Ivan Pernar: Samo bolesno društvo ne žali hiljade mrtvih narkomana a žali trojicu ubijenih dilere droge
Iznenadilo me koliko ljudi tuguje za Marinom (232 grama heroina) kojeg je ubio Filip Zavadlav i to mi je otvorilo oči da vidim u koliko bolesnom i poremećenom društvu živimo i zato vam dajem primjer Saše za kojeg nitko od njih nije razvukao transparent niti rekao da je "ni kriv ni dužan" umro poput psa.
Saša je bio perspektivan mladić, studirao je, bavio se sportom, a bio je i uzor većini kolega. No sve se promijenilo kad je uzeo iglu i drogu. Kokain i heroin odvukli su ga u smrt u 23. godini. Roditelji su ga našli kako mrtav leži u kupaonici stana.
U pet godina, koliko je trajao Sašin pakao droge, napustila ga je većina prijatelja. Vjeran mu je ostao tek heroin koji je svakodnevno uzimao i diler, kad je Saša imao novca.
Već je bilo kasno kad su Sašini roditelji primijetili da se drogira i poslali ga na liječenje. No Saša se nije htio liječiti. Uz heptanone, tablete koje sprečavaju utjecaj heroina na mozak, uzimao je i heroin i kokain. Zbog miješanja droge i tableta Sašino srce sve je slabije radilo. Jednog se dana predozirao.
Tisuće ljudi je skončalo poput Saše, evo primjer još jednog narkomana koji je po riječima jedne djevojke dugo uzimao heroin i kokain.
"Sjećam se da su ga pronašli tek tri mjeseca nakon što je umro - našli su ga u napuštenoj štali, u smeću. Pokraj njega bile su tek igle i vrećica heroina."
Predoziranje drogom je žalosna sudbina tisuća mladih u Hrvatskoj i pitanje se postavlja u mojoj glavi, za kojim od njih su javno žalovali pripadnici navijačkih skupina, za kojim od njih su dušebriznici sa Facebooka zgroženi Zavadlavovim postupkom pustili suzu.
I tu dolazimo do pitanja, zašto svi ti ljudi tuguju zbog smrti Marina Ožića Paića, a ne recimo narkomana kojeg nađu predoziranog u smeću, pored igle i vrećice droge.
Kako to da nemaju potrebu javno žalovati i izražavati zgražanje kada heroin uzme nečiji život? Zašto predozirane narkomane ne zovu svojim "prijateljima i braćom" koji su se našli "u krivo vrijeme na krivome mjestu", a istovremeno tuguju zbog smrti čovjeka kojem su u stanu našli 232 grama heroina.
Ako je svaki život jednako bitan, zašto ih smrt jednog čovjeka ulovljenog s 232 grama heroina toliko uzbuđuje, a smrt tisuća ljudi od tog istog heroina ne? Ako su već toliki humanisti.
Je li moguće da se tu zapravo ne radi o dušebrižništvu i brizi za ljudski život, nego o tome da se u poslu oko droge vrti velika lova, da puno dilera vrti puno novca i da su zato toliko uznemireni smrću Marina Ožića Paića? Brine li ih možda mogućnost da se sutra pojavi neki novi Filip i ubije njih.
Je li moguće da to zapravo nisu čovjekoljupci, nego lovo-ljupci kojima je želja za lakom i brzom zaradom toliko jaka da ih nije briga ako netko od njihovih mušterija sutra umre od predoziranja drogom?
Nemojte biti naivni, kao što je široka mreža onih koji su upropašteni drogom, tako je i široka mreža onih koji od droge zarađuju.
Mišljenja sam da je to razlog zašto ne mogu prestati demonizirati Filipa Zavadlava i govoriti da je takvima mjesto u zatvoru, a ne tobožnja briga za "svaki ljudski život" i "pravdu" koja bi po njima trebala dolaziti jedino kroz ruke Hrvatskog pravosuđa koje vas nakon što vas ulovi s 232 grama heroina već sutra pušta na slobodu.
Foto: facebook.com/Filip Zavadlav
Jer kad čujem iz njihovih usta da ne bi trebalo pravdu uzimate u svoje ruke i da bi trebalo pravosuđu prepustit da se bavi dilerima, meni se čini da oni zapravo žele reći - pustite dilere na miru da i dalje rade svoj posao.
Jer realno, ruku na srcu, ako HR pravosuđe u 35 godina svog postojanja nije zaustavilo dilere, jasno je da prepuštanjem u ruke istog tog pravosuđa dileri neće bit zaustavljeni ni u idućih 1000 godina, a broj njihovih žrtava, predoziranih ovisnika i drogom upropaštenih obitelji samo će rasti.
Piše: Ivan Pernar
Foto naslovna: dragas.biz/pernar/
Izvor: facebook.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
