Miljan Kovač: Ubijen je čovjek s Dodikovom metom na čelu

Krunića je javno prozivao i etiketirao kao “stranog plaćenika“ i izdajnika i sam Milorad Dodik, isfrustriran time što se Krunićevo ime pominje u čuvenim WikiLeaks papirima. Navodno, Krunić je informisao Vladu SAD-a o njegovom odnosu s Dodikom i o pritiscima koje vlast vrši na poslovne ljude. Etiketirali su ga i kriminalci bliski aktuelnoj vlasti, poput Slaviše Milakovića, vođe paramilitarne kriminalne organizacije „Brigada“, pod čijom kontrolom su i tzv. „Srbska čast“ i agencija „VIP Security“.

Još jedno ubistvo u Banjaluci. U klasičnoj sačekuši sa potpisom mafije ubijeni su Slaviša Krunić, vlasnik zaštitarske agencije „Sector Security“, njegov pratilac Žarko Pavlović, a smrtno je stradao i ubica Željko Kovačević.

Odgovor na pitanje: ko je mafija koja se ovako „potpisuje“, viri iza svakog ćoška, a malo ko se usuđuje da kaže.

Ipak, usudio se Dragan Mektić, ministar bezbjednosti Bosne i Hercegovine. Vlast Republike Srpske je stavila metu na Slavišu Krunića! Ovo bez ustezanja tvrdi Dragan Mektić, ministar bezbjednosti Bosne i Hercegovine.

Činjenica je da je od ubistva Bobana Blagojevića 1998, Milana Vukelića 2007, Davida Dragičevića 2018, Slaviša Krunić još jedna u nizu onih žrtava koje aktuelna vlast, personifikovana u Miloradu Dodiku, nije mogla da stavi pod kontrolu, a pokušavala je na sve načine, služeći se i policijskom silom i svojim „prijateljima iz podzemlja“.

Istu sudbinu za dlaku je izbjegao prošle godine novinar Vladimir Kovačević, koga su brutalno pretukli i pokušali ubiti pred kućnim pragom u Banjaluci. Samo čudo ga je spasilo.

Sve žrtve su prethodno primale prijetnje, a prijetila su im lica iz vlasti ili bliska vlasti. Vukeliću su prijetili u sjedištu MUP-a RS, pred kojim je i ubijen.

Nijedno od ovih ubistava nije razjašnjeno, pa su male nade da će i ubice, odnosno nalogodavci zločina u kome su ubijeni Krunić i njegov saradnik, izaći pred lice pravde, bar dok su aktuelne političke strukture na vlasti.

A Krunić se opasno zamjerio baš njima. Bio im je trn u oku. Jedan od rijetkih biznismena koji nije savio kičmu pred režimom, a sve su pokušavali da to izdejstvuju.

Krunića je javno prozivao i etiketirao kao “stranog plaćenika“ i izdajnika i sam Milorad Dodik, isfrustriran time što se Krunićevo ime pominje u čuvenim WikiLeaks papirima. Navodno, Krunić je informisao Vladu SAD-a o njegovom odnosu s Dodikom i o pritiscima koje vlast vrši na poslovne ljude.

Etiketirali su ga i kriminalci bliski aktuelnoj vlasti, poput Slaviše Milakovića, vođe paramilitarne kriminalne organizacije „Brigada“, pod čijom kontrolom su i tzv. „Srbska čast“ i agencija „VIP Security“. Milaković ne krije svoju bliskost sa vlastima u RS, ali i u Srbiji. Nedavno je javno pozivao na miting podrške srbijanskom predsjedniku Vučiću, a prošle godine je izdao i saopštenje u kome je otvoreno prijetio opoziciji u Srbiji. Krunića je na svom Facebook profilu istovremeno nazivao najpogrdnijim imenima, koja nisu ni za citiranje...

Vlastima i konkurenciji (što dođe na isto) nikako nije išlo u prilog ni ovlaštenje koje je Krunićeva kompanija, u skladu sa zakonom, dobila krajem prošle godine.

„Sector Security“ je u decembru prošle godine, prvi u oblasti privatne zaštite u BiH, dobio od nadležnog ministarstva industrijsku sigurnosnu dozvolu najvišeg stepena. Time je ovoj kompaniji omogućeno da unutar BiH može poslovati sa svim bezbjednosnim sistemima koji u svom procesu imaju oznaku "tajno", a van BiH imaju preporuke od Ministarstva bezbjednosti BiH i garancije države da mogu da obavljaju sve aktivnosti koje su u skladu sa zakonima BiH. Je li ovo mogući motiv ubistva Slaviše Krunića u svjetlu najave formiranja parapolicijskih snaga (tzv. „rezervnog sastava“) u oba BiH entiteta?

Opet, niko ne tvrdi da bi ovo mogao biti motiv smaknuća Slaviše Krunića, ali opet je i previše „slučajnosti“. Ono u što niko s razlogom ne sumnja jeste da je ubistvo naručeno. Ubijeni izvršilac ovog zločina Željko Kovačević, od ranije poznat po teškom kriminalu zbog čega je već odležao 11 godina zatvora, u vrijeme izvršenja zločina nije trebalo da bude na slobodi. Trebalo je da bude na izdržavanju petogodišnje robije, ali sud je „zaboravio“ da mu napiše rješenje za izdržavanje zatvorske kazne!?

I nije ovo prvi put da su ubice kriminalci koji su na slobodi, umjesto da budu iza rešetaka. I da ne postoji ništa drugo, sama ova činjenica je dovoljna optužba za aktuelnu vlast, kao u najmanju ruku, saučesnika u zločinu.

I nakon svega, i još jednog ubistva u nizu, koje se dovodi u vezu sa entitetskim vlastima, u Republici Srpskoj vlada muk i tišina. Opozicija piše saopštenja i uspješno glumi ikebanu režimu, dajući mu na taj način legitimitet. Roditeljima Davida Dragičevića ta ista vlast ne dozvoljava ni da pitaju za ubice svoga sina! O ubistvu Milana Vukelića se sve rjeđe govori. U Republici Srpskoj se inače sve više ćuti, a ovaj entitet polako ali sigurno pokriva gusti mrak totalitarizma, pod kojim se umjesto o ljepšoj budućnosti zvecka oružjem „rezervne policije“, gaze ljudska prava, uskraćuju demokratske slobode. I sve to pred očima međunarodne zajednice koja je, nema sumnje, ovu zemlju ostavila na milost i nemilost istim onim politikama koje su ovdje trgovale tuđom krvlju devedesetih godina prošlog vijeka. U svoj toj tišini danas kao nikad odzvanja eho vapaja Davidovog oca Davora Dragičevića, upućenog prošle godine sa trga u centru Banjaluke:

„Ako ih ne zaustavimo, sve će nas pobiti! I evo ubijaju.

Izvor: impulsportal.net