Dr Milan Blagojević: Evropski broj 112
Ne znam kome je tačno u Republici Srpskoj palo na pamet da pravi problem tamo gdje ga nema, oko jedinstvenog evropskog pozivnog broja 112, koji se koristi za hitne slučajeve i da na tom pitanju sebe prikazuje braniocem srpstva i Republike Srpske.
Ne mogu se čudom načuditi kada je o tome riječ, pa tako ni najnovijoj izjavi SNSD-ovog Radovana Kovačevića koji govori da nije prenos entitetske nadležnosti to što je Vlada Republike Srpske na sjednici održanoj 15. avgusta ove godine prihvatila informaciju o Nacrtu zakona o dopunama Zakona o komunikacijama BiH i dala saglasnost da se tom dopunom Zakona o komunikacijama uvede u BiH broj 112 - jedinstveni evropski broj za hitne slučajeve.
Navedena izjava Kovačevića, kao i brojnih drugih koji o ovom pitanju govore kao i on, ne stoji iz dva razloga.
Kao prvo, Ustavom BiH je propisano (član 3) da su institucije BiH nadležne za "uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava".
Dakle, na osnovu ove ustavne odredbe, koju je u Dejtonu 1995. godine prihvatila Republika Srpska, još 2003. godine donijet je (i danas važi) Zakon o komunikacijama.
Njime se, kako stoji već u prvom članu tog zakona, "reguliše oblast komunikacija u Bosni i Hercegovini", pri čemu termin "komunikacije" uključuje telekomunikacije, radio, emitovanje (uključujući kablovsku televiziju) i sve usluge i sredstva koja su s tim u vezi.
Zatim je u članu 7. istog zakona propisano da se za pružanje svih telekomunikacionih usluga (u šta spada i pozivanje broja za hitne slučajeve, bez obzira je li to 112 ili neki drugi broj) putem fiksnih i mobilnih mreža mora dobiti dozvola prema odredbama tog, a ne entitetskog zakona, koju dozvolu daje Regulatorna agencija za komunikacije BiH (RAK), a ne entitetski organi.
Takve odredbe Zakona o komunikacijama BiH su posljedica onoga što je propisano Ustavom BiH, a to je da je uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava nadležnost BiH, a ne entiteta.
Telefonski broj 112 kao jedinstveni evropski broj za hitne slučajeve je svojevrsno međunarodno komunikacijsko sredstvo i u smislu člana 3. Ustava BiH, pa zato ne trebaju pojedinci da svoje upitno srpstvo sada oštre na ovakvim stvarima i da tako obmanjuju narod, iako je jasno da slovo Ustava BiH i Zakona o komunikacijama BiH govore sasvim suprotno od njihovih priča za narod.
Drugi razlog zbog kojeg ne stoje te priče ogleda se u sledećem. Naime, "lučonoše" ovog populizma kažu "da davanje saglasnosti na jedinstveni evropski broj za hitne slučajeve 112 ne predstavlja prenos nadležnosti".
Tvrditi ovako nešto je neosnovano, jer nemaju entiteti ustavnu nadležnost za zajedničke i međunarodne komunikacije i komunikacijska sredstva, s obzirom na odredbe Ustava BiH i Zakona o komunikacijama BiH (za koji je glasala i Republika Srpska još 2003. godine), na koje je prethodno ukazano.
No, ako za trenutak sve to ostavimo po strani, i ako u tom kraćem vremenskom intervalu uzmemo u obzir da Zakon o komunikacijama BiH nema odredaba u kojima bi izričito pisalo o broju za hitne slučajeve, onda nedavna saglasnost Vlade Republike Srpske za uvođenje u Zakonu o komunikacijama BiH jedinstvenog broja za hitne slučajeve jeste prenos nadležnosti sa Republike Srpske na BiH.
Naime, u ustavnopravnom pogledu prenos je entitetske nadležnosti i svako kasnije unošenje u zakon na nivou BiH nečega čega do tada nije bilo u tom zakonu, već je to u praksi funkcionisalo na entitetskom nivou, kao što su do sada funkcionisali entitetski telefonski brojevi za hitne slučajeve.
No, ostavljajući po strani ovaj dosadašnji fakticitet, činjenica je da Republika Srpska neće biti dovedena u opasnost uvođenjem jedinstvenog evropskog (EU) broja 112 za hitne slučajeve, imajući u vidu da je Republika Srpska opredijeljena za članstvo u EU, to joj je strateški cilj, kako ističu svi njeni zvaničnici, uključujući i SNSD-ovog Radovana Kovačevića.
Zato umjesto populizma na temu broja 112, oni koji ga šire bi trebalo da brane nadležnosti Republike Srpske ne u onome što Ustav BiH propisuje da je nadležnost BiH (kakvo je uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava), već u onome što su po tom ustavu zaista nadležnosti entiteta.
Recimo, sadašnja vlast u Republici Srpskoj je 2012. godine trebala da vodi računa o tome da oblast državne pomoći nije nadležnost BiH nego entiteta.
Stoga nije bilo potrebe da se te 2012. godine na nivou BiH donese Zakon o sistemu državne pomoći u BiH i da se tim zakonom na nivou BiH uspostavi nova institucija - Savjet za državnu pomoć.
Time je aktuelna vlast, a ne jedinstvenim brojem 112, u potpunosti razvlastila Republiku Srpsku koja od te 2012. godine više ne može da kreira svoju ekonomsku politiku i podsticaje iz budžeta Republike Srpske za razvoj njene privrede, jer se o tome od 2012. godine odlučuje isključivo na nivou BiH, i to u Savjetu za državnu pomoć BiH koji, prema članu 11. Zakona o sistemu državne pomoći u BiH, svoje odluke donosi na način da svaka odluka podrazumijeva glas najmanje jednog člana iz svakog konstitutivnog naroda u BiH.
O ovim nadležnostima vlast u Republici Srpskoj nije brinula, i o tome 2012. godine gotovo da ni riječ nije rekla narodu, iako se takvim stvarima stvarno razara Republika Srpska, a ne jednim telefonskim brojem 112 za hitne slučajeve.
Piše: Dr Milan Blagojević
Foto naslovna: insajder.in/Dr Milan Blagojević
Izvor: rtvbn.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
