Miodrag Rajković: Bijeljinski gradonačelnik uništava i sport? (Foto)

U sportskim klubovima u našem gradu, bar onim koji su svih ovih godina bili redovno podržavani iz gradskog budžeta, već dugo vlada opšta panika iako i pored te činjenice pripreme za novu sezonu uveliko traju u većini klubova a na našu sreću i ove godine imamo klub koji se takmiči u Evropi, kako se to popularno kaže.
Nije to nikad bilo lako postići i to su pojedinim sportovima, klubovima i pojedincima jedini trenuci u karijerama kada se to doživi i pamti.

Međutim, ono što ćemo mi, bili sportski radnici, sportisti ili samo poštovaoci ili ljubitelji bilo kojeg sporta pamtiti, ali u negativnom kontekstu, je hir gradonačelnika grada Bijeljina. Namjerno neću reći našeg, ali svakako čovjeka kome je Semberija apriori dala podršku bez sumnje da li će nam donijeti nešto bolje nego što smo imali u vremenima prije njegovog uskrsnuća.

Bilo kako bilo, veseli doktor, iako je bio protiv svog prvog kandidovanja, u svom mandatu koji je na isteku, okusi neku slast i proglasi sebe najpametnijim, najpoštenijim i osobom koja sve zna najbolje, bolje od svih a što je stekao, vjerovatno danom rođenja?

Drugu priliku za usavršavanjem nije imao ni u svojoj struci a kamoli u privredi i drugim oblastima od kojih se živi. I šta drugo nego, kao što stariji kažu, dijete se rodilo, valja ga ljuljati, othraniti i osposobiti u stasavanju za život u ova teška vremena. Ovo stasavanje će očigledno trajati duži niz godina i sve nas je više koji nismo spremni trpjeti  to u nedogled. Naprotiv, svoje četiri godine je potrošio, isto kao i skupštinska većina koja ga je bukvalno i napravila, ali ako bi danas još i o tome, bilo bi predugo. 

Uglavnom, sigurne činjenice govore da je već odavno počeo i debelo da vrijeđa inteligenciju jednog dijela građana koji prate godinama razvoj našeg grada i u svakom trenutku, u pola dana ili noći, mogu nabrajati gdje nas je veseli doktor unazadio i uskoro, ako se ne opametimo, dno dna nam ne gine? 

Na žalost, bar nas koji živimo u gradu bez obzira što mnogi potičemo sa sela, po stručnoj procjeni veselog doktora, nismo njegov izbor i očigledno je da nismo u sferi njegovih planova pa i ulaganja. Isto tako, nismo njegova glasačka mašina a u to je potpuno siguran, u smislu strukture stanovništva koje ga može ili mora i dalje podržavati?

Koliko naš grad stagnira ove četiri godine, svako može sam iz svoje pozicije uočiti a i ovu priliku koristim da poredim dosadašnja ulaganja u sela, u odnosu na to koliko se ulaže u grad? Seoski domovi kulture se ubrzano renoviraju, i niko tu nema ništa protiv, svi bi trebali da imamo podjednake uslove za život pogotovo što  nije isto skuplje živjeti u gradu u odnosu na selo.

Svaku investiciju će svaki prosječan građanin podržati, ali aktuelni gradonačelnik nas definitivno dijeli i stvara jednu barijeru između jednih i drugih. Na sreću naši sugrađani su uglavnom realni i ne dozvoljavaju više nikakve podjele. Mnogo novca iz budžeta je plasirano po raznim osnovama u sela, kako u kulturne, folklorne sekcije i u vraćanje u život onih nekadašnjih manifestacija tipa „Najveselije selo Semberije“ i to podržavam, ali svima je poznato da omladina hoće svako veče u grad, bez obzira kakva je ponuda u selima, te da li nastupa Vendi  ili  Simfonijski orkestar RTS-a.

Međutim, zaboravljamo na činjenicu da su nam sela sve više prazna, mnogo više se naše djece rađa u zemljama Evropske unije nego u Semberiji i srećni smo kada se uvjerimo da ta djeca znaju bar srpski jezik, a u njihov dolazak da svoje odrastanje i život planiraju ovde, malo je vjerovati?

I tako bih mogao u nedogled nabrajati kako nas to veseli doktor dijeli. Dominantno je pitanje zapošljavanja ali i razne vrste pomoći i akcija koje je sam izmislio a da bi se dodvorio svojoj glasačkoj mašineriji?

Interesantno je da je sve manje učenika do kraja ove školske godine do grada putovalo autobusima zvaničnih prevoznika u javnom gradskom prevozu. Znate li zašto? Zbog odluke gradonačelnika da subvencije direktno uplaćuje roditeljima, pa se onda roditelji udrže i svojim vozilima, na smjenu, dovoze djecu do škola i nazad. Na šta vam gospodo ovo ukazuje, glasičima pare na tekući račun a vi prevoznici „pocrkajte“ i vidite kako ćete preživjeti ili će vam, napokon, pasti na pamet da sadašnju autobusku stanicu zatvorite ili prodate…..?!

Ono što me posebno boli je što doktor djeluje kao nezavisni kandidat, na stranku se oslanja kad zagusti a to je samo kad on to sam zaključi. Iskreno, predstojeći izbori će nam definitivno, sve razjasniti.

Svoj tim, kako ga zove sastavio je potpuno sam, i da ne bude zabune, ima tu mnogo dobrih momaka, ali se bojim da će ih svojom nakaradnom politikom, pardon nije to nikakva politika, potrošiti i da će jednog dana, i ti dobri momci „ispaštati“ zbog svog trenutnog angažmana. Uostalom, 80 procenata kandidovanih na „njegovoj listi“, su lica koja je svakako i postavio na određene funkcije i to je jedna vrsta nepotizma? Ja tebi zaposlenje a ti meni glasove, a što vam u tom smislu zatreba samo se javite. I tu neće biti problema a koliko se kalkuliše u „gradu“ biće investitora i iz vana?

To me konkretno ne interesuje, ali ono što me boli je da u svojoj glavi nema namjeru da se nešto u samom gradu uradi, izgradi i dovede na viši, savremeniji nivo? Naravno više ne pale priče o problemima u javnim nabavkama, dovoljno je, koliko toliko, bar za ovu godinu, zasađenih jorgovana, priča o novim parkovima, ne zato što nam ne trebaju nego isključivo što imamo prioritetnije investicije.

Poražavajuće je što se i ne osvrću na procjene sa strane, na prijedloge i potrebe jer to on i njegov tim ne sagledavaju, i nisu sposobni sve to uočiti. Siguran sam da će ceh svoje trvrdoglavosti, neznanja i nerada platiti već u oktobru jer već stižu i rezultati istraživanja javnog mnijenja koja dokazuju da kola idu nizbrdo i to sve brže i brže.

Lično me to raduje, prvenstveno što se u poslednje dvije godine niko ne osvrće na vapaje o potrebama ulaganja u saobraćajnu infrastrukturu. Zbog toga ovo što se može uočiti u ove ljetne dane, kada je saobraćaj u pitanju, je opšti kolaps po svim pitanjima, sagledavanjima i procjenama i na tome neće sigurno ostati.

Drugo, odnosno prvo, kao dugogodišnjeg sportskog radnika, sportiste kome je sport u jednom djelu donio ozbiljnu afirmaciju, nikada neću prihvatiti kao i veliki broj drugih sugrađana odbijanje rješavanja problema koje imaju naši vrhunski sportisti počevši od odbojkaša, fudbalera, pa i mnogih drugih iz manje poznatih sportova, ali sportista koji su svoj život dali sportu i godinama reprezentuju naš grad. 

Malo providno izgledaju i djeluju oni panoi u ulici Patrijarha Pavla i to je svakako forma koja onim neinformisanim izgleda veličanstveno a i u te panoe i neke druge investicije su ipak potrošene neke, naše pare ali to se njemu sviđa ili, možda gospođi menadžerki koja ima problem sa brojevima i slabo se razumije u svoje radno vrijeme, u smislu koji su joj radni dani u mjesecu, kad joj počinje radno vrijeme i tome slično?!

I dok se novac iz budžeta troši nemilice i nekontrolisano u neke periferne investicije čime se silom i nepotrebno želi porediti sa Beogradom, sada već evropskom metropolom, te se organizuju grupna vjenčanja koja, očigledno, ovdje neće zaživjeti nikad, jer mentalitet našeg naroda je malo specifičan.

Tu manifestaciju vodi i realizuje, ili to samo pokušava, gradska menadžerka koja u svom, ne znam kojem gostovanju na BN televiziji, ne zna ni broj telefona na koji se kandidati mogu prijaviti a e-mail adresu iskombinuje tek za pola minuta. Da akcija i ova manifestacija ne bi propala, sad mogu učestvovati i penzioneri, pa nije bitno da li su iz Semberije ili Istočnog Sarajeva, Zvornika ili nekog drugog mjesta i još paradoksa sve se odvija 11.avgusta?

U svakom slučaju  novca nema za saobraćajnu infrastrukturu, sport i još mnogo toga što nam nedostaje, ali eto ima za neke druge investicije, činjenica je da su sitne, ali, evo i za kolektivno vjenčanje imamo! Fino!

Ali para nema za odbojkaše „Radnika“, prvake BiH i RS, osvajače KUP-a i to po drugi put u ove dvije godine a koji već 19. septembra imaju prvi meč sa prvakom Rumunije. Nema ni za Fudbalski klub „Radnik“, prvaka RS povratnika u Premijer ligu BiH, koji je na prvom gostovanju osvojio prva tri boda i da ne nabrajamo sve druge klubove.

Ni jedan od tih klubova do danas, 06.avgusta 2024. godine, dok još traju Pantelinske svečanosti, nije iz budžeta dobio niti jednu konvertibilnu marku? Ono što čudi, nekih isplata sa ove pozicije je bilo nekima, pa i više puta, posebno zaslužnim klubovima, ali treba šampionima dati do znanja ko je ovde tata i ko odlučuje o isplati i trošenju naših para, jer svi smo vlasnici tog budžeta, ali on to čini „poštenije“.

Kad sagledamo ovu konstataciju, jasno je ko nam urušava vrhunski i svaki drugi sport a koji nije seoski i kako stvari stoje, loše se piše semberskom sportu pod uslovom da doktora ne vratimo u medicinu na usavršavanje.

Kako svojevremeno u svom obraćanju veselom gradonačelniku reče gospodin Darko Manojlović, predsjednik odbojkaškog kluba „Radnik“: „kako ste se, molim vas, odlučili da baš 20. avgusta obećate termin za neke, isplate sportskim klubovima? Pa ovaj datum nije kraj marta, odnosno prvog kvartala a i drugi kvartal je istekao a novca za sportiste nema?!“ Ako i tada bude, a sumnjamo da hoće jer prema pouzdanim informacijama u budžetu trenutno vlada velika „promaja.“ Kako da ne bude „promaje“ kada će gradska slava pozamašno koštati a zašto i ne, jer kao da se čeka neki priliv sredstava.

Sad, definitivno možemo zažaliti zašto na nivou grada ne postoji neko „tijelo“ koje bi okupilo sav gradski-semberski  sport a onda bi se moglo drugačije razgovarati jer bi bilo normalno da bi broj prestavnika u tom tijelu većinski imali klubovi sa boljim rezultatima, većim brojem članova i kategorijama te brojnim selekcijama?! 

Do tada, nisam siguran da će sportisti ćutati i čekati a bože moj, medju njima ima oštroumnih, školovanih i odlučnih koji i ne treba da trpe ičiju samovolju! Kraj avgusta i početak septembra je zadnji rok !

Kao prestavnik auto moto sporta, sportski radnik našeg grada za 1999.godinu i neko ko nikad nije bio simpatičan gazdama koji su raspolagali budžetom, te nikad nije dobio ni jednu konvertibilnu marku za moj sport i klub, prvenstveno jer nisam bio spreman vratiti dio dobijenih sredstava, onima koji su odlučivali o sudbini bilo kog sporta u našem gradu. Nisam poštovao i cijenio njihovu dobru volju za dodjelu i isplatu nekih finansijskih sredstava, ali, kao što se zna tu sam još uvijek i razmišljam svojom glavom. Računajte na mene!

Za Infomedia Balkan 
Piše: Miodrag Rajković, ing.drumskog saobraćaja
Foto naslovna: Miodrag Rajković/Infomedia Balkan
Izvor: www.infomediabalkan.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter