Miljan Kovač: Sa gospodom gospodski, i pazi na Tegeltiju

Miljan Kovač: Sa gospodom gospodski, i pazi na Tegeltiju

Kao što stara Bakinačka poslovica kaže: sa gospodom gospodski... A posebno pazi tužioce, nikad ne znaš šta su sve o tebi iskopali i gdje su te dokaze sačuvali.

Da ima pravne države Tegeltiju bi danas ispred suda čekala policija sa spremnim lisicama – ako ni zbog čeg drugog, onda zbog javnog priznanja da je svjesno prikrivao krivična djela o kojim je danas govorio.

Pokušavali ga podmiti, on nije prijavio, znao da se neko iz OSA-e bavi nelagalnim praćenjem i prisluškivanjem, pa ni to nije prijavio, samo su neka od (ne)djela koja je najavljući odlazak sa čela VSTS-a Tegletija danas priznao na press konferenciji.
Ali, sve su to sitnice za nemali broj razloga zbog kojih Tegeltija danas ne bi mogao ni ući u Sud bez lisica na rukama.
I to je i pticama na grani jasno.
Međutim, nejasnim se čini to kako je taj i takav Tegeltija uspio postati toliko bitan da smo današnju press konfernciju očekivali sa euforijom kojom se čeka Nova Godina!?
 
Jasno je kako je uspio svih ovih godina vući za nos predstavnike međunarodnih institucija što se ubiše od „brige“ za stanje u pravosuđu i Bosni i Hercegovini uopšte. Toliko zabrinuti, da su na svako nepočinstvo ovdašnjih vlastodržaca, pa tako i Tegeltijino, ko zna koliko puta izrazli zabrinutost. Uglavnom u formi saopštenja ili izjave medijima, dok istovremeno nisu ništa uradili da doprinesu promjeni takvog stanja.
Pitanje je zašto je „svemoćnom“ Miloradu Dodiku Tegeltija toliko bitan!? Tim više što bi se olako dalo zaključiti da je iskompromitovani Tegeltija opasan teret na Dodikovom brodu koji se sve jače naginje, i da bi bilo za očekivati da ga prepusti talasima što sve jače ljuljaju brod.
 
Odgovor je gotovo identičan odgovoru na pitanje zašto se Dodik odavno nije oslobodio kompromitovanog ministra unutrašnjih poslova RS Dragana Lukača? I tako redom. 
 
Zaključak se sam nameće – Milorad Dodik, koji se samoproglasio Glavnim Bajom, svakako jeste Baja, ali odavno ne glavni. Postoje oni prema kojima ima „određene obaveze“. Da nije tako, odavno bi ih se oslobodio. 
 
O krvavom ministru entitetske policije do sada je već mnogo rečeno, ali u čemu je tajna Dodikovog poniznog odnosa prema nesrećnom Tegeltiji?
 
Da mu ne duguje ne bi s njim ni razgovarao, a kamo li pregovarao danima, tražeći mu odgovarajuću kompezaciju za izgubljenu fotelju u „mrskom“ Sarajevu, već bi ga otresao s nogavice, k’o Selaka.
 
Kratko je pamćenje javnosti, ali mnogi se sigurno još sjećaju suđenja Miloradu Dodiku 2005. godine pred Osnovnim sudom u Banjaluci.
Tada je javnost imala priliku da upozna zastupnika optužnice protiv Dodika, okružnog tužioca Milana Tegeltiju.
 
Zastupao je optužnicu koju je  potpisao glavni tužilac Okružnog tužilaštva Banjaluka, Vitomir Soldat.
 
Dodik je 17. oktobra 2005. godine oslobođen krivice. Presuda je za njega bila sudbonosna, jer da je sud drugačije odlučio sigurno je da četiri mjeseca poslije (mart 2006.) ne bi postao predsjednik Vlade RS.
 
Već naredne godine, avanzovao je i njegov tužilac Milan Tegeltija – postao je predsjednik Osnovnog suda u Banjaluci.
tegituzi2005

Tegeltija kao tužilac u predmetu Dodik 2005.  (Iz knjige Milana Ljepojevića: Sud za Dodika)
 
Tadašnji zamjenik Glavnog okružnog tužioca Zoran Lipovac, imenovan je za ministara u Dodikovoj vladi (2006-2010). 
 
Tužilac Soldat je 2017. penzionisan, kao glavni tužilac Republičkog javnog tužilaštva RS. 
Lipovac, više nije među živima.
 
Tegeltija još jaše, a samo Dodik zna kako mu je.
 
Jer kao što stara Bakinačka poslovica kaže: sa gospodom gospodski... A posebno pazi tužioce, nikad ne znaš šta su sve o tebi iskopali i gdje su te dokaze sačuvali.
 
Autor: Impuls

Izvor:  Infomedia Balkan