Kada je i kako nastao dug Industrije alata Trebinje – Pismo i svjedočenje bivšeg direktora Milana Grubača (Foto)


Kada je i kako nastao dug Industrije alata Trebinje – Pismo i svjedočenje bivšeg direktora Milana Grubača (Foto)

Nakon što je premijer Radovan Višković došao na sastanak sa vlasnikom Koncerna Swisslion Rodoljubom Draškovićem, vezano za višemilionski poreski dug prema državi za neplaćene poreze i doprinose, te izjava koje su dali u javnosti, pismom mi se obratio Milan Grubač, bivši generalni direktor Industrije alata Trebinje. On pojašnjava kada je i kako dug nastao, a pismo prenosim u cjelosti…

Poštovani Nebojša,

Predsjednik Koncerna „SWISSLION TAKOVO“, odnosno većinski vlasnik „SWISSLION IAT“ Trebinje je više puta izjavljivao da ne želi da iko narušava njegovo dostojanstvo i poslovni ugled. Moram da reagujem na neke notorne neistine, koje se itekako i mene tiču, a imam i ja valjda nekakvo dostojanstvo, pa moram nekako reagovati bar na ovo što je više nego očigledna neistina.

U svojevrsnom rijalitiju u organizaciji Swisslion IAT Trebinje – Vlada RS (Poreska uprava) koji traje punih 15 godina ili preciznije rečeno u sagi o poreskom dugu Swisslion IAT Trebinje, nagledali smo se i naslušali raznih argumenata i kontraargumenata, nevjerovatnih obrta, svađa, pomirenja, ucjena, nemoralnih ponuda.. Ipak nikad do sada nije iznesena takva neistina o poreskom dugu i strukturi tog duga kao na sastanku premijera Viškovića i resornog ministra iz Vlade RS sa vlasnikom i rukovodstvom Swisslion IAT Trebinje, koji je održan prekjuče 28.03.2022. godine u Trebinju. Neki mediji pa i Tvoj portal su prenijeli izjavu većinskog vlasnika (R. Drašković) da ništa ne duguje Poreskoj upravi RS, a da razvoj i poslovanje ovog preduzeća najviše opterećuje poreski dug od 15.000.000 KM koji je nastao prije privatizacije!

Nikada ranije nije rečeno, kako od Poreske uprave Republike Srpske, tako ni od strane vlasnika, da poreski dug ne postoji, a raznim odlukama Vlade RS ovaj dug je više puta reprogramiran u posljednjih 15 godina. Apsolutna istina je da je poreski dug (dug prema Fondu PIO) na dan privatizacije 24.01.2007. godine iznosio 10.733.702,24 KM. Ovaj dug je kupoprodajnim Ugovorom reprogramiran na 5 godina, uz grejs period od godinu dana.

Upravo zbog ovolikog duga, kupac državnog kapitala (65 %) Swisslion TAKOVO, takođe se ovim Ugovorom obavezao da za ovaj kapital uplati samo 1.500.000 KM na ESCROW račun. Međutim u periodu važenja reprograma, do kraja 2011. godine, kupac je uplatio samo 5.001.346,53 KM (uglavnom kroz pojedinačne uplate za više od 1000 radnika koji su proglašeni tehnološkim viškom ili su otišli u penziju), a ostalo je, bez kamata, još 5.732.355,71 KM.

U periodu reprograma (5 godina) starog, preuzetog poreskog duga kupac je bio u obavezi da redovno uplaćuje novonastali poreski dug. Međutim, iz ovog perioda 2007 – 2011. godine, znači nakon privatizacije kupac je ostao dužan Poreskoj upravi čak 6.411.246,79 KM. Tek od početka 2012. godine kupac je redovno izmirivao poreze i doprinose.

Mene ne interesuje da li će Vlada RS oprostiti, brisati, odgoditi, dozvoliti da zastare… ovi dugovi, niti hoće li brisati hipoteku na imovinu dužnika koju je stavila prije desetak godina (kao instrument naplate dijela starog duga i novonastalog nakon privatizacije). Ne interesuje me ni da li je to uopšte moguće i po kojim zakonima, ali itekako mi smetaju laži i stvaranje neke crne slike o jednom izvanrednom preduzeću koje i sa šest (6) puta manjim brojem radnika od onog na dan privatizacije, mnogo znači i u svjetskim okvirima u svojoj branši. Valjda se ide logikom ako se medijski nametne takva slika lakše će se opravdati priličan sunovrat ovog nekadašnjeg giganta metalne industrije.

Podsjećam da je uoči privatizacije IAT imala 1865 radnika, danas ima nešto više od 300. Ukupni prihod te 2006. godine iznosio je 25.000.000 KM, a prošle godine 12.800.000 KM – duplo manje, i to sa značajno višim cijenama alata danas.

Ali o tome kakvo je stanje u IAT bilo 5 godina nakon privatizacije najbolju ali i najrelevantniju ocjenu dala je Komisija Investiciono-razvojne banke Republike Srpske (IRB) koja je obavila reviziju poštivanja ugovora o privatizaciji Industrije alata Trebinje (IAT) te utvrdila da bi većinski vlasnik Rodoljub Drašković, odnosno “Swisslion-Takovo“ zbog utvrđenih nepravilnosti trebalo da plati kaznu od 15,3 miliona maraka.

Milan Grubač

Izvor: nebojsavukanovic.info

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter