Gradonačelnik Petrović je favorit izbora sa svojim manipulativnim i populističkim pristupom politici
Od anonimusa do izrazitog favorita: Može li iko ugroziti pobjedu Ljubiše Petrovića?
Za razliku od prije četiri godine, kada je kao skoro potpuni politički anonimus pobijedio do tada nepobjedivog Miću Mićića i postao gradonačelnik Bijeljine, Ljubiša Petrović na predstojeće izbore izlazi kao veliki favorit za dobijanje novog gradonačelničkog mandata.
Iako postoje brojna i prilično utemeljena mišljenja da je pobjeda Petrovića nad Mićićem 2020. godine prije svega bila rezultat tadašnje ogorčenosti biračkog tijela SDS-a zbog Mićićeve “izdaje” i približavanja lideru SNSD-a Miloradu Dodiku, a ne prevelike političke vještine mladog ljekara, četiri godine kasnije Petrović se profilisao kao žestoki opozicionar aktuelnom režimu u Republici Srpskoj, ali i kao neko ko sa svojom matičnom strankom, SDS, ima, najblaže rečeno, neobičan odnos.
Iako je zahvaljujući kandidaturi koju je dobio od SDS-a na prošlim lokalnim izborima postao gradonačelnik, Petrović je u protekle četiri godine, prema brojnim ocjenama, malo toga radio na jačanju stranačke organizacije u Bijeljini, dok je mnogo truda uložio u ličnu promociju. Uprkos obećanjima datim lideru SDS-a Milanu Miličeviću da će još davno, kao povjerenik stranke za Bijeljinu, provesti unutarstranačke izbore i reorganizovati partiju u gradu koji važi za “tvrdi bastion” najveće opozicione stranke u Srpskoj, to se nije dogodilo. Da mu do stranke nije pretjerano stalo, Petrović je pokazao i time što je svojevremeno odbio da dođe na sjednicu Glavnog odbora SDS jer je prisutvovao osnivačkoj skupštini Narodnog fronta Jelene Trivić.
Međutim, ono što, prema ocjenama političkih analitičara i dobrih poznavalaca prilika u najvećem gradu Semberije, Petroviću ide u prilog uoči predstojećih izbora jeste to što se politička konkurencija, prvenstveno SNSD, u Bijeljini nalazi u još većem rasulu nego SDS. Frustracije zbog brojnih izbornih poraza, nemogućnost dolaska na vlast i višegodišnji unutarstranački sukobi raznih frakcija u bijeljinskom SNSD-u doveli su do toga da samo nepopravljivi optimisti u redovima vladajuće političke partije u Srpskoj vjeruju u pobjedu na ovogodišnjim lokalnim izborima u Bijeljini.
Za razliku od nekih ranijih vremena, kada je SNSD za gradonačelnika Bijeljine kandidovao zvučna imena, od pokojnog Gavrila Bobara, preko bivšeg ministra poljoprivrede Miroslava Milovanovića, pa do davanja podrške pokojnom Mići Mićiću, na ovim izborima kandidaturu je dobio Mikajlo Lazić, ljekar koji je izvan Bijeljine malo poznat široj javnosti.
Kandidaturu za gradonačelnika Bijeljine istakla je i Republička stranka Srpske, na čijem čelu se nalazi biznismen Slavenko Ristić, a kandidat te partije je Mile Pejčić. Ristić je, inače, i poslanik u Narodnoj skupštini RS i trenutno je dio SNSD-ovog poslaničkog kluba.
Kandidat Pokreta “Mora bolje” za gradonačelnika Bijeljine je Zoran Perić, a kandidata za gradonačelnika imaće i zajednička lista bošnjačkih političkih partija, a to je Vahidin Mulamustafić.
Dodatan “vjetar u leđa” Petrović je dobio i u martu 2023. kada je politički preživio pokušaj opoziva koji je inicirala skupštinska većina u bijeljinskom parlamentu, a koju predvode stranke iz Petroviću suprotstavljenog bloka. Da se Petroviću mandat završi prije vremena želio je 15.021 Bijeljinac, dok je broj njegovih simpatizera bio čak više nego duplo veći – 32.380.
Novinar Slobodan Popadić za Gerilu kaže da je uoči predstojećih izbora u Bijeljini, gdje je aktuelni gradonačelnik favorit za dobijanje još jednog mandata, najveći politički kapital Ljubiše Petrovića to što za nepune četiri godine nije promijenio politiku prema SNSD-u.
“Za one koji su glasali za njega, a protiv Miće Mićića, to je, izgleda, najvažnije. Da li je Petrović nešto dobro uradio za Bijeljinu, to znaju samo oni koji žive u tom gradu. Gledano sa strane, on je najveći teret za SDS jer na izbore kao njihov kandidat izlazi samo formalno, budući da nije proveo unutarpartijske izbore na lokalu i faktički je sam sebe, kao povjerenik stranke, promovisao u kandidata. Pošto SDS nema alternativu, bilo je ćuti i uzmi”, ocjenjuje Popadić.
Sada se, kako ističe, postavljaju dva važna pitanja – da li će stranački aktivisti i članovi SDS na terenu raditi za takvog Petrovića i da li će SNSD znati da iskoristi očekivanu nonšalantnost glasača SDS-a u Bijeljini.
“Teško je očekivati da Petrović pobijedi na svim glasačkim mjestima, kao na referendumu za opoziv, ali trenutno je on taj na čiju se pobjedu treba kladiti. Tim više što u protivničkim redovima postoji više kandidata”, ističe Popadić.
Univerzitetski profesor, sociolog Drago Vuković, s druge strane, smatra da je preuranjeno već sada proglašavati Petrovića kao sigurnog pobjednika i novog-starog gradonačelnika Bijeljine.
“Ništa tu još nije izvjesno u pogledu rezultata za gradonačelnika. Ljubiša Petrović je svakako kandidat sa najvećim izgledima, imajući u vidu startne pozicije a posebno taj njegov izrazito prisutan manipulativni i populistički pristup politici. Danas takva politika ima značajan broj pristalica. Ima Petrović ozbiljnog protivkandidata, doktora Mikajla Lazića, koji je potpuno drugačiji političar od Petrovića. Vidjećemo hoće li birači prepoznati njegove kvalitete. Moguće da neće”, kaže Vuković za Gerilu.
Na naše pitanje da li se Bijeljinci prilikom glasanja vode time da su više protiv SNSD-a nego što su za SDS, Vuković odgovara da se može tako reći.
“Ta ocjena da se birači više opredeljuju protiv nekog, pa to postane politička činjenica, to jeste bilo prisutno u Bijeljini i još uvijek je djelimično prisutno. Međutim, ovdje su u centru pažnje ipak personalizovani kandidati djelimično iznad stranke, posebno Petrović, tako da će i to odlučivati pobjednika. Tu doktor Lazić, kao ljekar i humanista, ostvaren stručnjak, ima više šansi od Petrovića koji se negdje izgubio između struke i politike. Sve u svemu, biće to interesantan duel, ali i nekoliko drugih kandidata moglo bi pomrsiti račune ovom dvojcu”, zaključuje Vuković.
Foto naslovna: Gerila
Izvor: gerila.info
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter