Krevet ili otkaz - Na meti napasnika i novinarke

Krevet ili otkaz - Na meti napasnika i novinarke

Nakon svjedočenja o seksualnom zlostavljanju glumica i učenica glume ispostavilo se da toga ima i u medijima i na studijima novinarstva u BiH i komšiluku.

Istina, niko ne spominje silovanje, ali novinarke otkrivaju da su suočene s nepristojnim ponudama, seksualnim uznemiravanjem i ucjenama predatora.

Da li su, poput glumica, pjevačica ili konobarica, i novinarke na listi zanimanja koja su u javnosti žigosana kao “nepoštena i seksualno provocirajuća”? Čak i ako je tako, teško je pojmljivo da taj pogrdni stereotip podržavaju pojedini profesori žurnalistike. A sve su prilike da i toga ima.

“Seksate li se? Kakve poze najviše volite? Da više konzumirate seks, ne biste bile debele i pod stresom!”

Asistent

Prema svjedočenju jedne novinarke, koja je svoja iskustva iznijela na Fejsbuk platformi “Nismo tražile”, ovakvim se riječima studentkinajma na predavanjima godinama obraćao jedan asistent na odsjeku žurnalistike na Filozofskom fakultetu u Tuzli.

Asistent je, navodi novinarka, u međuvemenu postao profesor, ali se nije odrekao svojih “pedagoških metoda”.

– Na predavanjima je sve dovodio u vezu sa seksom. Javljao se većem broju studentkinja privatno pokušavajući ih odvesti u krevet. Neke poruke su vidjele svjetlo dana, neke nisu. Uglavnom ih je uslovljavao ocjenama. I mene je na sred hodnika uzeo za ruku i pozvao u kancelariju, privatno, nasamo, ako već ne želim da se vidim s njim van fakulteta. Odbila sam. Cinički se nasmijao i rekao: “Doći ćeš, doći” – navela je ova bivša studentkinja novinarstva, uz napomenu da je jedva položila ispit kod pomenutog pedagoga.

I da je većina njenih koleginica prošla sličnu torturu.

Redakcije

Ono što su trpjele na fakultetu, nastavlja se i u redakcijama, kroz neumjesne komentare urednika, šefova, čak i kolega, i uz prećutno odobravanje koleginica, čak i onih koje su na pozicijama moći i koje bi ih mogle zaštiti, kada bi to htjele.

Mladi sarajevski novinar Slađan Tomić jedan je od rijetkih koji su pristali da o ovom problemu javno progovore. Pošto je u profesiju ušao kao “samohrani student” priznaje da često ni sam nije bio svjestan da je ono čemu je svedočio bilo seksualno uznemiravanje.

– Došla je “preko kreveta“, “jes’ dobra“, “poder'o bih je ko račun od struje“,  bili su komentari većine muških kolega kad god bismo u redakciji dobili novu koleginicu. Svi su se smijali. Meni nije bilo smiješno, bio sam zbunjen. Kao neko ko je sa 18 godina već dobio epitet i četnika i poturice i lajavca, nisam bio baš siguran da li je normalno to što meni takve nepodopštine nisu normalne – kaže Slađan.

Prisjeća se i jedne starije novinarke, koja je, kad su je pitali zašto ne napreduje na poslu, spremno odgovorila: „Nisam dala direktoru, ne bih s njim u krevet ni da je posljednji na svijetu”.

– To je bilo hrabro, a ujedno je plastičan primjer kroz šta prolaze mnoge žene u novinarstvu. I ne samo žene. I muškarci. Njima je čak i teže, jer ne shvataju zašto im pojedini urednici traže da ostanu duže na poslu. Na prvu pomisle da su talentovaniji od drugih, jer im se urednici više „posvećuju “. Čak i kada prepozna o čemu se radi,  kako da se mladi novinar pod ovim korumpiranim nebom bori protiv seksualnog uznemiravanja! Kome da se povjeri? Kome da prijavi – pita se Slađan.

Strah

Dodaje da mu je jedna mlada koleginica u povjerenju rekla da je doslovno stavljena pred izbor: ili u krevet sa šefom, ili na ulicu. Dobijala je, tvrdi Tomić, pozive na večere, u kancelariju, od nje se tražilo da se „malo zabavi“ s pretpostavljenim. Kad nije pristala, dobila je otkaz. Tačnije, nije joj produžen ugovor.

– Kao svjedok seksualnog uznemiravanja znam da žrtve šute zbog straha od gubitka posla, straha da će im  moćnici zatvoriti sva vrata, straha od odmazde, progona, neefikasnosti sistema, straha da će biti ismijane i osuđene – zaključuje Slađan Tomić.

Da ova priča nije samo lični utisak svedoči još jedan post na stranici “Nisam tražila”, u kojem mlada žena iz BiH nagovještava zašto je, već nakon prvog koraka, napustila novinarstvo.

– Dok sam radila na jednom portalu i studirala stariji kolega mi je sve vrijeme na poslu slao poruke neprimjerenog sadržaja. Pisao je kako bi me “odradio, vezao, ljubio, je…” Govorio je da sam “prva guza” portala, zvao me u svoj stan, a pri tome je i oženjen. Uskoro sam dala otkaz – svjedoči ova nesuđena novinarka, uz napomenu da je dugo preispitivala i osuđivala samu sebe, dok konačno nije shvatila da nije njena krivica to što joj se dešavalo i što je, očigledno, bilo uobičajeno u pomenutoj redakciji.

Izostanak zaštite

Još nekoliko žena, novinarki i medijskih profesionalki iz BiH i regiona podijelilo je na stranici “Nisam tražila” svoja mučna iskustva.

– Radila sam kao urednica jedne popularne emisije u Hrvatskoj, kada sam trpjela seksizam u vidu izjava “tvoj problem je što nemaš k….”, komentare na moj izgled, stražnjicu, grudi. Sve je to bilo od strane kolega iz produkcije, kao i od mog nadređenog. Bacali su mi stvari u bazen, ulazili u hotelsku sobu nenajavljeno u pijanom stanju, a kada sam sve to prijavila direktoru programa, zataškano je – napisala je iskusna i visokoobrazovana TV urednica, koja je, na kraju, umjesto zaštite, dobila – otkaz, kao i druge njene koleginice.

Mlada TV novinarka iz BiH se na istoj Fejsbuk platformi pita kakva je to “šala i zezancija” ako ti, na radnom mjestu, vršnjak tvog djeda dobacuje “odveo bih te ja na sto u studio”, a kolege te odmjeravaju kao stoku na pijaci.

– Kad prvi put prigovoriš i odvratiš im, onda kreće postepena marginalizacija i proglašavanje vješticom – napisala je ova novinarka.

Dodaje da  ju je, nakon svega, glavna urednica pozvala na razgovor, kako bi joj rekla da je “sama kriva” za sve što joj se dešava.

– Ako ih prijaviš, ti si problem. Ako ih ne prijaviš, ti imaš problem – zaključila je ova novinarka u anonimnoj ispovijesti na stranici “Nisam tražila”.

Pišu o nasilju, a kriju svoja iskustva

Liniji za zaštitu novinara, koja djeluje u sklopu Udruženja BH novinari, od 2004. je prijavljeno na hiljade slučajeva kršenja novinarskih prava i medijskih sloboda.

U posljednje četiri godine se posebno prati rodno zasnovano nasilje nad novinarkama i drugim medijskim radnicama. Evidentirano je 70 slučajeva nasilja nad novinarkama ili kršenja njihovih prava, a ranije su zabilježena i dva slučaja verbalnog seksualnog uznemiravanja.

– U jednom od tih slučajeva napadač je bio političar iz Bosansko-podrinjskog kantona, a u drugom član Nadzornog odbora medija. Uprkos nastojanjima Udruženja i Linije za pomoć novinarima, nijedan od njih nije snosio nikakve sankcije – kaže za Srpskainfo generalna sekretarka Udruženja BH novinari, Borka Rudić.

Ocjenjuje da i novinarke, kao i druge žene u BiH, nerijetko godinama ćute o nasilju koje trpe.

– Rodno zasnovano nasilje, a posebno seksualno uznemiravanje i napastvovanje su tabu teme u našem partijarhalnom i zatvorenom društvu. Svejedno da li je u pitanju samosvjesna obrazovana gradska cura ili djevojka sa sela sa završenom osnovnom školom, obrazac ponašanja je isti: skrivanje i ćutanje, u strahu od osude i nerazumijevanja sredine. Tu ubrajam i novinarke, koje često pišu o porodičnom nasilju, pedofiliji, seksualnom uznemiravanju u drugim profesijama, ali vješto skrivaju vlastita iskustva, čak višegodišnje uznemiravanje, pa i slučajeve pokušaja silovanja – kaže Rudićeva.

Izvor:srpskainfo