Loš imidž ne može se popraviti pored ovakvih lidera

Loš imidž ne može se popraviti pored ovakvih lidera

Ranko Debevec, predsjednik Suda Bosne i Hercegovine, u pisanom intervju za "Nezavisne" rekao je da nijedan sudija ne bježi od toga da se njegov ili njen rad ocjenjuje, ali da to bude urađeno na zakonit način i bez izlaženja iz okvira koji određuju pozitivni zakonski propisi, a koji daju VSTV-u mogućnost da samo određuje "smjernice" za ocjenjivanje sudija, ništa više od toga.

NN: Sud BiH nedavno je ukinuo Pravilnik o postupku ocjenjivanja rada nosilaca pravosudnih funkcija, kao i kriterijume za ocjenjivanje rada sudija u BiH! O čemu se tu zapravo radi i zbog čega su sporni sam Pravilnik i kriterijumi ako je još ranije Ustavni sud BiH rekao da VSTS ima pravo da donosi te dokumente?

DEBEVEC: Sud govori svojom presudom, odnosno u obrazloženju presude nalaze se razlozi zašto je Sud odlučio na konkretan način. Predsjednik Suda nije glasnogovornik, niti zastupnik, a također ne može i neće komentarisati presude, ali mogu Vam kazati nekoliko riječi o tome, nevezano direktno za meritum predmeta. To je ipak stvar presude i nju treba čitati da bi se pravilno razumjela suština stvari.

Naime, još prije Ustavnog suda, sam Zakon o VSTV BiH je dao u ovlaštenje nezavisnom regulatoru za pravosuđe da utvrđuje kriterije za ocjenjivanje rada sudija i tužilaca. U tom kontekstu Ustavni sud nije rekao ništa novo, niti je ta odluka Ustavnog suda vezana za ovaj predmet o kojem govorimo. Propisi o ocjenjivanju su postojali i ranije. Ustavni sud je u sasvim drugom predmetu, koji se odnosio na usaglašenost Zakona o VSTV BiH sa Zakonom o Sudu BiH, u pitanju ustavnosti, a ne zakonitosti što je suština ovog predmeta, ocijenio da nema neusaglašenosti Zakona o VSTV BiH sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a da su svi konkretni sporovi o zakonitosti podzakonskih akata u nadležnosti redovnih sudova. Prema tome, sasvim je jasno, pa čak i običnom čitaocu, da ta odluka Ustavnog suda BiH nema nikakve veze sa ovom zadnjom presudom Suda BiH. Sa druge strane, kad je u pitanju Pravilnik o postupku ocjenjivanja, osporen pred Sudom Bosne i Hercegovine, protiv tog akta je jedan sudija iz Banjaluke podnio zahtjev za ocjenu zakonitosti, o kojem je odlučeno konačnom presudom Vijeća Upravnog odjeljenja Suda BiH. Da bi bilo jasnije, šta je to za Sud bilo sporno u tim propisima i zašto su oni oglašeni nezakonitim, upućujem na presudu, koja je objavljenja na službenom web-sajtu Suda. Treba da podižemo nivo pravne kulture i da uzimamo presudu kao zadnju riječ o nečemu, a ne naše viđenje i želje kakvo je nešto. Uostalom, to je standard demokratskih i civilizovanih država. Presuda kaže da su kriteriji i Pravilnik nezakoniti i ja tu nemam šta dodati ili oduzeti, a zašto su nezakoniti - to piše u obrazloženju presude te se ne želim i ne mogu smatrati ovlaštenim, u skladu s mojom funkcijom predsjednika Suda, da Vam lično bilo šta u tom kontekstu objašnjavam. Prethodni komentar sam Vam dao samo zato da pokušam objasniti netačne navode objavljene u Vašem mediju da ova odluka ima ikakve veze sa prethodno navedenom odlukom Ustavnog suda BiH.

NN: Zbog čega je i da li je sudijama sporno da neko ocjenjuje njihov rad?

DEBEVEC: Ne znam kojim je sudijama sporno da se ocjenjuje njihov rad, kad je to rađeno sve ove godine, osim u odnosu na sudije Suda BiH, a za šta je postao zakonski razlog. Međutim, da biste bili pravilno informisani, ovo nije bila tužba sudija Suda BiH, već tužba sudije Okružnog suda iz Banjaluke, čiji se rad u sklopu suda gdje radi i ranije mnogo godina unazad ocjenjivao, pa je isti, kao i mnoge druge sudije više sudova u BiH, podnio tužbu protiv ovog novog pravilnika iz 2018. godine Sudu BiH, kao jedinom stvarno nadležnom sudu za odlučivanje. Konstrukcije "dio pravosudne zajednice se protivi" ili "sudijama je sporno" nisu tačne niti su dobronamjerne. Ocjenjivanje je postojalo ranije, a nakon uvođenja "reformisanih" propisa, o čemu neću detaljisati, dešava se taj zahtjev za ocjenu zakonitosti te se potom presudom Suda BiH ovi propisi iz 2018. godine oglašavaju nezakonitim i ukidaju. Ponavljam, ovi i ovakvi propisi su iz 2018. godine, te se isto ne može uzimati kao da je sudijama "generalno sporno, ili da se protive ili negoduju itd." Pazite jednu stvar, sudijski status je najdirektnije povezan sa garancijom nezavisnog i nepristrasnog suda iz Člana 6. Evropske konvencije - te stvari su za pravnu hirurgiju, da tako kažem. Uvezi sa sudijskim statusom ne smije biti nezakonitih propisa, jer se to odražava na građane. Ako želimo društvo i državu koji funkcionišu u skladu s vladavinom prava, kako to propisuje naš ustav, sudijski status se ne smije vrijeđati nezakonitim propisima. Mislim da nijedan sudija ne bježi od toga da se njegov ili njen rad ocjenjuje, ali da to bude urađeno na zakonit način i bez izlaženja iz okvira koji određuju pozitivni zakonski propisi, a koji daju VSTV-u mogućnost da samo određuje "smjernice" za ocjenjivanje sudija i ništa više od toga.

NN: Mnoge sudije negoduju i zbog normi koje im je nametnuo VSTS. Kako Vi gledate na to i da li se sudijski rad, i uopšte rad pravosuđa, može normirati s obzirom na to da praktično nijedan predmet na kojem rade nije isti?

DEBEVEC: Pitanje sudijske norme najtješnje je skopčano sa ocjenjivanjem rada sudija - to su ujedno dva najsloženija pitanja koja zadiru u sudijski status i moram reći da ni u Evropi nemamo jedinstven stav u vezi s tim pitanjem. Čak do kraja nije na evropskom nivou dovršena pravnička rasprava o tome, treba li ili ne treba, a ako treba - kako? Sa druge strane, međunarodni partneri BiH, koji pomažu da se demokratizujemo i približimo evropskim standardima o odgovornosti i transparentnosti, vole brojke - vjerovatno da mogu mjeriti egzaktnim brojkama gdje im novac kojim nam pomažu odlazi i mi taj segment razumijemo. Međutim, mora se biti oprezan sa sudijskom normom jednako kao i sa ocjenjivanjem. Sud Bosne i Hercegovine godinama vodi stručnu raspravu s Komisijom za efikasnost pri VSTV BiH, koja je nadležna za pitanje norme, ali ne nailazimo na efikasan i pozitivan odgovor. Već sam mnogo puta javno govorio o tome, ali ukratko, stanje je takvo da, recimo, za ratne zločine imate situaciju da tužilac može donijeti četiri tužilačke odluke, od kojih, recimo, nijedna ne mora biti optužnica koja će doći do Suda, a sudija mora godišnje donijeti pet presuda. Kako od četiri napraviti pet - i mi i dalje pitamo Komisiju. Logično bi bilo da tužioci moraju podići četiri optužnice, a sud donijeti četiri presude. To je apsurd bez presedana, na koji ukazujem godinama, dok VSTV bez ikakvog logičkog objašnjenja i dalje istrajava u takvom nametnutom, apsurdnom i nelogičnom rješenju sudijama Suda BiH, koje izaziva opravdano nezadovoljstvo nosilaca pravosudnih funkcija. Također, imate, na primjer, da na drugostepenom građanskom, parničnom referatu norma propisuje da sudija drugostepenac mora donijeti više presuda po žalbi nego što prvostepenac treba da presudi u prvom stepenu. Kad znamo da se ne ulažu žalbe protiv svake prvostepene presude, kako onda od manjeg napraviti više - i mi godinama i dalje pitamo Komisiju i VSTV, ali odgovor ne dobijamo niti se vrše bilo kakve izmjene ovih pravno neobjašnjivih rješenja. Kad se pogleda norma Suda BiH, onda ona zorno korespondira normi kantonalnih/okružnih sudova. Nije dobar propis koji isto vrednuje najsloženije predmeta zločina protiv čovječnosti, koje presuđuje Sud BiH, sa stotinama svjedoka i više desetina optuženih, sa manje složenim predmetima ratnih zločina, koje presuđuju kantonalni/okružni sudovi po optužnicama koje im Sud BiH prenese u nadležnost, u skladu sa Državnom strategijom za procesuiranje ratnih zločina, zbog toga što su manje složeni. Sjećam se da su sudije Odjela I za ratne zločine pisale u vezi sa normom Karmelu Ađijusu, predsjedniku Međunarodnog rezidualnog mehanizma u Hagu, sa čim je on upoznao i generalnog sekretara Ujedinjenih naroda. Predsjednik Ađijus je u svom pismu izrazio uznemirenost povodom stanja propisa koji uređuju godišnju sudijsku normu za ratne zločine, a VSTV i pored toga već godinama nema sluha za rješavanje ovih problema.

NN: Da li sadašnji VSTS može odgovoriti izazovima pred kojima se nalazi pravosuđe u BiH?

DEBEVEC: O tome je toliko tog napisano i kazano, stručno obrazloženo, dakle, ekspertski, da ja zaista ne želim iznositi vlastiti stav, a naravno da ga imam. Posebno želim istaći za Vaš medij da je Sud BiH sastavni dio pravosudnog sistema BiH na čelu sa nezavisnim regulatorom pravosuđa, VSTV BiH, te osim profesionalno donesenih odluka Suda BiH, nikakvih ličnih animoziteta i sukoba sa predsjednikom VSTV-a i glavnom tužiteljicom Tužilaštva BiH, niti od strane Suda, niti bar s moje strane lično, nema i neće biti, iako, čini mi se, neki pokušavaju insinuirati suprotno.

NN: U Bosni i Hercegovini pravosuđe generalno ima veoma loš imidž. Zbog čega je to tako i šta pravosuđe treba da uradi da se to promijeni?

DEBEVEC: To su pitanje i odgovor "od milion dolara". Mislim da bi analiza prevazišla granice ovog razgovora. Dobri rezultati pravosuđa padaju u sjenu zbog nekoliko predmeta godišnje koji su pod lupom političkih partija. "Sud je osudio našeg, a oslobodio njihovog" - nema tog pravosuđa koje može popraviti svoj imidž pored vrlo glasnih, medijski preprisutnih, a totalno neodgovornih lidera, koji na ovakav način kreiraju javno mnjenje, na štetu ugleda i autoriteta sudova i tužilaštava. Pri svemu ovome ne umanjujem težinu odgovornosti koja je na sudijama i tužiocima, ali nije samo do sudija i to treba malo medijski aktuelizirati. Prema sadašnjoj medijskoj slici, u ovoj su zemlji, izgleda, za sve krive sudije.

NN: Posljednjih dana bili smo svjedoci ozbiljnih političkih pritisaka na rad pravosuđa. Koliko je u takvoj atmosferi teško raditi i zašto pravosuđe ne sankcioniše takve pritiske?

DEBEVEC: Na mene niko ne vrši politički pritisak, a sudije Suda BiH me nisu informisale da na njih neko vrši pritisak, tako da, što se tiče Suda BiH, toga nema. I tu treba biti oprezan s kvalifikacijama. Politički pritisak koji se zasniva isključivo na izjavi političara je izjava političara, a tek ako je ona popraćena realnim institucionalnim akcijama pod patronatom te politike, možemo govoriti o nekom pritisku. Prema tome, moramo malo pripaziti prije nego što damo kvalifikaciju.

NN: Nedavno je s radom počela i Istražna komisija Predstavničkog doma BiH za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama. Da li je to jedna vrsta pritiska i šta Vi kao sudija i predsjednik Suda BiH očekujete od te komisije?

DEBEVEC: Ustavna predstavnička demokratija pozicionira parlament kao centralnu instituciju demokratije. Čak i u moćnim predsjedničkim sistemima, kakav je onaj američki, imate istrage koje provode Kongres i Senat. No, da ne upadamo u opravdavanje tog koncepta, držimo se vladavine prava - na državnom nivou imate Zakon o parlamentarnom nadzoru, iz kojeg nisu izuzete pravosudne institucije, tako da se ne može tumačiti pritiskom to što Parlamentarna skupština BiH realizuje svoju zakonom propisanu nadležnost. To je obična demokratska procedura, mislim da ne treba praviti neku pompu oko tog. Parlament ima pravo pitati i ima pravo znati. A sad, kako će se to odvijati, ostaje da se vidi. U svakom slučaju, ja sam za dijalog uz puno poštovanje demokratskih principa, naročito vladavine prava, i uz obavezno pridržavanje zakona.

Izvor: nezavisne.com

Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks