Dr Milan Blagojević: Stvarnost i mi

- U odluci Ustavni sud se kao osnov za njeno donošenje poziva, između ostalog, na Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH, koji je glasovima poslanika i delegata iz Republike Srpske usvojila Parlamentarna skupština BiH 2003. godine.

Najnovija odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj U-20/24 od 11. oktobra 2024. godine, kojom je izdata privremena mjera o obustavljanju od primjene Nastavnog programa za nastavni predmet Istorija za IX razred osnovne škole u Republici Srpskoj, u dijelu koji se odnosi na „Temu 11. Republika Srpska i Odbrambeno-otadžbinski rat“, iznova pruža primjer posljedica pogrešne politike onih koji su odlučivali u ime Republike Srpske.

Osim toga, i ovaj primjer, kao i brojni drugi prije njega (pristajanja na prenos brojnih ustavnih nadležnosti sa Republike Srpske na BiH) govori o odnosu nas prema stvarnosti i našoj sklonosti da nam drugi budu krivi za sve, pa i za naše propuste i greške.

Kako drugačije protumačiti reakcije medija, naročito onih režimskih u Republici Srpskoj, koji su po objavljivanju navedene odluke Ustavnog suda BiH prenosili izjave nekoliko pojedinaca u kojima se, recimo, kaže: „da je očekivana reakcija Ustavnog suda BiH na Pravilnik u dijelu udžbenika Istorije za deveti razred s ciljem revizije istorije u BiH te da to jasno govori kako oni žele da pišu istoriju, kuda oni žele da usmjeravaju BiH i kakvo mjesto žele srpskom narodu“.

Međutim, niko se ne osvrnu na bitne činjenice, koje su stvarali i srpski predstavnici i nosioci vlasti u Republici Srpskoj i na nivou BiH, a koje su važne za potpunu i pravilnu spoznaju stvarnosti koja je u pozadini predmetne odluke Ustavnog suda BiH. Nije mi namjera da branim tu odluku, već samo želim da podsjetim sve nas na istinu u vezi sa predmetnim pitanjem, jer je to istina o nama. Ona naprosto samo što ne iskoči iz navedene odluke Ustavnog suda BiH.

Dakle, u toj odluci Ustavni sud se kao osnov za njeno donošenje poziva, između ostalog, na Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH, koji je glasovima poslanika i delegata iz Republike Srpske usvojila Parlamentarna skupština BiH 2003. godine.

Njegovom donošenju nije prethodilo nametanje takvog zakona od strane visokog predstavnika, budući da je u toj 2003. godini visoki predstavnik od pitanja na nivou BiH donio samo odluku od 17. decembra 2003. godine, kojom je nametnuo svoj Prijedlog zakona o Obavještajno-bezbjednosnoj agenciji BiH, koji je nakon toga samo aminovao Parlament BiH glasovima i srpskih poslanika i delegata. 

Usvojivši, dakle, navedeni Okvirni zakon, koji je na snazi i danas, Parlament BiH je, a time i Republika Srpska, propisao u članu 3, što Ustavni sud BiH navodi u svojoj najnovijoj odluci, da je jedan od opštih ciljeva osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja u BiH „razvijanje svijesti o pripadnosti državi Bosni i Hercegovini“.

Dakle, poslanici i delegati iz Republike Srpske, a time i Republika Srpska, su tim Okvirnim zakonom pristali na citiranu odredbu o pripadnosti državi BiH, a nisu se ni pokušali boriti da umjesto te odredbe u Okvirnom zakonu stoji da je opšti cilj osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja u BiH „razvijanje svijesti kod učenika o pripadnosti državi BiH i entitetu u kojem pohađa nastavu“.

Iz tih razloga ni u Zakonu o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, kao ni u Zakonu o srednjem obrazovanju i vaspitanju u Republici Srpskoj nema odredbe da je opšti cilj nekog od tih obrazovanja razvijanje svijesti učenika o pripadnosti BiH i Republici Srpskoj. 

Ako bi kojim slučajem zakonodavac u Republici Srpskoj naknadno unio taj cilj u neki od navedenih zakona, isti bi u tom dijelu odmah (sa izglednim uspjehom) bio osporavan pred Ustavnim sudom BiH od strane ovlaštenih podnosilaca, uz tvrdnju da je to suprotno odredbi Ustava BiH (član 3.3.b) kojom je propisano da će se entiteti u potpunosti pridržavati ne samo svih odredaba Ustava BiH nego i odluka institucija BiH, u koje odluke spada i svaki zakon usvojen na nivou BiH.

Dakle, kako je i Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH jedan od tih zakona sa nivoa BiH, i kako je njime propisano da je opšti cilj osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja u BiH samo „razvijanje svijesti o pripadnosti državi Bosni i Hercegovini“, a ne i pripadnosti entitetu, ne može se, a da to ne kasira Ustavni sud BiH pozivanjem na već pomenuti član 3.3b) Ustava BiH, propisati zakonom Republike Srpske da je cilj nekog od navedenih nivoa obrazovanja i razvijanje svijesti o pripadnosti Republici Srpskoj, a ne samo BiH.

To je dio stvarnosti i našeg zatvaranja očiju pred njom, iako su takvu stvarnost kreirali srpski predstavnici i delegati Republike Srpske u Parlamentu BiH i drugim institucijama na niovu BiH.

Na taj dio stvarnosti Ustavni sud BiH nastavlja i ono što slijedi u obrazloženju njegove najnovije odluke od 11. oktobra ove godine.

Naime, Ustavni sud podsjeća da je Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH propisano (član 42) i to da će se u svim javnim i privatnim školama u BiH uspostaviti i primjenjivati zajedničko jezgro nastavnih planova i programa, koje uspostavlja posebno zajedničko tijelo. Iz odluke Ustavnog suda BiH u ovom njenom dijelu je vidljivo da je tim Okvirnim zakonom i u članu 43. propisano, što znači da su srpski poslanici i delegati htjeli da to i na tom mjestu ovjere, da će zajedničko jezgro nastavnih programa i planova: „Osigurati da se kroz vaspitno-obrazovni proces razvija pozitivan odnos i osjećaj pripadnosti državi BiH“, što znači da je i na ovom mjestu u zakonu izostao bilo kakav pomen o pripadnosti i pozitivnom odnosu prema entitetu u kojem se učenik školuje i živi".

I takvo zajedničko jezgro je uspostavljeno, a uspostavili su ga 2003. godine ministri obrazovanja entiteta, kantona i direktor za obrazovanje Brčko distrikta.

Na osnovu navedenog Okvirnog zakona usvojeno je ne samo zajedničko jezgro nego i, kako dalje proizlazi iz odluke Ustavnog suda BiH, Smjernice za pisanje i ocjenu udžbenika istorije za osnovne i srednje škole u BiH. Ove smjernice su usvojene 2007. godine, objavljene su u „Službenom glasniku BiH“, broj 5/07, a usvojili su ih ministar obrazovanja i kulture Republike Srpske, sva kantonalna ministarstva obrazovanja i Odjeljenje obrazovanja Brčko distrikta.

U tim smjernicama za pisanje istorije je odredba, koju je u ime Republike Srpske prihvatio i potpisao njen tadašnji ministar obrazovanja i kulture, prema kojoj je cilj nastave istorije da „učenici dobiju osnovno razumijevanje istorije sva tri konstitutivna naroda i nacionalnih manjina“, zatim da „Bosna i Hercegovina (a ne entitet – moja opaska) bude glavna polazna tačka“, kao i da „kod pisanja udžbenika autori trebaju primjenjivati multiperspektivnost, koja treba biti zastupljena u svim aspektima udžbenika“.

Kazano jednostavnim narodnim jezikom, multiperspektivnost znači da se na mjestima u udžbenicima istorije na kojima se obrađuje protekli rat u BiH omogući prisustvo svakog od pogleda koje na taj period ima svaki od konstitutivnih naroda, a ne samo jedan od njih, kako je inače učinila resorna ministarka Republike Srpske „Temom 11. Republika Srpska i Odbrambeno-otadžbinski rat iz Nastavnog programa za predmet Istorija za IX razred osnovne škole“, koji u suštinskom smislu sadrži pogled samo srpskog, kao jednog od konstitutivnih naroda na protekli rat u BiH, pokušavajući (nažalost bezuspješno) da ispravi greške koje su srpski predstavnici učinili 2003. i 2007. godine, koje su i danas na pravnoj snazi.  

U tome je, dakle, suština posljednje odluke Ustavnog suda BiH. Zato se njenim pažljivim čitanjem i uzimanjem ovih njenih detalja u obzir može zaključivati najprije o našem post festum odnosu prema stvarnosti, to jest o odnosu na relaciji stvarnost i mi.

On je, kao i u drugim pitanjima, a ne jedino ovom konkretnom, bio samo jedan iz niza neuspjelih pokušaja u proteklih dvadesetak godina da zabijemo glavu u pijesak pred sopstvenim greškama i zabludama na sopstvenu štetu.

Odnosno, kazano jezikom iz romana „Deobe“ Dobrice Ćosića (iz 1961) u kojem je Ćosić, govoreći o srpskom sukobu (između četnika i partizana), kako s pravom ukazuje Boris Radaković, napisao u književnoj formi, a ne kao naučni sud o jednom narodu, mi: „Lažemo da bi obmanuli sebe, ... da sakrijemo svoju i tuđu bedu“.

No, osim toga iz iste odluke Ustavnog suda BiH već sada se sa izvjesnošću može predvidjeti kako će ona glasiti i kada taj sud bude odlučivao u meritumu ovog predmeta, jer odluka od 11. oktobra 2024. godine je bila samo odluka o privremenoj mjeri.

Nema sumnje da će i ta meritorna odluka biti takva da se osporeni Pravilnik i njegov Prilog broj 20 proglašavaju neustavnim u dijelu u kojem se osporava njihova ustavnost. I sve to bez obzira što je Ustavni sud BiH, forme radi, na kraju svoje odluke od 11. oktobra ove godine napisao kako on: „podsjeća na to da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesenih zahtjeva“.

Piše: dr Milan Blagojević
Foto naslovna: Siniša Pašalić/RAS Srbija/srpskainfo.com
Izvor: rtvbn.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter