Dr Milan Blagojević: Neko treba da odgovara

Suđenje u krivičnom predmetu protiv Milorada Dodika i Miloša Lukića nije samo to, već je i svojevrsni detektor ozbiljnih propusta i nezakonitog rada Tužilaštva BiH i Suda BiH, za šta bi neko iz tih institucija trebao da odgovara.

Sumarni pregled koji slijedi u nastavku, izložen po tačkama, govori neoborivo u prilog tome.

1. Tužilaštvo BiH u avgustu prošle godine podiže optužnicu protiv Milorada Dodika i Miloša Lukića u navedenom predmetu i u toj optužnici se kao osnov za nju poziva, između ostalog, na Aneks 10 Dejtonskog sporazuma i Bonske zaključke Upravnog odbora Savjeta za primjenu mira u BiH, iz decembra 1997. godine.

Tužilaštvu je veoma dobro poznato da ni Aneks 10 ni Bonski zaključci nisu objavljeni u Službenom glasniku BiH niti se oni tu objavljuju, saglasno Zakonu o Službenom glasniku BiH.

Zato Tužilaštvo BiH veoma dobro zna da u takvoj situaciji ono ima obavezu da te akte priloži uz optužnicu već prilikom njenog podizanja, pri čemu Tužilaštvo takođe zna i da se kompletan tekst Dejtonskog sporazuma nalazi na službenom sajtu Ujedinjenih nacija, kao i da je kopiju tog sporazuma prije nekoliko godina Bosni i Hercegovini, na zahtjev njene Parlamentarne skupštine, dostavila Republika Francuska, koja je zvanični depozitar originalne verzije Dejtonskog sporazuma. A što se Bonskih zaključaka tiče, ni do njihovog teksta nije problem da se dođe, jer se i on godinama već nalazi na službenoj internetskoj stranici OHR-a.

2. Međutim, Tužilaštvo uprkos svemu tome podiže optužnicu i podnosi je Sudu BiH, a ovaj je prihvata, bez ijednog od tih dokumenata koje je veoma lako i jednostavno moglo, bolje reći bilo je dužno, da u toku istrage pribavi Tužilaštvo BiH. No, ono to nije učinilo, čime je omogućilo odugovlačenje postupka na glavnom pretresu. 

Do toga je, vidjeli smo, i došlo, budući da je par mjeseci izgubljeno u toku suđenja samo na to da Tužilaštvo, tek u toku glavnog pretresa, pribavi validne tekstove Dejtonskog sporazuma i Bonskih zaključaka.

Šta drugo da se iz toga zaključi do da je neko moćan u Tužilaštvu BiH isplanirao da odugovlači postupak upravo time, tj. tako što će namjerno podići optužnicu onako formalno, da izgleda kao da radi svoj posao, ali bez da u istrazi pribavi ta dva akta, znajući da će taj propust Tužilaštva BiH biti kasnije razlog za odlaganje pretresa, tj. odugovlačenje postupka i onemogućavanje donošenja meritorne presude, čemu svjedočimo sve do sada, s neizvješnošću da li će do toga doći ne samo u ovoj 2024. koja za koji dan odlazi u prošlost, već ni u narednoj 2025. godini.

Stoga čovjek ne može, a da se ne zapita za koga je Tužilaštvo ovako radilo svoj posao podižući predmetnu optužnicu - za sebe ili za sebi protivnu stranu u postupku?

3. Tužilaštvo BiH u optužnici pravi još jedan propust te i time neprofesionalno obavlja svoj posao, koji u korist optuženih teško da bi mogli bolje da obave i njihovi advokati branioci.

Naime, Kristijan Šmit je, namećući svoje krivično djelo neizvršenja odluka OHR-a za koje su zatim optuženi Dodik i Lukić, nametnuo i da ono stupa na snagu 2.7.2023. godine te je taj Šmitov zakon i objavljen istog datuma na službenom internet portalu OHR-a.

Na isti taj način nametnute su i njegove odluke o poništenju dva zakona za koje je, za te zakone, Dodik 7.7.2023. ipak potpisao ukaz o njihovom proglašenju, uprkos Šmitovoj zabrani da to učini, nakon čega je Lukić dao da se ti ukazi i zakoni objave u Službenom glasniku Republike Srpske.

Dakle, Tužilaštvo BiH u optužnici nije u opisu radnje izvršenja napisalo da je Šmitovo krivično djelo po odluci Šmita stupilo na snagu 2.7.2023. godine i da je tog datuma i objavljeno na službenoj internetskoj stranici OHR-a.

Zašto to Tužilaštvo nije htjelo da učini, već je samo napisalo kada je objavljen broj Službenog glasnika BiH sa tim Šmitovim krivičnim djelom, a to je broj koji je izašao dan nakon što je Dodik 7.7.2023. već potpisao ukaze o proglašenju zakona, prepuštam čitaocu da zaključi.

4. Na ovo se zatim nastavlja nezakonito postupanje Suda BiH. Najprije sudija koji je prvi vodio glavni pretres nezakonito dozvoljava odlaganje pretresa radi službenog putovanja Dodika.

To je suprotno Zakonu o krivičnom postupku BiH (ZKP BiH), jer taj zakon (član 250) ne dozvoljava da službeno putovanje optuženog odloži održavanje glavnog pretresa, budući da to putovanje nije niti može biti smetnja da se održi glavni pretres.

Kažem ovo zato što ZKP ne propisuje da se glavni pretres može odložiti iz drugih opravdanih razloga, već samo ako postoje smetnje za njegovo održavanje, a putovanja optuženog, bilo službena ili privatna, nisu niti mogu biti smetnja za suđenje.

Zamislimo samo u šta bi se pretvorilo suđenje recimo nekom ministru koji je na slobodi, a koji je optužen za zloupotrebu službenog položaja, kada bi se na njegovo traženje suđenje odgađalo zbog njegovih ministarskih službenih putovanja. 

Nažalost, sudija koji je prvi vodio suđenje Dodiku je dozvolio odlaganje pretresa zbog Dodikovog službenog putovanja, čime je suprotno ZKP-u BiH u stvari omogućio da se suđenje odugovlači.

5. Takvu praksu nastavila je i sutkinja kojoj je zatim ovaj predmet dat u rad, s tim što je ona zbog službenih putovanja Dodika nezakonito odlagala suđenja više puta, što je za posljedicu imalo višemjesečno odugovlačenje postupka.

Tek početkom decembra ove 2024. godine sutkinja se izgleda dosjetila kako nije zakonito odlaganje pretresa zbog službenog putovanja Dodika, pa je tek tada rekla da se zbog toga više neće odlagati sudjenje.

Pa ako tako može reći tek sada, u decembru ove godine, zašto tako nije rečeno već u oktobru ili novembru prošle godine, kada je Dodik prvi put zatražio odlaganje pretresa iz tog razloga, a Sud BiH mu to nezakonito dozvolio.

Takvom odlukom, da tek u decembru 2024. postupajuća sutkinja kaže da više neće biti takvih odlaganja, ona, iako možda nije ni svjesna toga, priznaje da su sva prethodna odlaganja zbog tog "razloga" bila nezakonita.

6. A da je Sud BiH s tim u vezi radio svoj posao po zakonu, možda bi efikasnim suđenjem omogućio da Dodik nema zdravstvenih problema niti da ima napade akutnih bolova tek sada u decembru ove godine, ubrzo nakon što je sutkinja u tom predmetu rekla, kazano narodski, "e Milorade više nema odlaganja i odugovlačenja postupka zbog tvojih putovanja.

Nema i tačka." Da je to sutkinja onemogućila ranije, pomogla bi i budžetu Republike Srpske, jer bi mu uštedila silne pare potrošene za otužnu i jalovu 16. posebnu sjednicu NS RS, na kojoj je vlast u tri sata ujutro 25.12.2024. između ostalog zaključila da Dodik ne treba da ide na suđenje dok se ne oporavi, što može da traje i do sudnjega dana, te zatraživši da se ponište svi akti OHR-a, ne rekavši pri tom od koga to Narodna skupština traži da ih poništi.

Zbog toga me oni koji su glasali za takav zahtjev, u kojem nije rečeno od koga se traži da poništi sve nametnute akte OHR-a, podsjećaju na likove koji ne znaju šta hoće, već jedino "znaju" da to hoće odmah.

7. I na kraju ove pravosudne farse postupajuća sutkinja izdaje naredbu za pregled medicinske dokumentacije Dodika nastale tokom njegovog boravka i pri otpustu iz privatne zdravstvene ustanove u Beogradu, a da pri tom ne naredi ljekaru sudskom vještaku i da pregleda ne samo tu dokumentaciju, već i Dodika.

Takvo postupanje sutkinje je suprotno članu 109. ZKP BiH, kojim je propisano da se tjelesni pregled mora preduzeti, i bez pristanka optuženog, svaki put kada se trebaju utvrditi činjenice važne za krivični postupak, a to je upravo bilo potrebno ovaj put u predmetu protiv Dodika.

I time, tim svojim propustom, sutkinja je opet, otegla ovaj postupak. Jer, davši takvu nepotpunu naredbu vještaku, on je samo vještačio papire - medicinsku dokumentaciju, ne pregledavši Dodika te ne našavši za shodno da barem on kao vještak pozove telefonom sutkinju i kaže joj, recimo, ovako:

"Halo sutkinjo, de ba molim Vas dodajte u naredbi da moram i da pregledam Dodika, a ne samo njegove medicinske papire, s obzirom da taj dodatak treba stajati u Vašoj naredbi saglasno članu 109. ZKP BiH".

Nažalost ni vještak se toga nije sjetio, ali to me ne čudi ako se ima u vidu da je on, kako je pisalo više medija, prije koju godinu Dodika nazivao Hitlerom.

8. I tako, tek sada na samom kraju 2024. godine postupajuća sutkinja se, nakon brojnih odlaganja i odugovlačenja, dosjetila da naredi timu vještaka jedne bolnice u Sarajevu da pregledaju Dodika, a ne samo njegovu medicinsku dokumentaciju, što su oni i učinili, poslije čega je suđenje ponovo odgođeno, pri čemu se u ovom trenutku ne zna kada će biti nastavljeno.

Eto, tako između ostalog javni tužioci i sudije upropaštavaju ovaj, kao i brojne druge predmete i obesmišljavaju pravosudni sistem pretvarajući ga u aparat koji nije ništa bolji od loše, rekao bih nikada gore zakonodavne i izvršne vlasti koju nažalost imamo.

A sve je tako jednostavno i sve bi se moglo pravilno raditi, samo da ima dobre volje, poštenja i znanja, bez obzira na to ko je stranka u postupku. Sud je već odavno trebao da donese presudu u ovom ni po čemu složenom predmetu, ali on umjesto toga omogućuje da se predmet nezakonito odugovlači unedogled.

Kao da se sutkinja , a i sudija koji je sudio prije nje, boji odlučiti da Šmit nije, kao što zaista nije visoki predstavnik jer nije imenovan u skladu sa relevantnom rezolucijom Savjeta bezbjednosti UN, kako je propisano Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma, te kao da se sutkinja i sudija prije nje jednako tako boji priznati i odlučiti da oslobodi Dodika i Lukića uz obrazloženje da, sve i da je Šmit visoki predstavnik, on nema pravo ni po Povelji UN, ni po Ustavu BiH, a ni po Dejtonskom sporazumu u cjelini da u BiH kao državi članici UN nameće svoju volju kao zakon, a kamoli da neizvršenje njegove volje može biti krivično djelo, pa da zbog toga djelo koje se stavlja na teret Dodiku i Lukiću nije krivično djelo jer ga nije propisao Parlament BiH niti parlamenti entiteta koji su jedino nadležni da svojim zakonom propisuju krivična djela u BiH.

Piše: Dr Milan Blagojević
Foto naslovna: glassrpske.com/Milan Blagojević
Izvor: rtvbn.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter