Nebojša Vukanović: Sužnji sa perom
Novinarski hljeb je sa sedam kora. Opasan, stresan i odgovoran posao za one koji žele pošteno, profesionalno i savjesno da ga rade, istinito i objektivno informišu javnost, ukazuju na devijacije i probleme u društvu. Slobodno pisanje u neslobodnom društvu traži velika odricanja, stalne pritiske, prijetnje, i zato treba odati veliko priznanje svima onima koji svojim radom brane čast profesije. Pokušaj ubistva i brutalan napad na Vladimira Kovačevića, novinara BN televizije i urednika portala Gerila, kao i paljenje kuće u Grockoj, novinaru portala Žig info Milanu Jovanoviću, samo su neki od primjera koliko je ovo zanimanje danas opasno, rizično i stresno. Imam osećaj da je bilo lakše i slobodnije raditi u ratu nego danas u miru, ali u porobljenom društvu koje su korumpirani političari pretvorili u geto.
Totalitarni autokratski sistemi, kakvi su nažalost trenutno u Republici Srpskoj i Srbiji, nastoje ugušiti sve ono što nije pod njihovom kontrolom, zavesti jednoumlje u kome će nepogrešivi Vođa i Gospodar o svemu dati konačnu riječ i mišljenje. Teško je ostati slobodan, istinoljubiv, društveno-odgovoran i pravedan u ovom sveopštem ludilu kada su gotovo svi, koji nisu dio hobotnice i sistema, izloženi progonu, pritiscima, ucjenama, ekonomskom iznuđivanju, montiranim kafkijanskim procesima i lažnim optužbama za navodne klevete, pritiscima na porodicu, prijatelje.. Odoljeti svim iskušenjima mogu samo hrabri koji su spremni na veliku žrtvu.
Naspram slobodnih su sužnji sa perom, poltroni i ulizice koji su izdali profesiju, pretvorili se u portparole političara, partija i vlasti, postavljaju naručena pitanja, uljepšavaju sumornu stvarnost, prave imaginarni paralelni svijet, hvale i veličaju lopove na vlasti čekajući sinekuru i mrvice. Najveću izdaju počinili su tzv „novinari“ i „urednici javnih servisa“, koji su prodali profesiju i vjeru za večeru, pretvorili javne servise, koje finansira narod, u partijska glasila za promociju političara na vlasti i brutalnih napada na neistomišljenike. Nema velike razlike u poltronstvu i sramnoj izdaji, od Dragana Bujoševića do kerbera Siniše Mihailovića, koga je Dodik nagradio funkcijom konzula u Istanbulu, od Nade Arlov do Nade Veletić, partijskih urednika koji su na stalnoj vezi sa Politbiroom Partije.
Poplava lažnih vijesti i tabloida, žuta štampa, rijaliti emisije, ljudske nakaze bez morala, obrazovanja, karaktera i časti koje su političari i tajkuni postavili za nekakve urednike, razni J Vučičevići, Mitrovići, Milovanovići ili lažni dvorski analitičari poput Krstića, Lažanskog, Ćeranića i Galijaševića, urušavaju i slabe ugled profesije, što i jeste krajnji cilj onih na vrhu sistema koji nastoje da svaku struku, pa i novinarstvo, ponize, potčine i obesmisle. Na najvećem udaru politike i vlasti su tradicionalni i najuticajniji mediji, televizija, novine i radio, a najviše slobode i alternativnih medija je na internetu, koji je teško kontrolisati ali je i teško opstati bez novca. Moćnici, političari i krupni kapital, kontrolišu sve tokove novca, nastoje da kupe ili ekonomski iscrpe sve uticajne medije, a ekonomska zavisnost medija i male plate novinarima jedan su od ključnih problema.
Mora se poboljšati položaj novinara i medija, kao jednog od najvažnijih stubova društva, ključni korektivni faktor koji će ukazivati na devijacije i pomoći da se one isprave. Bez slobodnih medija nema slobodnog društva, i iskreno se nadam da će se novinari izboriti za položaj i mjesto kakav zaslužuju, dok će sužnji sa perom i izdajnici profesije, sa svojim mentorima političarima, završiti tamo gdje im je i mjesto, na smetljištu istorije, služiti kao opomena kako stvari mogu otići predaleko kada se uruše ljestvice zbog slabosti pojedinaca.
Piše: Nebojša Vukanović
Izvor: http://nebojsavukanovic.info/
Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks
