Dodik je nametnuo igru u kojoj će neko nastradati!
U naš (njegov) politički sistem, Dodik je nametnuo igru u kojoj neko mora nastradati, ili on ili građani.
Neko je nekada smislio kovanicu da su izbori praznik demokratije. Vjerovatno to i jeste tako u nekom normalnom svijetu, ali mi to odavno više nismo.
Naši izbori pretvoreni su u „praznik prevara“ i to smo doveli do one čuvene replike iz filma da svaki dan u svakaom pogledu sve više
napredujemo.
U Republici Srpskoj izbori su „praznik demokratije“ samo tamo, jedino tamo i isključivo tamo gdje je pobijedio SNSD. Dajući sebi pravo da je on jedini i vrhovni tumač svega što postoji i što ne postoji,
ilorad Dodik će punim ustima hvalospjeva govoriti o građanima koji su omogućili SNSD-u da ima toliko i tolko načelnika i gradonačelnika i još punijim ustima opasnog otrova prijetiti građanima koji su birali nekog drugog.
Nakon potpunog debakla u Banjaluci i Bijeljini u borbi za gradonačelnika, Dodik je potpuno ogolio i pokazao svoje pravo lice.
Zaprijetio je građanima da ništa neće dobiti od Vlade Republike Srpske, da će se smrzavati i biiti gladni. Stavljajući sebe iznad svega i iznad svih, u tim prijetnjama zapitao je – šta oni misle, da imaju pravo na to?!
Dodikova logika i filozofija života i politike zasniva se na oduzimanju svih prava svakome ko nije na njegovoj strani. Oduzima pravo
građanima da slobodno biraju i izraze svoju volju, oduzima pravo na okupljanja ako nisu hvalospjevi njemu i SNSD-u, oduzima pravo na slobodu mišljenja i govora ako nisu u njegovu korist...
Po toj monstruoznoj filozofiji životnog i političkog djelovanja, kada se neposlušnima oduzmu sva druga prava, završna faza je oduzimanje prava na slobodu, a za one „najgore među svom djecom“, koji najviše smetaju vođi, oduzimanje i prava na život.
Dodikovo ponašanje odavno je iščašeno iz svih oblika i normi demokratskog i civilizacijskog ponašanja i sve više politički sistem u Republici Srpskoj vodi u jednoumlje i diktaturu jednog čovjeka i jedne partije.
Kada se malo bolje sagleda i sabere, u Republici Srpskoj i ne postoji politički sistem i političko uređenje u klasičnom smislu tih riječi. I sistem i uređenje, i vlast i naredba i odluka i zakon i primjena i tumačenje i kazna i nagrada i prijetnja i pohvala, sve je jedan čovjek i sve je u jednom čovjeku.
Predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti, predsjednik Vlade, predsjednik Skupštine, predsjednik Republike, ministri, samo su šahovske figurine koje Dodik razvlači po nepreglednom polju samovlašća, poltronstva i bahatosti.
U naš (njegov) politički sistem, Dodik je nametnuo igru u kojoj neko mora nastradati, ili on ili građani.
Da bi sačuvao sebe i svoju vlast, a prestravljen „buđenjem naroda“, prijetnjama i ucjenama pokušava da zastraši sve one koji misle drugačije, ali i da osnaži osjećaj straha kod onih koji ga, iz raznih razloga, podržavaju. I koliko god bio uporan u zastrašivanju vlastitog naroda, jednog dana, a možda i prije, shvatiće da nijedan diktator ne ostaje vječno.
Ključevi te „vječnosti“ nalaze se u rukama onih kojima diktator prijeti, ponižava ih i vrijeđa zdrav razum.
Izvor: rtvbn
