Kolumne | 06.Jul.2022 - 10:49 h

Jelena Jovčić: Kako smo od Ive Andrića i Petra Kočića došli do ovih današnjih? (Foto)

Pročitajte zanimljivu kolumnu mlade profesorice Jelene Jovčić, koja je analizirala sveopšti pad moralnog i drugih normi u našem društvu, i šta je uzrok dekadencije našeg društva. Jelena je kandidat za poslanika iz Banjaluke i Izborne jedinice 3 Za pravdu i red liste Nebojše Vukanovića.

Kako smo od Ive Andrića i Petra Kočića došli do ovih današnjih?

Posmatrajući današnje „ugledne“ ljude, mediokritete koji vedre i oblače, istinski patriota ne može da se ne sjeti istorije i ljudi koji su činili za dobrobit ne samo svojih savremenika, nego i potomaka, ljudi koji su radili za bolju budućnost generacija koje dolaze poslije njih. To su ljudi koji su duboko zavirili u sebe i shvatili da je život prolazan i da prije smrti treba da učine nešto veliko za svoj narod, za svoju otadžbinu i za SLOBODU.

Za slobodu za koju je pucao Gavrilo Princip!

Za slobodu za koju je život dao Petar Kočić!

Za slobodu za koju su ginuli naši djedovi, pradjedovi, očevi, sinovi i braća!

Za slobodu koju mi danas prodajemo za nekoliko koncerata, 100 ili 200 maraka, za slobodu koju mi danas ne cijenimo jer da je cijenimo ne bismo je prodavali.

Ivo Andrić je poklonio cjelokupni novčani iznos Nobelove nagrade bibliotekarskom fondu Bosne i Hercegovine. Najveći književnik naših prostora cijenio je znanje, knjigu i obrazovanje. Umjeren u svemu, trudio se da bude i ostane ČOVJEK. Danas je znanje obezvrijeđeno. Svako ko misli opasnost je, a onome koji je čovjek i ko ima moralne osobine, rugaju se i ismijavaju ga.

Od Kosovskog boja, pa kroz sva ostala stradanja vijekovima do ovog nesrećnog dvadeset prvog vijeka kad je deviza „Mislim, dakle – postojim“ apsolutno zamijenjena onom „Izgledam, dakle- postojim“ ( kako u jednom intervju kaže velika glumica Tanja Bošković) toliko se razrijedilo čojstvo, junaštvo i principijelnost da teško čovjek može ikome da vjeruje.

Današnji čovjek strahuje od svega: strahuje od neprijatelja na poslu, strahuje od slobodno izgovorene riječi, strahuje od bolesti, strahuje od ucjena, strahuje od zemljotresa, ratova, poplava, ali nimalo ( čast izuzecima) ne strahuje da bude ulizica, poltron, sakupljač glasova onima koji imaju manje škole od njega samog, ne strahuje da izmišlja i obmanjuje čak i najbliže, ne strahuje da će sve jednom proći, a da će biti zapamćeno samo ono KO je KAKAV čovjek bio… Takav čovjek nije zaokupljen svojim duhovnim sopstvom, on se bavi samo materijalizmom, a materijalizam je nezajažljiv, u trci na materijalno nema kraja, a nema ni sreće.

Kako i na koji način želimo da živimo, do nas je.

Hoćemo li dozvoliti da nam opet prodaju „šarenu lažu“ oni isti koji su 2014. godine išli u Bosansko Grahovo, selo Obljaj, rodno selo Gavrila Principa, da se fotografišu i izreklamiraju za te izbore, obećaju povratnicima bolji život zarad tadašnjih ličnih interesa? Da je samo Grahovo, lako bi bilo.