Izvan institucija, ali ne i izvan uticaja: Može li Dodik zadržati trenutnu moć?
Nakon što je pravosnažno osuđen pred Sudom BiH, Milorad Dodik, će izgubiti funkciju predsjednika Republike Srpske ali će ostati na čelu SNSD-a, stranke koju vodi gotovo 30 godina. Zbog toga je jedno od najaktuelnijih političkih pitanja u BiH to da li Dodik može, bez institucionalne funkcije, zadržati svoju dosadašnju političku moć?
SNSD je godinama najjača politička organizacija u Republici Srpskoj, a njen identitet snažno je vezan uz Dodikovo ime. Kao predsjednik stranke, Dodik će nastaviti da upravlja partijskom infrastrukturom, kadrovskom politikom i ključnim političkim pravcima, što mu ostavlja značajnu moć – kako formalnu, tako i neformalnu.
Ne treba izgubiti iz vida da u političkom sistemu BiH, naročito u entitetskim okvirima, predsjednici stranaka imaju veću realnu moć od većine izabranih zvaničnika. Kroz stranku se upravlja Narodnom skupštinom Republike Srpske, formira entitetska vlada i utiče na izbor srpskih predstavnika u zajedničkim institucijama. Otvoreno se govori o stranačkim kvotama prilikom zapošljavanja u javnim preduzećima i republičkim institucijama, iako je isto, bar na papiru, zabranjeno.
Dodikovo povlačenje sa funkcije predsjednika Srpske, koje će uslijediti nakon završetka žalbenog postupka zbog odluke CIK-a o oduzimanju mandata, može biti taktički potez s ciljem zaštite stranačkih struktura i očuvanja političkog kontinuiteta. Time bi izbjegao direktan sukob s pravosudnim sistemom, a istovremeno poslao poruku da ostaje politički aktivan i uticajan.
Drugi scenarij podrazumijeva radikalizaciju sličnu onom koja je uslijedila nakon što je prvostepeno osuđen, ali mu je ovoga puta prostor značajno sužen jer je svojim nedavnim odlaskom u Sud BiH priznao ovu instituciju, a i dokazao da su „zabranjene“ agencije sa nivoa BiH takve bile samo kada je riječ o njegovom slučaju, ali ne i za ostale stanovnike od Trebinja do Novog Grada.
Foto: Dodik u Sudu BiH
U dosadašnjoj praksi bh. politike, lideri stranaka su često ostajali ključni akteri i nakon formalnog napuštanja funkcija – bilo zbog sudskih procesa, političkih dogovora ili strateškog povlačenja. Dodik, s obzirom na duboko ukorijenjenu mrežu političke lojalnosti i kontrolu nad medijima i javnim sektorom u Srpskoj, ima resurse da i dalje oblikuje političku stvarnost.
Ograničenja i izazovi
Ipak, ostanak van institucionalnih pozicija nosi i određene slabosti. Bez formalne funkcije, Dodik više neće imati direktan pristup budžetskim sredstvima, protokolima i uticaju koji dolazi uz funkciju predsjednika Srpske. Njegov autoritet unutar SNSD-a takođe može biti poljuljan ako dođe do unutarstranačkih previranja ili ambicija pojedinih stranačkih kolega.
Takođe, međunarodna zajednica i domaće pravosuđe nastavljaju pažljivo pratiti njegove poteze, što bi u budućnosti moglo dodatno ograničiti prostor za političko djelovanje.
Iako se povlači sa funkcije predsjednika Republike Srpske, Milorad Dodik zadržava poziciju lidera najjače političke stranke u entitetu, što mu omogućava da i dalje bude centralna figura srpske politike u BiH. Ključno pitanje u narednom periodu biće – može li politička moć bez institucionalne funkcije biti jednako efektivna? Odgovor na to zavisiće i od unutrašnjih procesa u SNSD-u, ali i od širih političkih kretanja u Republici Srpskoj i BiH.
