Nebojša Vukanović: Moja zabranjena diskusija - Teror - Dodik pokazuje srednji prst a Željka aplaudira (Video)

Nebojša Vukanović: Moja zabranjena diskusija - Teror - Dodik pokazuje srednji prst a Željka aplaudira (Video)

Teror režima se nastavlja u najbrutalnijem obliku, a u tolikom su strahu šta ću da kažem da su morali fizički da me uklone iz sale kako bi me spriječili da govorim, jer ni 10 minuta istine ne mogu da izdrže da im je saspem u lice. Od samog ulaska u skupštinsku salu, kad me je Dodik marškao, govorio "briši" i "gubi se" na par metara od Čubrilovića koji se pravio da to ne čuje, do sramnog oduzimanja riječi i izbacivanja mimo Poslovnika, jer član 140. jasno kaže da se riječ može oduzeti samo dok se govori, ne prestaju provokacije i teror većine, pokušavaju da me na silu eliminišu jer znaju da je jedna moja diskusija dovoljna da ih potopim i anuliram više sati isprazne priče.

Sve ovo danas je jedan veliki igrokaz kako bi se prikrila kapitulacija režima i ponižavanje Narodne skupštine Republike Srpske i ostalih institucija. Najbolji dokaz tome je da mi je Dodik sve vrijeme pokazivao srednji prst a Željka aplaudirala uz osmijeh te podrugljivo skandirala „pravda za Vukana“… Dno dna, nadam se da ne možemo dublje potonuti, a jasno je da je Šulić bio na zadatku i da se čekao mig da me odstrani.

Pogledajte kraći video prilog o izbacivanju sa sjednice, što je prvi put u istoriji da izbace nekog poslanika, te dešavanjima iza kulisa i mimo kamera:


DISKUSIJA KOJU SU SPRIJEČILI SKUPŠTINSKIM NASILJEM

Nasilje skupštinske većina i tiranija većine nad manjinom dostigla je vrhunac nakon što sam postao prvi poslanik Narodne skupštine Republike Srpske koga je skupštinsko obezbjeđenje udaljilo iz sale, ali bez pretjerivanja bez razloga jer su mene i opoziciju vrijeđali, napadali i šikanirali cijelu dan. Vjerujem da je Šulić od šefa zaradio dobar sendvič i nagradu jer je odradio prljavi posao i spriječio me da diskutujem, jer bi i 10 minuta za njih bilo previše.

Ovo je siže diskusije koju nisam uspio da im saspem u lice danas, ali biće prilike nadam se uskoro.

Kada bi čovjek pokušao da jednom riječju opiše proteklih 6 mjeseci u Republici Srpskoj našao bi se u golemoj dilemi: da li to nazvati komedijom, tragedijom, prevarom, manipulacijom, ili možda, bar po meni, najbliže suštini sramotom!

Pročitaću vam sad riječi jednog čovjeka, ako on to jeste a ne želim iz prezira ime da mu pomenem, izgovorene u tom periodu:

– 23. juli 2021. godine, nametnut Inckov zakon: „Ovo je za mene neprihvatljivo i ovo traži žestok odgovor. Nameću nam se zakoni koji nemaju utemeljenje, kreiraju se ustavna rješenja, nameće visoki predstavnik…Republika Srpska je prisiljena na disoluciju i na taj način ćemo se odnositi.“

– 23. septembar 2021. godine, Odluka Ustavnog suda BiH o šumama: „Pozivam sve ljude u RS da shvate ozbiljnost situacije, a one koji donose odluke da se okupimo i idemo u Narodnu skupštinu i da sve što je van Ustava poništimo u Republici Srpskoj, da kažemo da prihvatamo samo dejtonsku BiH.“

– 20. oktobar 2021. godine, smijenjena živinička braniteljka Srpske, Gordana Tadić: „Legitimna je akcija Republike Srpske da vrati svoje nadležnosti. Do 28. oktobra imaćemo pripremljenu dokumentaciju i zakazati sjednicu Narodne skupštine.“

