformalne konsultacije ovako moćnog međunarodnog tijela.
No, kako izvještava Ivica Puljić, dopisnik Al Jazeere, Savjet bezbjednosti većinski je na strani države Bosne i Hercegovine, njezinih pravosudnih tijela i čak "nelegitimnog" Kristijana Šmita. Automatizmom protiv Milorada Dodika i skutonoša u aktuelnoj radikalizaciji političke i bezbjednosne krize nastale nakon prvostepene osuđujuće presude Sene Uzunović.
Po Puljiću "osobito Francuzi", Britanci, Amerikanci, Danci i Grci bili su izrazito protiv ruskih stavova o nelegitimnom Šmitu i legitimnoj borbi Milorada Dodika (poistovjećenog sa Republikom Srpskom). Doduše, Dodiku nenaklonjeni Puljić, navodi kako američki stavovi nisu bili oštrine iznesene preko Ambasade u BiH - gdje takođe primjećujem rapidno ublažavanje retorike nakon odlaska ambasadora Marfija.
Preko decenije u svojim tekstovima objašnjavam da vladavina Milorada Dodika proizilazi iz neformalnog dogovora Rusa i Amerikanaca. Nekad nije po volji Putinu kao nakon održavanja Trilateralne komisije u Beogradu, sa druge strane Bajden mu "uvali" sankcije zadnjeg dana podpredsjedničkog mandata, ali Dodik opstaje kao "garant" zamrznutog konflikta u zemlji i regionu.
Suštinski problem jeste što Tramp i Putin čak neočekivanom dinamikom rješavaju konflikte ove dvije super sile i pripremaju teren za uspostavljanje novih svjetskih odnosa na bazi zajedničkih interesa. Sa te strane dolazimo do logičkog pitanja: šta će im proizvođač kriza i destabilizacija? Mislim da Dodik ne konta u kom pravcu idu gobalne promjene.
Američki predsjednik najavio je zatvaranje svih vojnih baza u Istočnoj Evropi čime sebi osigurava ogromne uštede za dizanje posrnule privrede, a svom ruskom kolegi donosi nemjerljivo smanjenje oružanih i inih oblika ugrožavanja. Pa će u tako rasterećenim prilikama zajednički prihodovati i pride eliminisati kineski uticaj koji pritiska obe sile.
Jednako će eliminisati sve koji produkuju ma kakve destabilizacije i to je američka administracija nedavno jasno dala do znanja šiptarskom lideru Aljbinu Kurtiju. Kod Dodika stvari će ići malo drugačije. Konkretno: pustiće Evropljane da "riješe problem" bez prljanja ruku, odnosno državno pravosuđe pod pokroviteljstvom vodećih evropskih zemalja.
Hoće li Dodik pobjeći iz zemlje ili glumiti "Gavrila Principa" sasvim je svejedno, ali posljednji državni udar će mu se definitivno obiti o glavu. Pisao sam kako je 1998. godine državnim udarom došao na vlast, pa nedavno MRAČNE TAJNE DODIKOVE BIOGRAFIJE: Naoružao DOS-manlije za rušenje Miloševića, a i 2006. godine imao je pripremljeno nasilno preuzimanje vlasti ukoliko mu Dragan Čavić ne preda mandat.
Čak i 2018. godine bio je u milosti Trampa i Putina kada je onako brutalno satirao Pravdu za Davida, no tada je na pitanje njegove smjene odgovor američke administracije bio u kontrapitanju: "A koga drugog da dovedemo?". Elem, vrijeme zamrznutog konflikta na Balkanu i proksi ratova velikih sila je završeno, pa tako i "majstor kriza" ide na političku deponiju.
Posebice u odnosu na budalaste prijetnje otcjepljenjima ili kakve sve pojmove Dodik izmišlja oko budućnosti BiH. Zaboravlja da su se Tuđman i Milošević pred međunarodnim garantima obavezali da neće ugrožavati teritorijalni integritet ove zemlje, odnosno da je Rusija preuzela identične obaveze kao i SAD, EU, Francuska, Britanija i Njemačka.
Pobogu, Tramp se svako malo mora odazivati pozivima sudova oko predsjedničkih dekreta, a ovamo će Dodika izdići iznad sudske vlasti. Glupost, pa makar i deklarativno zastupao blaže stavove od evropskih lidera. Laktašenko narednih dana može "naguliti" iz zemlje ili zaglaviti pritvor zbog krivičnog djela "napad na ustavni poredak BiH". Nema treće opcije.
Nije to više pitanje volje Milanka Kajganića, nego naprosto nekog od postupajućih državnih tužilaca koji će izdati naredbu za lišenje slobode nakon što se nije odazvao pozivu. Po Dodikovim izjavama vidimo da ponajviše strahuje od Dubravka Čampare. Kad je u pitanju bliska sudbina srpskog Vožda ispade Čampara moćniji od Putina.
Zajednički su juče saopštili oko današnjeg telefonskog razgovora Vučića i Putina, pa kako će prenijeti "Dodikovu poruku". Znači, Putin odbija čuti se sa Dodikom ili da mu "poruku" prenese Lavrov ili neko od njegovih starih pajtosa. Vučić je najgora moguća opcija posredne komunikacije sa ruskim predsjednikom.
Putin je taj koji aktuelnim buntom naroda ruši Vučića i bukvalno nema smisla objašnjavati razloge. Jednostavno rečeno odabrao je pogrešnu stranu spram sukoba oko Ukrajine i sad mu izdaja stiže na naplatu. Baš kao što "britanski namjesnik" nije potreban ni Putinu ni Trampu. Dodiku bi bilo mnogo bolje da je ćutao oko posrednih moljakanja ruske pomoći.
To što Vučić, Dodik i slični poistovjećuju sebe sa narodom ima nešto prođe na lokalu, no išta slično smiješno je hiljadugodišnjim imperijama poput ruske. Istorijska uloga srpskog naroda je jedno, a drugo su narko dileri i pljačkaši koje je su glabalističko-financijsko-mešetarske snage instalirale na vlast. Eto Tramp predvodi obračun sa snagama koje su proizvele Vučića i Dodika.
Biće formalna sjednica Savjeta bezbjednosti UN-a posvećena ovdašnjim dešavanjima, no predmetom rasprave neće biti Dodik nego nelegitimni Šmit, kao takođe uzročnik problema i kriza. Kako će ubuduće funkcionisati OHR odlučiće Tramp i Putin, ali sa Šmitom kao primjerom kakav neće biti budući međunarodni predstavnik. Trenutna situacija pokazuje potrebu da još neko vrijeme međunarodna zajednica ovde arbitrira, no samo kao kratkoročno prelazno rješenje.
Nije ovde u pitanju tranzicija vlasti, nego "tranzicija" kolektivne svijesti. Marta 2020. godine napisao sam da zaboravite svijet kakav ste dosad poznavali. Evo mjesecima ponavljam da se primiču međunarodni pregovori o tektonskim promjenama globalnih odnosa pošto decenijama bauljamo unutar srušenog svjetskog poretka po sporazumu iz 1944. godine u Breton Vudsu.
Niko nama neće smišljati politike prilagođene novim globalnim odnosima, jednako kao što marionete nisu podobne za takve stvari. Suština je u rušenju autokratskih režima i stvaranju ambijenta za političko djelovanje u novim (slobodnim) okolnostima - preko čega velike sile neće ići. Pobogu, Tramp i Putin nemaju predstavu kakav oblik trgovine i plaćanja će uspostaviti narednih godina, a kamoli da se zamajavaju politikama drugih zemalja.
Ljudi moji, treći najmoćniji čovjek na planeti, kineski predsjednik Si Đinping, trenutno može samo da posmatra šta izvodi dvojac Tramp-Putin. Ne pomišlja izazivati kakve bezbjednosne destabilizacije čak u zoni primarnih interesa svoje zemlje. Zato se ovaj naš kabadahija našao siliti kad nije vrijeme za takve stvari, odnosno izvoditi budalaštine preko klovnova Ćuluma i Kostreševića.
Vidim radi se na eliminaciji mađarskih vojnih i policijskih snaga iz naše zemlje, pa se ne može nadati ni "planu izvlačenja" u slučaju hapšenja. Narednih nekoliko dana očekujte medijske objave da je pobjegao iz zemlje ili o njegovom hapšenju i sprovođenju u Tužilaštvo i Sud BiH radi određivanja pritvora. Kako prednje rekoh - treće opcije naprosto nema.
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