Komunikolog Mladen Bubonjić kaže za MojuHercegovinu da je teško procijeniti da li i u kojoj mjeri Dodik može zadržati moć samo s pozicije predsjednika stranke.
“Izvjesno vrijeme svakako, ali uzevši u obzir da neće imati direktnu kontrolu nad resursima i institucijama, pitanje je koliko može uticati na saradnike koje je držao pod kontrolom obezbjeđujući im realizaciju njihovih interesa, ali i prijetnjom progonom u slučaju neposluha”, kaže naš sagovornik.
Onog trenutka, dodaje on, kada Dodik više ne bude u mogućnosti da direktno kontroliše političke i finansijske tokove, pitanje je da li će dosadašnji partneri, saveznici, čak i ljudi iz SNSD-a biti spremni da ga slušaju i da se povinuju njegovoj volji.
“Prije svega, nezahvalno je prognozirati šta će uopšte biti sa SNSD-om u tranziciji i nakon nje, uzevši u obzir da su čelne ljude u stranci držali interesi a ne ideali. Ako im stranka i njen lider više ne budu mogli ispunjavati zahtjeve i interese, teško će ostati vjerni zbog same stranke”, zaključio je Bubonjić.
Politička analitičarka Tanja Topić kaže za naš portal kako definitivno nije dovoljno biti predsjednik političke partije pa da zadržite svu dosadašnju moć koja je bila nedjeljiva.
“Odlučivali ste o životu i smrti, polako prestajete biti glavni epidemiolog, pa meteorolog, pa vam se ljudi koji su vam se javljali na nepoznati broj znajući da ste to vi, sad ne stižu javiti. Tako počinje, kad vas nema na sceni slika je sve bleđa i bleđa. Tek u magli vas se žele sjetiti oni koje ste stvorili, ne slušaju naredbe, šuruju sa drugima. Razlika je ogromna – biti predsjednik stranke, makar i vladajuće, ali bez poluga vlasti, izvršne i zakonodavne, znači da ste u rangu počasnog predsjednika stranke. Ima li Mladen Ivanić moć koju je imao kao šef stranke”, upitala je Topićeva.
Propalo ustoličenje sina Igora
Dodik je godinama tiho pripremao sina Igora za nasljednika na čelu partije, i to je bio jedini scenarij u kojem bi onda svojevoljno napustio čelo SNSD-a. Prvo ga je uveo u finansijske tokove, potom mu prepustio dio kadriranja, a potom ga nagradio i javnom funkcijom – izvršnog sekretara SNSD-a. Međutim, čini se da je sukob starijeg Dodika za Amerikom i vodećim zemljama Evropske unije, poremetio planove.
Foto: Igor i Milorad Dodik
Nove okolnosti povećale su uticaj pojedinih SNSD-ovih funkcionera, prije svih Željke Cvijanović, srpskog člana Predsjedništva BiH i potpredsjednice SNSD-a, koja je, prema informacijama iz više izvora, protiv dovođenja Igora Dodika na čelo najveće stranke u Srpskoj.
Na istoj „liniji“ je i Zoran Tegeltija, direktor UIO BiH, zatim kadrovi iz Istočnog Sarajeva, ali i pojedinci poput Zorana Stevanovića, direktora „Alumine“ i poslanika u NSRS, Dragana Lukača, bivšeg ministra unutrašnjih poslova RS i trenutnog odbornika u Skupštini Grada Banjaluka te Luke Petrovića, direktora „Elektroprivrede Srpske“ i nekadašnjeg generalnog sekretara SNSD-a, koji se nakon uvođenja Igora u stranačke organe morao zadovoljiti funkcijom potpredsjednika SNSD-a, zaduženog za saradnju sa javnim preduzećima.
Igora „ne mirišu“ ni bivši gradonačelnik Doboja i trenutni poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Obren Petrović, ali i „stari kadrovi“ poput Nebojše Radmanovića, Sredoje Novića i Lazara Prodanovića.
Piše: Moja Hercegovina
Foto naslovna: Miomir Šoma Jakovljević
Izvor: mojahercegovina.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