– 8. novembar 2021. godine, najava posebne sjednice Narodne skupštine: „Osnovno je da će se razmatrati Informacija o prenosu nadležnosti koje se odnose na odbranu, indirektne poreze, Visoki sudski i tužilački savjet. Ovo bi značilo značajno vraćanje na dejtonske pozicije i mi ni u dijelovima ni u segmentima nećemo odustati. Već u prvom mjesecu biće predložene izmjene najmanje pet zakona koje će Republici Srpskoj vratiti prava i sredstva koja su joj oduzeta. Jedan od tih zakona je Zakon o poništenju zakona Pedija Ešdauna o raspolaganju vojnom imovinom. I to ćemo u sljedećem periodu, ne daljem od 30 dana.“

– 21. novembar 2021. godine: „Ova vlast će nastojati da preispita sve prenesene nadležnosti od Dejtona do danas. To sigurno neće biti lagan posao, ali smo uvjereni da ćemo u tome postepeno uspjeti.“

Sve je ovo Diktator i Uzurpator, stranački i suštinski šef svih rukovodilaca Srpske, a formalno zaposlen kao član Predsjedništva BiH.

Na Badnji dan, 6-og januara, Amerika je uvela sankcije Dodiku i njegovoj privatnoj televiziji. Već 14. januara predsjednik Vučić apelovao na povratak u institucije na nivou BiH, a 15. januara Kristijan Šmit izjavio: „Moja ovlaštenja nisu samo da nekoga skinem sa funkcije i Dodik to zna. Dodik zna kako je doveden na vlast.“

Nakon toga nema više nijedne ovakve Dodikove izjave. Nijedne. Mukla tišina i tihi pokušaji da se opravda izvjestan povratak u institucije BiH, a da nijedan od uslova koje je postavio nije ispunjen: Inckov zakon je na snazi, odluke Ustavnog suda BiH takođe, nijedna nadležnost nije prenesena niti se više spominje. Zakazuje se današnja Posebna sjednica, a u prilogu jedan umiven i umjeren tekstić koji bi komotno mogla da potpiše neka nevladina organizacija koja promoviše kulturu političkog dijaloga, sve u tom kratkom dokumentu vrvi od riječi kompromis, dijalog, institucije, saradnja, razumijevanje, zajednički  a na sjednicu se pozivaju Bakir Izetbegović i Dragan Čović prije nego li poslanici.

A onda kao finale svega stiže nam saopštenje naših Razjedinitelja! Odustanimo, kažu naše Srbende, od svega do poslije izbora, osim od Visokog sudskog i tužilačkog savjeta. Veseli doktor Stevandić se još nada da će prije on ukinuti Specijalno tužilaštvo Srpske kroz ovo formiranje VSTS-a Srpske, nego što će Bajić pokucati na njegova skromna vrata. Da nije toga, ne bi oni ni VSTS više ni pominjali. A nema ni od toga ništa, naravno.

Valjda je sad svakom jasno, valjda je sad i slijepom vidljivo. Evo crno na bijelo, 6 mjeseci bjesomučnog laganja, dizanja tenzija, plašenja i sluđivanja naroda, dodatnih problema za privredu, dodatnog motiva za ljude da bježe odavde glavom bez obzira, desilo se ono što sam od prvog sekunda govorio: klepiće ušima i zaćutati prvi put kad mu ozbiljno zaprijete. I klepio je i zaćutao. Zna on odlično razliku između trulih izraza zabrinutosti razno raznih komesara i izaslanika, i onoga što mu je rekao Šmit.

Milorad Dodik je 2005. dobro razumio da je gotova era smjena funkcionera i od tada je uzjašio na junačenje i srbovanje svjestan da ga smijeniti neće, da mu imovinu zamrznuti neće, a za ostalo ga svakako baš briga. E sad, kada je prvi put nakon 16 godina dobio ozbiljnu i kredibilnu prijetnju, naš nesuđeni general, naš spasilac je ponovo umiljat, tih i mio. Prepun svega onoga što nije. Jedino kada ga njegov brat u Hristu Dragan iz Blajburške koalicije pozove, tad mu na trenutak osmjehom zasije lice, a njegova prava bahata priroda se pokaže u punom svjetlu. Dok ponižena i pogažena institucija Predsjednika Republike Srpkse kraj njega uz kiseo osmjeh sjedi dok se on šegači sa mostarskim firaunom pokazujući šta je sve zaboravio iz kuće da ponese, prvenstveno osnovnu pristojnost.

Ponovo je ponizio i ovu Narodnu Skupštinu, jer nakon što je od nje napravio pozornicu za svoje neartikulisane prijetnje, galamu, radikalno dizanje strasti i nacionalnih tenzija do usijanja i umjesto racionalnog odgovora gurnuo čitavo društvo u ekstremnu atmosferu i nerealne zahtjeve, on danas sve to što je zakuvao i zamijesio bez ijedne riječi obrazloženja prosto gazi i nastavlja dalje kao da se ovih posljednjih šest mjeseci naših života nikada nisu ni desili.

To je onaj pravi Milorad Dodik, beskrupulozni makijavelista i politički predator, najveća politička varalica u istoriji Balkana. Viđao sam svakakvih mudraca, prevaranata i hohštaplera, ali ovako hladnokrvnog manipulatora, koji sa tako odglumljenom strašću u roku od par mjeseci o istoj temi priča potpuno suprotne priče, a kada ga podsjetite na lagarije on to jednostavno ignoriše kao da ništa bilo nije, takvoga do njega nisam sreo. Srećniji bih bio, kao i većina građana, da ga nisam nikad ni sreo ni vidio, da je ostao ono što je trebao ostati, pijačar i nakupac, sitni trgovac i prevarant, koga bi na njihovu žalost poznavali samo oni koji bi imali tu nesreću da im je on komšija ili da na njega negdje nabasaju.

Ovako, nesreća je za sav narod.

U gradu Mostaru kojim ovaj današnji naš gost suvereno vlada već duže od decenije, među naistaknutijim i najljepšim gradskim ulicama kojima je ime nadila stranka kojoj je on na čelu nalaze se:

Mile Budak, doglavnik i ministar spoljnih poslova NDH.

Jure Francetić, zapovjednik Crne legije, notorni koljač djece i nejači

Ante Vokić i Mladen Lorković, ministri policije i odbrane NDH

Ivo Zelenika Tabornik, ustaša

Đuro Spužević, ustaša.

Srbi u Posavskom i Zapadnohercegovačkom kantonu nemaju srpski jezik kao službeni, u Hercegovačko-neretvanskom su nedavno formalno uvršteni kao konstitutivni, a svugdje gdje vlast ima stranka ovog našeg današnjeg gosta Srbi su ljudi drugog reda. Ko meni ne vjeruje neka ode u Grahovo, Kupres neka razgovara sa ljudima i vidi šta radi i kako Srbe gleda struktura HDZ-a ovog gospodina. Jasenovac, Kozara, Drakulić, Jadovno…. Šta o ovim stvarima misli naš današnji gost. Da li su ga naše Srbende koje ga pozvaše danas upitale smatra li Jasenovac genocidom?

Da li je ovaj čovjek ikada i igdje pokazao zrno poštovanja i uvažavanja Srba, njihovog stradanja, njihove istorije, njihove tradicije, uputio riječ izvinjenja za bilo koje zvjerstvo koje je Srbe snašlo, ako ne u istoriji, a onda barem za ono što je učinila njegova stranka u posljednjem ratu?

Ovdje, u Narodnu skupštinu su dobrodošli svi ljudi dobre volje i svi ljudi koji imaju minimum poštovanja za domaćina, ali ne i oni koji su lideri stranaka koje u svojim temeljima imaju mržnju prema srpskom narodu, i čija je politika dovela do toga da oni praktično nestanu iz Hrvatska i dijelova BiH i Federacije kojima vlada HDZ .

On i Bakir Izetbegović su ljudi koji godinama podstiču najniže međunacionalne strasti, mržnju i tenzije, skupa sa koalicionim partnerom Dodikom. Siju strah i mržnju, podmuklo blokiraju bilo kakvu mogućnost normalnog suživota, da bi onda mogli da mantraju o mržnji i ugroženosti, a dok zavađeni i zadojeni narod bljuje mržnju koju su oni posijali oni nesmetano nose kućama narodni novac. I tako decenijama. Dosta nam je naših pljačkaša, ne treba nam ovdje još i onaj koji ulicama nadjeva imena koljača srpske nejači. To je dno dna, bespotrebno i ničim izazvano poniženje ove Skupštine koje nam je priredio laktaški neznalica. To mu ovaj narod i istorija nikada neće oprostiti.

Autor: Nebojša Vukanović
Foto naslovna: avaz.ba
Video: Nebojša Vukanović/youtube.com
Izvor: nebojsavukanovic.info

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter