Ikona Godine

Ikona Godine

Kraj je godine - vrijeme proglašenja najuspješnijih ličnosti 2020. u raznim oblastima - sporta, muzike, ekonomije, finansija, privrede, čak i politike, iako u ovoj posljednoj gotovo da i nema konkurencije Drašku Stanivukoviću.

Međutim, nije mi cilj da ga proglasim za ličnost godine; Štaviše, uopšte to neću učiniti, iako je ostvario istorijsku pobjedu nad SNSD-om, koji je dvadesetdvije godine suvereno vladao Banjalukom, uzdrmao tu stranku u korijenu i izložio je unutrašnjim turbulencijama, koje su iz dana u dan sve veće;

Kao i pukotine u tkanju režima, koje Dodik, prestravljen za budućnost svoje političke karijere, više ni ne pokušava pokrpiti.

A trebao je, prema obećanjima koja je dao u najužem rukovodstvu, to učiniti do kraja decembra, što je već prolongirano za kraj januara, kada će se prolongirati za kraj februara…

Stanivuković je zbog istorijske pobjede izložen neviđenom progonu, jeziku mržnje, mržnji, podmetanjima…, nerijetko i od onih koji sebe kite “najjačim protagonistima demokratskih vrijednosti. 

To je cijena bavljenja politikom u BiH, a opisani napadi neće prestati; Štaviše, biće pojačani, jer je novi gradonačelnik Banjaluke u samo nekoliko dana provedenih na vlasti, pokazao da zna šta hoće i da zna vladati i to, zasad, vrlo dobro; Što je siguran znak novih još žešćih udara na njega. 

(Svjedoči to i činjenica da je po objavljivanju imena i prezimena zaposlenih u Gradskoj upravi, te njihovih diploma, internet stranica Grada "pala", a hosting nalog suspendovan. Sve se desilo neposredno prije kraja radnog vremena.)

U napadima će prednjačiti SNSD-ove krtice iz takozvanog “civilnog sektora” i sličan talog koji se, navodno, bori za demokratiju, navodno bori protiv Režima, tako što je sve lošije skriven ispod Dodikovog šinjela. I nekih drugih mnogo opasnijih i razornijih Istočnih Šinjela!

Duga je 2021., biće vremena da ih listom razlistam, sve sa dokazima.

Kraj je 2020. i, za razliku od drugih, ja ću proglasiti Ikonu Godine.

To je, bez konkurencije, Sveti Nikola iz Luganska, u pozlati, kojeg je Dodik, 14.12.2020., poklonio Sergeju Lavrovu, Ministru spoljnih poslova Rusije, ne shvatajući da upada u Rusku verziju “Gvozdene Njuške”, koja mu ne dozvoljava da progovori još od 15.12.2020., kada je zadnji put imao obraćanje javnosti.

“Gvozdena Njuška” je morbidna i užasavajuća sprava za mučenje iz Srednjeg vijeka koja je sprečavala žrtvu da vrišti i zapomaže. Uočljivo je da Dodik niti vrišti niti zapomaže (iako bi to najrađe činio), jer mu je Ruska “Gvozdena Njuška” to onemogućila, a da mu čak spravu (što je vrlo civilizovano) nisu ni stavili na glavu.

Zato je poslužila Ikona Svetog Nikole, ukradena iz Luganska, kojom je Lavrov Dodika javnosti predstavio kao lažnu ikonu, brutalno ga kažnjavajući za izdaju Ruskih interesa u BiH, što je bilo potpisivanje “Programa reformi BiH”/ANP-a, koji je u sjedište NATO pakta u Briselu poslan 23.12.2019. godine.

Dodik je dobio nekoliko puta otvorenu podršku za izbore od Vladimira Putina, a, zauzvrat, je obećao da će spriječiti put BiH u NATO;

Nakon potpisivanja i slanja ANP-a u Brisel, Moskvi je jasno da od sprečavanja tog puta nema ništa, što ne znači da neće nemilosrdno još nekoliko puta protjerati Dodika kroz “Gvozdenu Njušku”, kako bi taj put opstruisali i učinili što sporijim.

Sveti Nikola iz Luganska je pokazao da je Lavrov pravi Svjetski diplomatski Bard o čemu svjedoči i njegovo suptilno, filigransko, elegantno stavljanje Dodikove političke glave u Rusku “Gvozdenu Njušku”, što može na taj način učiniti svega nekoliko osoba na Planeti.

Sveti Nikola iz Luganska nije samo označio početak procesa odvlačenja Dodika na deponiju po Ruskom scenariju i u njihovoj režiji, već mu je, do daljnjeg, učinio nedostupnim mjesta prebivališta, bankovne račune i nekretnine u Moskvi i cijeloj Rusiji.

Uz sve to, Dodik je još uvijek toliko uplašen da mu ne pomaže ni “voda preko mašica”, “salijevanje strave olovom”, svi “zapisi”, a “korona” u kojoj se “nalazi” više liči na političku korotu za samim sobom.

Sveti Nikola iz Luganska u BiH je načinio prava čuda - otvorio je, uz sve navedeno, i dva istražna postupka o tome kako je iz Luganska stigao u BiH, a stizao je dva puta; Oba puta ilegalno!

Sveti Nikola iz Luganska, iako ukraden i dva puta ilegalno unešen u BiH, dejstvovao je i na Međunarodnoj političkoj sceni, gdje su njegovo vraćanje u BiH i zahtjev da se istraži kako je prvi put ilegalno ušao u BiH, poslužili kao Ruska poruka Partnerima iz Klase No1!

Drugi put ga je Lavrov vratio legalno, da bi time Planeti, a ne BiH, posebno ne Dodiku, pokazao da Rusija ne polaže pravo na Lugansk i Donjeck (nepriznata konfederacija NovoRusija), što je, itekako, značajna poruka drugim Velesilama i samoj Ukrajini o čijoj teritoriji se radi. 

Krim je već sasvim druga i završena priča; Krim je od 2014. godine sastavni dio Ruske Federacije, iako to Svijet ne priznaje i Rusija je zbog toga već šest godina pod sankcijama.

Krim jeste oteta teritorija, ali će o tome, njegovom statusu, odlučiti, na kraju Velike Sile i, na ovaj ili onaj način, se dogovoriti. Ne postoji, kako stvari stoje, ni minimum šansi da se Rusija odrekne Krima!

Kako god bude, važno je istaći da je Lavrov u Ruskoj akciji, provedenoj u BiH, pod imenom “Gvozdena Njuška”, bio Briljantan!!!  

Sveti Nikola iz Luganska nastaviće svoje dejstvovanje u BiH i u 2021. godini; Mnogima ono neće biti prijatno, ali “Božija volja” je neumoljiva.

Sveti Nikola iz Luganska teško da može pomoći Valentinu Incku da zadrži poziciju Visokog predstavnika za BiH, koju želi da preuzme Njemačka.

Incko nije loš čovjek za druženje, popiti kaficu, popričati...; Odlična je meta za uvrede i pljuvanje, vrijeđanje, nipodaštavanje, ali, iako bezgranično tolerantan, malo šta korisno, preciznije, gotovo ništa, nije uradio za vrijeme svog mandata u BiH. 

I kada je mogao nije reagovao, već je “Krizica” ćutao. Pri tom ne mislim ni na kakvu upotrebu Bonskih ovlaštenja, protiv takvih alata sam, a ne vjerujem ni da će ih upoptrebljavati novi Visoki predstavnik ukoliko “Krizica” politički ne preživi krizicu, produkovanu iz Berlina, koja prijeti da ga vrati u rodnu Austriju.

Treba biti realan - Incko ne zaslužuje više poziciju Visokog predstavnika; Ne zaslužuje je već odavno, jer je pretvorio u pljuvaonicu lažne ikone Dodika i njemu sličnih.

Uz to, potpuno je jasno da bez snažnog angažovanja Njemačke u BiH, zajedno sa SAD-om, država ne može izaći iz mulja u kojem se nalazi. 

Njemačka želi da novi Visoki predstavnik bude Kristijan Šmit i, prema mojim informacijama, vrlo čvrsto stoji iza njega.

Da li će to biti Šmit ili neki drugi političar kojeg Berlin predloži zavisi od njihovih dogovora sa ključnim partnerima, primarno SAD-om, ali je nesporno da ulazak bilo kog “Šmita” u BiH znači guranje Austrije na stranu i ulazak Njemačke na njeno mjesto. 

Njemačka je, kroz vijekove, gotovo uvijek Austriji prepuštala rješavanje pitanja u BiH; Još iz perioda Austrougarske, što je golim okom vidljivo.

Istina je i sljedeće: Ma koliko “bildali” austrijski političari nikada neće niti mogu biti konkurencija njemačkim.

Upravo iz Austrije je bio najveći broj Visokih predstavnika u BiH - dva (Volfgang Petrič i Valentin Incko), iako je ta zemlja vrlo mala u okvirima EU! Čak je i šef Delegacije EU u BiH Johan Satler Austrijanac. Ni on, dosad, nije ništa napravio, osim što se finansijski izvanredno umrežio sa lokalnim Feudalcima.

Njemačka, tu nema dileme, nastoji preuzeti inicijativu u BiH, što je odlična vijest za državu. I dogovoriće to sa SAD-om, a manje je bitno da li će to biti Kristijan Šmit ili neko drugi.


Piše: Slobodan Vasković

Izvor:  http://slobodanvaskovic.blogspot.com/