Dodikova -Tajna večera- i rođendanska ustavotvorna Skupština (Foto)

Naša borba zahtjeva kad se gine da se pjeva, čuvena je partizanska pjesma koje se sjetio Milorad Dodik, kao nedavno one o punom sastavu i pucanjima sa Ljubina groba, pa se latio mikrofona i od muke zapjevao na svojoj rođendanskoj žurci, kako bi vratio malo elana i popravio atmosferu na dvoru i svojim poljuljanim redovima, koji su u velikoj apatiji i agoniji.

Pjevao je i gledao ko će mu prvi zabiti nož u leđa, kao na Tajnoj večeri, da li Đokić, koji polako otkiva i nije predložio nikog od Socijalista u skupštinsku Radnu grupu za promjenu Ustava, nevjerni Stevandić, koji je promijenio deset stranaka, prevrtljivi Banjac, koji se najviše veselio, srbovao i dizao tri prsta, kao kada je prodavao SDS, Marka Pavića od stotinu ljeta i Nenada Nešića, ili stari partner Vojin Mitrović, sa kojim je švercovao naftu u ratu, napadao ga za poplave pa postao papak, kako ga je nazvala Željka Cvijanović kad je pustio niz vodu Čavića.

Gledao je Dodik dosta filmova Franciska Kopole i sve mu je jasno, a nevjerovatno je da na Tajnoj večeri nije bilo osobe koja bar jednom nije izdala i promijenila stranku a nekim je to pošlo za rukom i deset puta. Ko se okružio ovakvim ništa bolje nije mogao mi očekivati, ali je spona ucjena i straha još uvijek toliko jaka, iako se sistem raspada, da još svi moraju na prvi poziv doći na dvor i plaše se da pred kraj u padu Vođe ne dobiju žestok udarac.

Koliko je izgradio kult ličnosti i izgubio osjećaj za realnost govori činjenica da je simbolično Posebnu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske o promjeni Ustava zakazao na svoj rođendan, da bi valjda svemu dao na značaju i pokazao da je On centar svijeta oko koga se sve vrti.

Najbolji rođendanski poklon za njega, koji bi ga obradovao i vratio osmjeh na lice  bila bi fotografija sa Donaldom Trampom Juniorom, ali Vučić mu je poslao jasnu poruku da ne dolazi u Beograd, jer on pokušava spasiti svoju glavu i preživjeti subotu, ne treba mu dodatni teg na nogama, a Dodik treba da se zadovolji senilnim Rudijem Đulijanijem, koga mu je poslao prije desetak dana za sve naše pare.

Tužno je gledati kako je sve nade, žetone i  karte stavio na Trampa, nosio kačkete, kačio američke zastave na Palatu Republike i slavio pobjedu sa svojom svitom, glumeći dvorsku ludu i sramoteći naciju, a onda dobije kanonadu udaraca iz Trampovog najbližeg okruženja, a onda na kraju ni sin nije imao vremena za jedan ,“selfi“ sa tatinim fanom a toliki je put prevalio sa Floride do komšiluka.

Na kraju moram izraziti žaljenje što na Tajnoj večeri nije bilo ministra trgovine Šulića, jer mu je vjerniji od sve svite koju je okupio. Veseli Šulić sa kečapom i pekmezom na akciji, koga nije bilo na bogatoj trpezi, očito nije društvo za elitu iz prve klase, ali kad Jude kojima se okružio isuču mačeve i počnu da mu zabijaju nož u leđa, sjetiće se on Šulića i drugih koji su mu bili vjerni i odani, ali do njih nije držao koliko do lanjaskog snijega, i zbog toga platio skupu političku cijenu.

Piše: Nebojša Vukanović
Izvor: nebojsavukanovic.info

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter