Dr Milan Blagojević: Naše neznanje nema granica - Poslovnik Predsjedništva BiH je niži pravni akt od Ustava
Nedavno smo, oni koje to zanima, imali priliku pratiti posebnu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj je odlučivano o vetu srpskog člana Predsjedništva BiH Željke Cvijanović protiv odluke ostala dva člana Predsjedništva kojom su, preglasavajući je, između ostalog odlučili i da Predsjedništvo pozove OHR i određene države sa Zapada na preduzimanje određenih aktivnosti protiv Republike Srpske.
Tokom izlaganja o tome u Narodnoj skupštini od strane Cvijanovićke moglo se čuti i to da se u ovom slučaju radi o odluci iz oblasti spoljnih poslova i da zbog toga ona ima pravo na veto. Time je Cvijanovićka i oni koji su je tako pogrešno 'nasavjetovali' htjela reći da se veto u Predsjedništvu BiH ne bi mogao izjaviti da se tom odlukom nije odlučivalo o pitanjima iz domena spoljnih poslova.
Međutim, nije tačno i na to upravo i želim ukazati ovim tekstom, da preglasani član Predsjedništva BiH veto može navodno izjaviti samo protiv onih odluka Predsjedništva BiH koje se tiču spoljnih poslova. Zašto to kažem?
Pa zato što Ustav BiH taksativno u članu 5.2c) pozivajući se na svoj član 5.3. tačke a-e određuje u kojim oblastima Predsjedništvo može da donese odluku preglasavanjem, propisujući odmah zatim da se na svaku od tih odluka, u koje spadaju i spoljni poslovi, može izjaviti veto od strane preglasanog člana.
Ali, ono što je važnije od toga je da i za sve druge oblasti Ustav BiH propisuje da se na odluke Predsjedništva BiH, koje nisu usvojene konsenzusom, takođe može izjaviti veto od strane preglasanog člana Predsjedništva.
To proizlazi iz člana 5.2.d) Ustava BiH koji je najvažniji za ovo pitanje.
Naime, tu, u toj tački 5.2.d) Ustav propisuje da član Predsjedništva koji se ne slaže sa ODLUKOM, dakle bilo kojom odlukom kojom je bio preglasan, iz bilo koje oblasti, može izjaviti veto protiv odluke, o čemu onda, ako se radi o vetu srpskog člana Predsjedništva, u konačnom odlučuje Narodna skupština Republike Srpske.
Hoću reći da član 5.2d) Ustava nije propisao da član Predsjedništva "koji se ne slaže sa odlukom KOJA SE NASTOJI USVOJITI KONSENZUSOM U SMISLU ČLANA 5.2c) KAO ŠTO JE OBLAST SPOLJNIH POSLOVA može izjaviti veto". Ne, Ustav ne propisuje to niti bilo šta što bi bilo slično tome.
Umjesto toga Ustav BiH u članu 5.2d) propisuje da "član Predsjedništva koji se ne slaže sa ODLUKOM", dakle bilo kojom odlukom, iz bilo koje oblasti, ima pravo da izjavi veto protiv odluke.
Druga je stvar što srpski članovi Predsjedništva nisu znali ovo, nemaju potrebno znanje, ili su pogrešno savjetovani o tome, pa nisu izjavljivali veto i protiv odluka Predsjedništva BiH u ostalim oblastima, a ne samo u oblasti spoljnih poslova.
Sve to znači da srpski član Predsjedništva BiH prema članu 5.2d) Ustava BiH ima pravo i na veto protiv odluke ostala dva člana Predsjedništva o raspuštanju Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, a to što se on ne bi koristio tim ustavnim pravom nije problem Ustava BiH nego neznanja tog člana Predsjedništva ili neznanja onih koji o tome svojim neznanjem dovode u zabludu i člana Predsjedništva i javnost.
I u ovom slučaju neznanje bi da dominira i nad Predsjedništvom BiH kao institucijom, ali i nad državom u cjelini.
Posebno je pitanje našeg neznanja to što je neki od ranijih članova Predsjedništva BiH, čije ime se ne navodi u javnosti i do kojeg nisam mogao doći čak ni kao savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH dok sam to bio, glasao za nakaradnu i po Republiku Srpsku štetnu odredbu Poslovnika Predsjedništva BiH da dva člana Predsjedništva mogu preglasati trećeg i tako, a ne konsenzusom, donijeti odluku o raspuštanju Doma naroda. Isti taj srpski član Predsjedništva je glasao i da se u Poslovnik Predsjedništva unesu Ustavu BiH suprotne odredbe da se prijedlog budžeta BiH u Predsjedništvu može usvojiti preglasavanjem, kao i da preglasavanjem Predsjedništvo BiH može predlagati kandidata za predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH.
A onda je taj srpski član Predsjedništva, do čijeg imena nikako nisam mogao da dođem jer se ne zna koji je to Poslovnik od više njih niti u kojem broju Službenog glasnika BiH je objavljen, pristao i glasao da se Poslovnik Predsjedništva sa takvim nakaradnim i neustavnim odredbama ubuduće može mijenjati samo konsenzusom svih članova Predsjedništva BiH.
Na sve to sam kao savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH ukazao u mom posebnom izvještaju iz maja ove godine, kojeg sam, na njegovo traženje, izradio i dostavio Zoranu Đeriću, generalnom sekretaru Predsjedništva BiH, ali i Željki Cvijanović lično. Nažalost, poslije toga oboje njih su samo zaćutali.
Zbog toga moram reći još nešto, da makar ovako javnost bude upoznata. Poslovnik Predsjedništva BiH je niži pravni akt u odnosu na Ustav BiH pa zato mora u svemu biti saglasan sa njim, a to znači i u pogledu člana 5.2d) Ustava BiH koji propisuje pravo na veto protiv bilo koje odluke Predsjedništva BiH. Ta odredba Ustava BiH je tzv. selfexecutive constitutional provision, tj. takva ustavna odredba koja se sama neposredno izvršava, usljed čega joj za njeno sprovođenje nije potrebno da se donosi bilo koji drugi propis niže pravne snage od Ustava niti taj niži propis smije biti suprotan Ustavu. A ako kojim slučajem jeste, onda se uvijek primjenjuje Ustav, a ne niži pravni propis.
Za Infomedia Balkan
Dr Milan Blagojević, ugledni univerzitetski profesor i doktor pravnih nauka, bivši član Senata Republike Srpske i pravni savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH, sudija Okružnog suda u Banja Luci koji je odbio da primijeni Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine, koji je nametnuo visoki predstavnik u BiH, što je prvi takav slučaj u BiH pravosuđu.
Foto naslovna: Privatna arhiva/Infomedia Balkan/Milan Blagojević
Izvor: Infomedia Balkan
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
