Kako su Srbi oslobodili Nasera Orića: Tajna pozadina jednog oslobađajućeg procesa

Godinama se u javnosti vodi rasprava o ulozi Nasera Orića i događajima u Srebrenici i okolnim selima. Međutim, ono što se gotovo nikada ne spominje jeste paradoks koji baca novo svjetlo na cijeli slučaj: najveću ulogu u oslobađanju Nasera Orića nisu imali ni advokati, ni međunarodne organizacije – nego pojedini ljudi iz Republike Srpske.

Da, djeluje nevjerovatno. Ali upravo su određene srpske strukture i pojedinci, iz različitih interesa, učestvovali u utišavanju svjedoka, uplivima novca, pa čak i u davanju izjava koje su objektivno išle u korist Orićeve odbrane. Na to su godinama ukazivali oni koji su bili blizu procesa, ali se ta tema u javnosti uvijek gurala pod tepih jer je neugodno govoriti o političkim, kriminalnim i ličnim interesima koji nadilaze etničke podjele.

Uloga svjedoka – kako je tišina postala valuta

Prema višestrukim tvrdnjama iz pravosudnih krugova, bilo je slučajeva u kojima su svjedoci iz Srbije i Republike Srpske: mijenjali iskaze, povlačili ranije izjave, ili u potpunosti odustajali od svjedočenja, i to neposredno nakon “posjeta” pojedinaca za koje se kasnije ispostavilo da rade u interesu odbrane.

U javnosti se posebno spominjalo ime Petka Rankića, nekadašnjeg potpredsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, koji je prema tim tvrdnjama imao direktnu ulogu u nagovaranju i pritisnanju svjedoka. Rankić je, navodno, išao od kuće do kuće, uvjeravao ljude, nosio novac, i stvarao atmosferu u kojoj je svjedočenje protiv Orića postalo gotovo nemoguće.

Takvi manevri su, prema tvrdnjama brojnih aktera, poremetili kompletan slučaj i doveli do toga da dokazni materijal oslabi do granice neodrživosti.

Šta se desilo u sudnici?

Kada dokazi oslabe, svjedoci nestanu ili promijene izjavu, sud nema mnogo prostora. Tako je i u ovom slučaju: Haški tribunal, Sud BiH, i drugi pravosudni mehanizmi nisu imali dovoljno čvrstih, usklađenih svjedočenja koja bi izdržala pravne standarde.

Na kraju, sudovi su radili ono što sudovi rade: presudili su na osnovu dostupnih dokaza, a ne na osnovu mitova ili očekivanja. Oslobađajuće presude nisu bile posljedica međunarodne zavjere, nego posljedica urušenog dokaznog materijala – u velikoj mjeri urušenog unutar Republike Srpske.

Zašto bi Srbi radili u korist Nasera Orića?

Motivi su raznoliki:

1. Lični interes

Novac, uticaj, poslovni aranžmani, pozicije u institucijama – sve je to u igri kada se utiče na svjedoke.

2. Zaštita vlastitih veza iz ratnog i poratnog vremena

Postoje ljudi kojima nije odgovaralo da se otvore neke priče iz prošlosti koje bi ih same mogle ugroziti.

3. Politički dogovori

U bosanskohercegovačkoj politici, neprijateljstva su često javna, ali dogovori su tajni i pragmatični.

4. Kontrola narativa

Za određene aktere, politički je korisnije imati “vječnu temu” nego konačnu presudu.

Rezultat: Istina je ostala između redova

Ono što je za porodice žrtava najteže jeste to da pravda nikada nije bila isključivo pravno pitanje – već političko, interesno i, nažalost, duboko korumpirano.

Danas, kada se u javnosti spominje Orić, mnogi zaboravljaju da je ključna istina mučna: njegovo oslobađanje je u velikoj mjeri posljedica poteza ljudi iz Republike Srpske, a ne poraza u sudnici.

To govori mnogo o: stanju institucija, spremnosti pojedinaca da trguju tuđim životima, i o sistemu vrijednosti u kojem se prošlost koristi za dnevnopolitičke svrhe, ali se nikada ne stavlja na sto do kraja.

Ova priča nije o Oriću, niti o presudama.

Ovo je priča o nama – o društvu koje je dozvolilo da se istina raspadne na interesima, tišini i novcu.

I to je najteži dio.

A Dodik prije nego što sljedeći put prozove bilo koga zbog fotografije, pjesme ili političkog stava, bilo bi dobro da se malo raspita u Bratuncu i Srebrenici. Tamo će vrlo brzo saznati ko je sve tih godina bio u policiji, ko je išao po svjedoke, ko je nosio novac, i ko je imao interes da se određene priče nikada ne otvore do kraja.

Ako već želite pričati o Nasera Oriću, pitajte ljude koji su bili najbliže tim procesima, oni vam mogu objasniti ko je utišao ključne svjedoke i ko je radio u korist njegove odbrane, i to ne iz Sarajeva, nego iz Republike Srpske.

A kada završite s tim, postavite sebi jedno jednostavno pitanje:

Koliko su Bošnjaci platili za oslobađanje svojih generala?
Koliko su Hrvati platili da se njihovi komandanti brane sa slobode?
I koliko ste VI platili?

Jer, istina je bolna:
drugi su ulagali milione u svoju odbranu, dok ste vi ulagali u tihu trgovinu, u „dogovore“, u ljude koji su išli od kuće do kuće da mijenjaju izjave i gase svjedočenja — i tako ste na kraju vi omogućili Oriću da bude oslobođen.

Ako već hoćete da pričate o pravdi, onda je red da krenete od sebe.
A istina se ne nalazi u predizbornim govorima — nego u kućama svjedoka koje su posjećivali vaši ljudi.

Piše: Facebook/Hajduk Veljko
Foto naslovna: AI
Izvor: facebook.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter