Marko Tomaš: Liga prvaka - Došlo je doba novih rekordera
Fotografija na kojoj Pique, kojeg je Mbappe pretrčao kao lutka za trening, vuče protivnika za dres dok mu lice odražava potpunu nemoć, već par dana služi kao ilustracija, metafora dolaska vremena novih rekordera, suvremenijih ljudskih strojeva.
Sve mi je teže gledati prijenose nogometnih utakmica koje se igraju bez publike. Kao da gledam nasilno održavanje industrije koja je sama sebi svrha. Ne znam točno zbog čega ali najsablasnije mi je djelovala utakmica između Seville i Borussije odigrana na Sanchez Pizjuanu. Prazne tribine andaluzijskog stadiona bile su potpuno gole, čak nisu bile maskirane ni reklamama i stvar je djelovala više nego otužno.
SMJENA GENERACIJA
Ipak je barem jedna stvar bila vrijedna praćenja u nastavku Lige prvaka. Događa se smjena generacija. Na sceni su novi budući rekorderi i upravo su oni zablistali na utakmicama svojih klubova. Jedan je čak igrao protiv kluba u kojemu igra čovjek čiji će tron naslijediti u narednim godinama. Bio je to sraz između stare i nove nogometne Europe, sraz između PSG – a i Barcelone, između Mbappea i Messija.
Mbappe će u narednim godinama zajedno s norveškim čudom u liku Erlinga Brauta Haalanda sigurno postati onaj koji obara rekorde koje su u protekloj deceniji postavili Lionel Messi i Cristiano Ronaldo. U tom smislu gotovo su metaforično izgledali dueli između Kyliana Mbappea i Gerarda Piquea. Mlađi, jači, brži i bolji pokušava se makar silom zaustaviti od starijeg i, ružno je to reći za još uvijek mladog čovjeka, potrošenog nogometaša. Fotografija na kojoj Pique, kojeg je Mbappe pretrčao kao lutka za trening, vuče protivnika za dres dok mu lice odražava potpunu nemoć, već par dana služi kao ilustracija, metafora dolaska vremena novih rekordera, suvremenijih ljudskih strojeva.
Messi i dalje vuče Barcelonu koliko može ali problem je što je cijela osovina momčadi prestara a pojačanja su dovođena neplanski i ne uklapaju se u način na koji Barcelona funkcionira ako uopće više i možemo govoriti o nekom posebnom Barceloninom načinu. Pandemija koja je ispraznila tribine i ogolila cijeli svijet možda je ponajviše ogolila pogrešne modele poslovanja najvećih klubova svijeta. Barcelona je u tom smislu najbolji primjer. Mbappe je odvukao svoju momčad do pobjede, on je bio taj koji je razbio ionako nestabilnu Barcelonu i gurnuo PSG bliže prolasku u naredni krug natjecanja. U slučaju Borussije Dortmund taj čovjek je bio drugi budući rekorder, Erling Braut Haaland.
ATLETIČAR HALLAND
Sevilla je povela i činilo se da kontrolira utakmicu. Borussia ove sezone ima ozbiljnih sistemskih problema i činilo se da bi je iskusna momčad Seville mogla eliminirati već u prvoj utakmici. Ali onda se ukazala zvijer zvana Haaland. Kod prvog postignutog gola doslovno se kao metak probio kroz obranu Seville. Izgledalo je kao da ispred sebe nema nikakvih prepreka, kao da se radi o atletičaru koji trenira sprint na potpuno praznoj stazi.
Bit će zanimljivo narednih godina pratiti ovaj dvojac. Obojica su velika želja Reala iz Madrida. Ako se dogodi da obojica završe među „kraljevima“ bit će to jedno od najvećih partnerstava u povijesti. Ako pak završe u različitim klubovima, podrazumijevajući da su PSG i Borussia tek odskočne daske dvojice, onda je moguće da ćemo svjedočiti novom najvećem rivalstvu svjetskog nogometa. Messi I Ronaldo su još uvijek na sceni ali polako gledamo smjenu generacija i dolazak vremena novih rekordera. Pitanje je samo gdje su ljudske granice i da li uopće postoje s obzirom da iz generacije u generaciju gledamo sve brže, tehnički sve potkovanije ljude koji poput mašina proizvode rekorde. A u vremenu u kojem su samo brojke bitne rekordi su ono što prikriva da se sve više gubi suština igre, da se narodna igra odnarođuje, da se sve teže identificirati s igračima i klubovima. No, to je tako i tako će biti dok ne bude drugačije, gore ili bolje, vrag će ga znati.
BORBA ZA GOLI ŽIVOT
Teškaši su dobro izgurali drugi tjedan nastavka lige prvaka. City je rutinski svladao Borussiju M. Lazio je ispao jako naivan u srazu protiv Bayerna. Svojom su postavkom praktički pobijedili sami sebe i dopustili Bayernu da prolazak u naredni krug osigura već nakon prve utakmice. Rijetko se takva naivnost i spušten gard vidi kod talijanskih klubova. Atalanta je puno bolje stajala protiv Reala. I makar je pogodak postignut pred sam kraj utakmice ona je donekle riješena već ranim crvenim kartonom za jednog igrača Atalante zbog čega je Real imao puno manje problema u obrani nego što bi to bio slučaj da se igralo 11 na 11.
Dojma sam da je jedini neizvjestan duel ostao onaj između Atletica i Chelsija. Iako je Atletico izgubio kod kuće oni ostaju u igri. Chelsea je utakmicu dobio na trenutak inspiracije Girouda a sve drugo je uglavnom bilo onako kako je to Simeone zamislio potpuno prilagodivši igru svoje momčadi protivniku. Pokazao je da ih može kontrolirati i usmjeravati ali za prolazak će mu trebati i golovi. I to u gostima. Mogla bi to biti jedna od onih utakmica Atletica u kojima sve liči na borbu za goli život. Zato je i vrijedi s nestrpljenjem čekati.
Foto naslovna: portalnovosti.com
Piše: Marko Tomaš
Izvor: zurnal.info
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
