Mirno spavajte: Analiza Kyiv post-a - Bajden zaboravio isporučiti ATACMS rakete

Prema istraživanju Kijev posta ukrajinske snage još proljetos ispucale su ranije isporučenih 40 projektila i tek se nadaju novoj isporuci ATACMS raketa. Jeste Bajden odobrio gađanje ruske teritorije, ali je senilna bena zaboravila poslati rakete.

Na upit čitalaca istražio sam modele ATACMS projektila za HIMARS mobilne sisteme i dobro pretpostavio da su Ukrajinci mogli dobiti nešto modela M39 kasnije koliko je to moguće prepravljanih po matrici modela M57, a kako bih provjerio ukrajinsku kapacitiranost za napade na teritorij uže Rusije o kakvima mantra svjetska javnost.

Stvarno, šta bi Vladimir Putin mogao uraditi povodom poprilično imaginarne prijetnje do novog "šminkanja" doktrina primjene nuklearnih potencijala? U komentaru sam objasnio koje sve proksi mogućnosti ruski predsjednik ima na raspolaganju u slučaju jačih dejstava na kursku oblast, a mimo toga ne vidim da bi se neko usudio napadati, pa da se ne vraćam na tu temu.

Polazište je provjeriti čime to Zelenski raspolaže u pogledu ugrožavanja na kakva bi Rusija odgovorila nuklarnim dejstvima i od kakvih vidim da se svijet uplašio. Tako nađem objavu Forbsa iz maja ove godine da je ruski minolovac Kovrovets možebitno pogođen ATACMS-om M48 ili M57 pošto stari model M39 nema moć potopiti toliki brod.

Pa Forbsovi "analitičari", valjda da nekog preplaše, mantraju o modelima ovih projektila kakve nema šanse da je Zelenski mogao dobiti iako je ta ATACMS tehnologija ukupno prevaziđena i od ove godine se ne proizvodi. Još grđe lupetaju o najmanje dvije isporuke sa (opet) najmanje 120 raketa M39 iako ih je u arsenalu Amerikanaca od prošlog vijeka ostalo svega stotinu. Ma haos.

Daljom pretragom našao sam jučerašnju analizu Kijev posta (Kyiv post) sa podnaslovne fotografije i čiji prevod u cjelini prenosim, pa sami procijenite ima li bojazni od "ruskog odgovora" na napad raketama kakvih ukrajinska strana nema od proljeća i tek čeka eventualne isporuke. Tekst je ste ostrašćen ili navijački, no već naslovom i navodima razobličava mitove kakvi potresaju svijet.

Prevod naslova i sadržaja:

ANALIZA: Kijevski udari ATACMS-om na Rusiju nisu srebrni metak i nikada nisu bili

Malo je vjerovatno da će Bijela kuća poništiti dugogodišnju zabranu ukrajinskih udara duboko u Rusiju upotrebom američkih ATACMS raketa za 180 stepeni, ali će vjerovatno donekle degradirati sposobnost ruskih zračnih snaga da bombarduju ukrajinske civilne i vojne ciljeve. 

Na osnovu dosadašnjeg dosadašnjeg korištenja oružja Oružanih snaga Ukrajine (AFU), AFU će najvjerovatnije koristiti nove isporuke raketa ATACMS – uvijek pod uslovom da ih SAD zaista isporuče – za napad na ruske vojne zrakoplove, zračne baze i sisteme protivvazdušne odbrane, otkrili su istraživači Kyiv Posta. 

ATACMS je balistička raketa koja leti visokom, paraboličnom putanjom hipersoničnim brzinama, može nositi nosivost bojeve glave blizu pola tone i precizna je do nekoliko metara. Rusija tvrdi da su njeni sistemi protivvazdušne odbrane dokaz protiv toga, ali borba je pokazala da ATACMS može i da je uništio te vrhunske ruske sisteme, čak i ako njihovi radari vide da ATACMS dolazi. 

Ukrajina je u septembru 2023. navodno primila svoju prvu seriju od 10-15 projektila ATACMS M39 ATACMS, oružje s dometom od 150 kilometara (93 milje). Američki uslov za prenos oružja bila je zabrana upotrebe oružja protiv ciljeva unutar Rusije jer je Bijela kuća ocijenila da bi ukrajinski udari na Rusiju oružjem napravljenim u SAD-u mogli natjerati Rusiju da uzvrati.

