Kako je uništena bijeljinska šećerana, jedina u BiH i kako je 12.000 radnika ostalo bez posla? (Video)

Kako je uništena bijeljinska šećerana, jedina u BiH i kako je 12.000 radnika ostalo bez posla? (Video)

„Fabrika šećera“ u Velikoj Obarskoj kod Bijeljine izgrađena je 1979. godine. Proizvodila je isključivo šećer od šećerne repice domaćih poljoprivrednika.

Instalisani kapacitet proizvodnje u ovoj fabrici dostizao je i do 300.000 tona prerađene šećerne repice godišnje.

Radila je do 1993. godine i zapošljavala je 540 stalnih radnika i 500 sezonaca. U zbiru sa mnogobrojnim kooperantima – od ove fabrike je živjelo oko 12.000 radnika.

Nakon završene sezone 1993. godine fabrika je djelimično konzervisana, a radnici otpušteni. „Šećerana“ nije radila narednih 18 godina, a za to vrijeme dio njenih postrojenja je opljačkan.

Na tenderu raspisanom 2006. godine počela je potraga za investitorom. Niko se nije javio, pa je sredinom 2007. godine otvoren stečajni postupak.

U tom periodu je interes za pokretanje proizvodnje iskazalo nekoliko preduzeća iz Austrije, Mađarske, Slovenije i Srbije, a u oktobru 2009 godine odluka je „pala“ na narko bosa Zorana Ćopića i njegovo preduzeće „Agrocoop“ export-import Banjaluka.

Najavljeno je da će „Agrocoop“ otkupiti 9,5 miliona maraka dugovanja „Šećerane“ koja je tada procijenjena na 29 miliona KM. U vlasništvu Vlade Srpske bilo je 65 odsto.

Godinu kasnije „Šećerana“ je proradila i zaposlila 220 radnika i 200 kooperanata, a Ćopić je „investirao“ 12,77 miliona maraka u rekonstrukciju i pokretanje proizvodnje.

Uspon „Šećerane“ zaustavlja se samo godinu dana kasnije kada je Ćopić uhapšen zbog pranja novca u koje je bila uključena i privatizacija ove fabrike.

Ćopićev plan je bio, kako je kasnije navedeno u optužnici protiv njega, da kroz kupovinu „Šećerane“ iskoristi priliku i „opere“ novac Darka Šarića stečen prodajom narkotika.

Vlasništvo bi kasnije prepustio svom partneru, poznatom biznismenu Enveru Moraliću.

Okružni sud Banjaluka je tada blokirao sve njegove firme i račune u BiH, novac i avion i to zbog sumnje da je kupovinom bijeljinske „Šećerane“ oprao 14 miliona KM. Za isto djelo je optužen i u Srbiji.

Dvije godine kasnije Ćopić je osuđen, oduzeta mu je imovina vrijedna 20 miliona maraka, od čega 10,8 miliona akcija „Šećerane“, što je 51 odsto kapitala tog preduzeća koje je potom Vlada Srpske upisala kao svoje vlasništvo.

Do 2015. godine govorilo se u više navrata o zainteresovanim kupcima i strateškim partnerima, ali fabrika nije prodata i otvoren je drugi stečajni postupak.

Vrijednost fabrike tada je procijenjena na 23,9 miliona maraka.

„Agrocoop“ je u tužbenom zahtjevu te godine od „Šećerane“ tražio 12,6 miliona KM koja im stečajni upravnik nije priznao kao investiciju.

Povjeriocima je 2016. godine priznato 16 miliona maraka potraživanja, a među njima se našao i bivši direktor „Šećerane“ Bojan Mrđen, sin Ljube Mrđena, direktora „Agrocoopa“, kome je takođe suđeno za pranje novca u slučaju protiv Ćopića.

U narednih par godina „Šećerana“ je 15 puta bezuspješno prodavana na licitacijama za oko deset miliona maraka, a stečajni upravnik je podnio ostavku zbog pritisaka.

Skupština povjerilaca „Šećerane“ je 2019. godine donijela odluku da se licitacije organizuju svakih 15 dana i da se cijena spušta za 500.000 KM, počevši od 9,5 miliona KM.

Ponude su dali mnogi, poput Banjalučanina Gorana Vajkića, turske kompanije „Soltist“ i „Sarijel“, „Niva“ i „Unimont“ iz Srbije, te kupac iz Kine Dragan Guru Đuragin.

Fočanski „Pavgord“ te godine je ponudio pet miliona maraka, ali je to odbijeno.

Ipak, „Pavgord“ je 2020. godine ponovo ušao u igru i otkupio potraživanja radnika, nekoliko preduzeća iz Srbije i Poreske uprave RS za oko deset miliona mraka i tako postao većinski povjerilac sa 64 odsto potraživanja.

Iako se očekivalo da će fočanska kompanija dostaviti ponudu za kupovinu „Šećerane“, to se nije dogodilo.

U aprilu 2021. godine preduzeće „NSG Rent“ iz Zvornika kupilo je „Šećeranu“ za tri miliona maraka nakon 16. licitacije čime je postalo vlasnik 50 hektara zemlje i 15.000 kvadrata poslovnog kompleksa.

U pitanju je preduzeće koje je osnovano godinu ranije, a čiji je direktor i osnivač Bojan Galić, zastupnik firme „RS Galens Invest“ koja blisko sarađuje sa „Pavgordom“, a sa kojim su, opet, kupili i „Pavlović banku“, odnosno današnju Našu banku.

Sedmogodišnji stečaj i agonija ove fabrike završeni su u junu 2022. godine kada je „Šećerana“ prestala da postoji, ali povjerioci su rekli da ovim postupkom nisu zadovoljni i da je propalo više od 90 odsto potraživanja.

 

Foto naslovna: Capital
Izvor: capital.ba

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter