Dodikove vratolomije: Novi preokret! Savijanje pod pritiskom -stranaca-

Da li Dodik opet pragmatično pravi zaokret ili samo poslušno izvršava međunarodne zahtjeve koji će mu produžiti politički rok trajanja.

Iako u stalnoj konfrontaciji sa Visokim predstavnikom u BiH, te kao glavni zagovarač priče o „strancima“ kao prijeteće i neprijateljski nastrojenom faktoru prema Republici Srpskoj, Milorad Dodik je odjednom pristao da bespogovorno ispoštuje zahtjeve koji su došli od predstavnika međunarodne zajednice.

Naravno, ne direktno, ali u istom danu je uklonjena tabla sa studenstkog doma u Palama posvećena Radovanu Karadžiću, a odmah zatim je Milan Tegeltija, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta podnio ostavku.

U prvom slučaju visoki predstavnik Valentin Incko je zaprijetio Dodiku EU sankcijama ukoliko tabla sa imenom ratnog zločinca ostane na ulazu u studentski dom, dok je za smjenu Tegeltije izvršen veliki pritisak, kako iz OHR-a, tako i stranih ambasada u BiH.

Naravno, sve ove zahtjeve je Dodik ispunio, ali lijepo upakovane i prihvatljive za njegovo biračko tijelo.

Tabla je skinuta jer je tako tražila Sonja Karadžić Jovićević, kćerka Radovana Karadžića, a Tegeltija je podnio ostavku jer se ne osjeća bezbjedno u Sarajevu.

I to je politika Milorada Dodika u punom svijetlu. 

Naši sagovornici kažu da ovakvi potezi, kada je Dodik u pitanju nisu nešto novo i da ih je on ima mnogo u svojoj političkoj istoriji. 

Ipak, svi su saglasni da bi ovo mgao biti nagovještaj novog preokreta kod Dodika koji je osjetio da bi ga jednostrana politika stalnog konflikta mogla odvesti u brzu propast. Mada, čak ni manevar koji je u najavi nakon ova dva poteza kojima se želi umiliti međunarodnoj zajednici mu ne garantuju da će bilo ko olako opet prihvatiti Dodika kao čovjeka pogodnog za saradnju u BiH.

„Dvije su dimenzije tog problema, a prva se tiče reagiranja bh. etnokabadahija na impulse koji dolaze iz svjetskih centara moći“, tvrdi profesor Slavko Kukić.

„Ovo što se događa ovih dana ide u prilog tezi kako ti etno lideri kad zatreba sliježu ramenima i odstupaju od vlastitih principa. Uostalom, ti isti lideri ili neki njihovi predstavnici su u prvih 10 godina Dejtona pokazali kako sliježu ramenima pred logikom sile. Zahvaljujući tome je BiH u tih prvih 10 godina imala stalnu uzlaznu liniju. Onog časa kad se svijet, SAD prije svega, okrenuo drugim neuralgičnim točkama zbog procjene da je ovdje ostvaren minimum pretpostavki za samostalno upravljanje zemljom, širom su otvorena vrata za ponovno dizanje glave onih koji su živjeli u nadi da u takvim uvjetima mogu ostvariti ono što im je bio ratni cilj. Sada je svijet shvatio da će morati primijeniti sredstava koja je koristio do 2005. godine i na primjeru Studentsko doma na Palama, ali i na primjeru gospodina Tegeltije pokazuje se da je i sam osjećaj takvog zaokreta svijeta bio dovoljan za promjenu taktike tih etnokabadahija. Mi imamo na pojavnoj sceni sad Dodika, no ne sumnjam da će ušima klepnuti i ostali, Čović posebice“, rekao je Kukić za BUKU.

Druga stvar je, nastavlja Kukić, kako na sve to narod reaguje, posebno na prostoru Republike Srpske, gdje je Dodikovo biračko tijelo. 

„Ovo ne mora značiti ništa, posebno što se običnog čovjeka tiče. Jer, on može ulaziti sa dvije vrste emocija. Jedna je vezana za želju za bolji život i taj dio biračkog tijela mogao bi pokazivati snažniji otpor. Drugi dio je onaj koji postoji svugdje u svijetu koji reagira iracionalnim emocijama poput toga da je sve ovo još jedan udar na Republiku Srpsku i Srbe i kod njih veza za Milorada Dodika i ono što je on radio mogla bi biti snažnija. Ukoliko on promjeni retoriku, što ne treba isključiti i to ne bi bilo prvi put, moglo bi doći do novog razočarenja kod tih birača na koje je igrao na emociju. Sve će ovisiti o tome kako će se sad ponašati Milorad Dodik, koji je veoma pragmatičan političar i bez ideologije, pa zato ne trebamo isključiti ni njegovo vraćanje na poziciju kooperativnosti, ako će mu ona produžiti politički vijek trajanja“, kaže Kukić za BUKU.

Profesor Asim Mujkić navodi da je Dodik jedan izuzetno pragmatičan političar, čemu ide u prilog i činjenica da opstaje toliko dugo i to u različitim konstalacijama međunarodnih pristupa bh. problemu. 

„Sjetimo se  od kraja devedesetih kada sa Biljanom Plavšić preuzima vlast, pa kasnije kako je bio miljenik međunarodne zajednice... Onda je osjetio kako se ekonomskom krizom mijenjaju politike i u Evropi i podižu se nacionalne strasti i dolazi do pojave nove desnice. U tom smislu Dodik opet uspjeva i pravi preokret u skladu sa svjetskim tokovima i počinje da igra na kratu radikalnog desnog populizma. Sad s najavom nekih nekih novih pristupa i perspektiva, što vezujem za novu američku administraciju i spremnost Evrope da obnovi savezništvo sa SAD-om, kod Dodika izgleda da opet dolazi do jednog pragmatičnog zaokreta“, kaže Mujkić za BUKU.

Ipak, on naglašava da se svakim tim zaokretom od 180 stepeni smanjuje se i manevarski prostor. 

„Bez obzira što Dodik uspijeva da ubijedi dobar dio birača da je to konzistentno i koherentno to što radi, on ipak gubi kredibilitet. Tako da se postavlja pitanje koliko će ovi posljednji potezi dopustiti Dodiku da zadrži taj manevarski prostor i razvije tu naraciju koja će opet njegovu politiku prikazati kao politiku koja je na braniku nacionalnih interesa“, rekao je Mujkić za naš portal.

Izvor:buka