Punih šesnaest mjeseci nakon što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu i Kijev je podnio svoje prve zahtjeve Washingtonu za oružje dugog dometa za odbranu, 17. oktobra 2023. godine, projektili ATACMS pogodili su par ruskih vojnih aerodroma. To je bila prva ikad potvrđena upotreba oružja na bojnom polju od strane Ukrajine.

Jedna salva pogodila je rusku vojnu zračnu bazu u okupiranoj Ukrajini u blizini lučkog grada Berjanska u Azovskom moru, a druga, ruski vojni aerodrom u okupiranoj oblasti Lugansk. Očevici su pričali o između dvije i četiri rakete korištene u napadu, od kojih su neke bile sa bojevim glavama za kasetnu municiju.

Po svemu sudeći, uključujući i ruske, rakete M39, oružje iz 1990-ih s maksimalnim dometom od 165 kilometara (103 milje), bile su izuzetno uspješne. Satelitski snimci su kasnije pokazali da je blizu dvadeset helikoptera za napad i opće namjene uništenih ili ozbiljno oštećenih. Baterije protivvazdušne odbrane, zgrade štaba, kasarne za pilote i kopnene posade, skladišta goriva i bunkeri sa municijom takođe su pogođeni u napadima, nazvanim „Operacija Dragonfly“ od strane ukrajinske vojne jedinice za specijalne operacije SSO.

Dana 25. oktobra, prema ruskim izvorima, ukrajinski planeri napada potrošili su par projektila ATACMS protiv naprednog ruskog sistema protivvazdušne odbrane S-400 raspoređenog u okupiranoj oblasti Luganska. Ruski zvanični izvori rekli su da su svi ATACMS oboreni. Portparol ukrajinske vojske rekao je da je S-400 srušen, ali je odbio da identifikuje oružje koje je korišćeno. Lokalni društveni mediji i kasnije satelitski snimci govorili su o eksplozijama i velikom požaru i ostacima ATACMS-a koji su pronađeni na mjestu gdje je nekada bio S-400.

Ukrajinski projektili su 31. oktobra pogodili ruski sistem protivvazdušne odbrane S-300 raspoređen u blizini okupiranog krimskog grada Jevpatorije. Nekoliko ruskih miblogera tvrdilo je da se radi o ATACMS-u, ali u ruskim zvaničnim izjavama se navodi da su to bile britanske ili francuske krstareće rakete.

Ukupno, nakon septembarske odluke Bijele kuće da naoruža AFU starim modelom raketa M39 ATACMS, čini se da je AFU primila oko deset oružja i sve ih ispalila za nekoliko sedmica, uvijek ciljajući ili aerodrome ili protivavionske sisteme, Otkrili su istraživači Kyiv Posta.

Prema izvještajima ukrajinskih medija, AFU je odmah zatražio od Bijele kuće još ATACMS-a, onoliko koliko je Amerika mogla poslati, ali je Bidenova administracija odbila, navodeći zabrinutost zbog eskalacije s Rusijom, kao i zabrinutost Pentagona o iscrpljivanju zaliha. 

Nakon skoro šestomjesečne pauze, 17. aprila 2024. dvanaest ukrajinskih projektila gađalo je ruski vojni aerodrom u blizini okupiranog krimskog grada Džankoja. Navodno, do 50 borbenih aviona bilo je na pisti u vrijeme napada u 3 sata ujutro. Baza je bila na vanjskoj ivici dometa M39 ATACMS od 150 kilometara (93 milje). 

Ruski mediji su naveliko izvještavali da su udare izvršile balističke rakete MGM-140 ATACMS američke proizvodnje, verzija rakete M39 većeg dometa. Očevici su rekli da su projektili dolazili u dva talasa, prvi je bio naoružan kasetnom municijom koji je gađao parkirane avione, a drugi sa visokoeksplozivnim bojevim glavama da bi pogodio skladište goriva i municije.

Vjerovatni naknadni napadi ATACMS-a ponovo su pogodili vazdušnu bazu Džankoi 30. aprila. Istog dana, ruski vojni aerodromi u blizini gradova Simferopolj i Sevastopolj, te gradovi Gvardejska i Evpatorija takođe su pogođeni sa ukupno 10-12 projektila . Kao iu aprilskim napadima, na osnovu satelitskih snimaka i izveštaja očevidaca, AFU je gađao ruske avione, sisteme protivvazdušne odbrane i infrastrukturu vazdušne baze. 

Dana 10. maja, jedna ili dvije navodno balističke rakete pogodile su i zapalile rusko skladište nafte u gradu Rovenki u regiji Lugansk. Činilo se da slike ruševina projektila na društvenim mrežama pokazuju oružje korišteno kao M39, međutim, ta tvrdnja nikada nije potvrđena.

Dana 15. maja, neprijavljeni broj projektila ATACMS ponovo je pogodio krimski aerodrom Belbek, u blizini grada Sevastopolja. Kao iu prošlim udarima, projektili dolaze noću u dva talasa, prvi cilja na avione, a drugi na infrastrukturu baze. Snimci drona i kasniji satelitski snimci pokazuju da su između dva i osam ruskih borbenih aviona serije Su-27 uništena ili teško oštećena. Lokalni izvještaji i ruske službene izjave kažu da su napad izvršile između tri i šest projektila ATACMS.

Dana 23. juna, četiri ili pet raketa dugog dometa, verovatno ATACMS, ponovo su pogodile Krim, u blizini grada Evpatorije. Jedno je vjerovatno presretnuto oružje pogodilo plažu prepunu civila, ubivši tri osobe, a ranivši 124, pišu ruski mediji. Kasniji izvještaji potvrdili su da su Ukrajinci vjerovatno gađali instalacije protivvazdušne odbrane širom poluostrva i verovatno uništili bateriju S-500, sistem koji Kremlj najavljuje kao najnapredniji na svetu i dizajniran za obaranje balističkih projektila ATACMS. 

Ukrajinska vojska je 17. jula objavila i objavila snimke dronova koji potvrđuju da je koristila četiri projektila kraćeg dometa M39 ATACMS da uništi rusku protivvazdušnu poziciju u blizini okupiranog grada Mariupolja u oblasti Donjecka. Nešto više od nedelju dana kasnije, 26. jula, aerodrom Novofederivka u blizini krimskog grada Saki je pogođen, verovatno od strane dva ATACMS.

Ukupno, AFU je od aprila do maja 2024. imala na raspolaganju i lansirala 30-35 raketa dužeg dometa (300 kilometara / 186 milja) MGM-140 ATACMS i četiri do pet raketa kraćeg dometa (150 kilometara). / 93 milje) M39 ATACMS projektili. 

Od tada istraživači Kyiv Posta nisu pronašli nijedan slučaj čak ni vjerovatnog napada ATACMS-a na bilo kojem od frontova rusko-ukrajinskog rata. Izvještaji o većem ukrajinskom pritisku za još projektila i američkom puštanju da ih koriste u Rusiji dobili su ritam, a do kraja avgusta, administracija Zelenskog poslala je Bijeloj kući nacrt ciljne liste lokacija unutar Rusije koje bi mogle biti pogođene. 

U jeku onoga što se pokazalo kao na kraju neuspješne izborne bitke za zadržavanje američkog Predsjedništva i Senata pod kontrolom Demokratske stranke, Bidenova administracija je učinila malo. Zvaničnici Bijele kuće su u više navrata tvrdili da bi raketni udari ATACMS u Rusiji eskalirali rat, a ne bi značajno pomogli Ukrajini. U oktobru je američki ministar odbrane Lloyd Austin rekao novinarima da će više ATACMS-a u ukrajinskim rukama imati malo efekta "jer su svi ruski avioni otišli". 

Na osnovu prošlih udara, preferirana ukrajinska taktika za ATACMS bila je čekanje dok ruski planeri vazdušnih operacija ne koncentrišu avione na aerodromima za koje se zna da su u potencijalnom dometu ATACMS-a, ali iz operativnih razloga za koje se smatra da vredi preuzeti rizik korišćenja.

Prolazni avioni koji se mogu uhvatiti na zemlji, kao i bunkeri municije i skladišta goriva koja ne mogu da odlete, oduvek su bili glavni ciljevi AFU za oko četiri desetine ATACMS projektila koje je Ukrajina zapravo dobila, pokazalo je istraživanje Kyiv Posta.

Piše: Borislav Radovanović
Izvor: Kyiv post/radovanovicborislav.blogspot.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter