Borislav Radovanović - Zavrtanje ruku: Blog uklonjen, pravda nedostupna, a valja mi u nove bitke
Kako protiv režima i banditskog pravosuđa bez bloga na koji ste navikli? Kao i uvijek: snađi se i udri zmiju u glavu!
Vjerovatno ste primijetili da je moj "glavni" blog nestao sa bazične platforme i sad čekam pregled sadržaja radi utvrđivanja neosnovane prijave. Zadnjih mjeseci preko 10 tekstova je slično uklanjano i vraćano nakon pregleda koje dobijam - jednim klikom. Ne znam koliko će potrajati to novo "zavrtanje ruku", no svakog dana čekam pozitivnu odluku Google tima.
Dotad, kao što vidite, javljam se sa jednog od mojih 5-6 ili šta znam koliko blogova koje posjedjem godinama. Ovo je dobra opomena da uzmem svoj domen i kreiram portal i druge zamisli kako godinama planiram i gde bih mogao postaviti svoje knjige, stručne radove i pozamašan fond sadržaja pisanih bukvalno decenijama.
Ovaj blog sam zaboravio kao i ideju da pišem istinite anegdote iz moje profesionalne karijere kakvih postoji "mali milion" i šteta je da ostanu nezabilježene. To su sadržaji koji se lako plasiraju, imaju dobru prođu kod publike i daju mogućnost zarade od reklama mnogo više od sumornih tema kakvima se inače bavim.
Koliko god mi zavrtali ruke, bukvalno kao na podnaslovnoj fotografiji, vazda nađem izlaz iz date situacije. Eto dođoh u PU Prijedor da ukažem kako više ne mogu trpiti posljedice nezakonite suspenzije i doživjeh hapšenje uz upotrebu sile iako nisam pružao otpor. Potom su me zatvorili u policijskom pritvoru - iz kog sam se "oslobodio" samopovređivanjem kako su to tada prenijeli regionalni mediji.
Elem, ministru Draganu Lukaču i njegovim razbojnicima Daliboru Ivaniću, Danku Karanoviću, Sretoji Vujanoviću, Goranu Mikanoviću i drugima malo je bio jedan nezakoniti i montirani krivični postupak protiv mene, nego su pokrenuli i druge lažnim prijavama kako im "ugrožavam sigurnost".
Banjalučko tužilaštvo je lažne prijave ekspresno odbacilo, no prijedorsko udruženo sa kadijama Osnovnog suda godinama me povlačilo po suđenjima za stvari u kakve djeca uzrasta obdaništa ne bi povjerovala. Od februara ove godine čekam pristup zapisniku i snimku ročišta na kom me je bez mog prisustva kadija Zoran Milojica oslobodio optužnice za izmišljene prijetnje "specijalcu" Danku Karanoviću.
Prije dva dana, dakle 10.07.2025. godine nastupila je APSOLUTNA ZASTARA krivičnog gonjenja, a do danas i uz prekoračenje zakonskih rokova nije mi dostavljena drugostepena odluka Okružnog suda sa sjednice održane još 6. juna. Strašno je i nezapamćeno da za šest godina postupka (predistražnog, istrage, prvostepenog i žalbenog suđenja) nisam dobio priliku iznijeti svoju odbranu i uložiti materijalne dokaze nevinosti.
Ishod cirkusa koji prijedorske kadije izvode zadnjih 5-6 mjeseci čekam samo radi novih saznanja i dokaza potrebnih za podnošenje krivične prijave protiv SVIH POČINILACA krivičnih djela pretrpljenih u ovom skandaloznom postupku. Redovni čitaoci znaju da sam najavio krivično gonjenje inspektora, načelnika, tužilaca i sudija odgovornih za pretrpljene štete.
Na trenutno blokiranom blogu ima nebrojeno komentara u kojima se problematizuje moj otkaz i svako daje "tumačenja" spram sopstvenih emocija. Jedno je nesporno - prekid radnog odnosa novembra 2020. godine uslijedio je zbog tog montiranog postupka "ugrožavanja sigurnosti" policajca Danka Karanovića, a za koji sam prvostepeno i još uvijek nepravosnažno OSLOBOĐEN ODGOVORNOSTI u pomenutom krivičnom postupku.
Kao što sam mnogo puta napisao žalbeni postupak mogu odugovlačiti do 10. jula i nastupanja apsolutne zastare, a onda ćemo uraditi rekapitulaciju šestogodišnjeg trpljenja šteta - kako ličnih tako i porodičnih. Završio sam na ulici sa preko 39 godina penzijskog staža i troje djece koja se redovno školuju! To je "pravda" Republike Srpske prema borcu prve kategorije i sinu poginulog borca, te profesionalcu sa nebrojeno priznanja i pohvala za ostvarene rezultate rada.
Od lažne prijave Dalibora Ivanića iz 2016. godine i druge Danka Karanovića iz 2019. godine borim se "zavrnutih ruku" preko ograničenja prava optuženih tokom krivičnog postupka. Aman devet godina nisam mogao napustiti državu jer bi uslijedila međunarodna potjernica, ovde se nisam mogao zaposliti u struci ili ma kom organu ili instituciji zbog vođenja krivičnog postupka, a najmanja greška je tražena kako bi me pritvorili.
Slušate Dodikove jadikovke oko političkog progona, a ja ga jednostavno pitam: kakav je karakter režimskog progona protiv mene posljednjih aman devet godina? Ptice na granama znaju da trpim politički progon jer godinama preko bloga i društvenog aktivizma ogoljavam njegov zločinački režim.
Moram apostrofirati ovu činjenicu dok oba čekamo drugostepenu odluku za montirane krivične postupke i sa ključnom razlikom što Dodik milionima narodnog novca plaća razne nezakonite uticaje na sud. Čak javno priča o davanju milionskog mita sudijama. Baš kao što režimske i kriminalne resurse koristi za progonjenje nepokornih poput moje malenkosti. Za zavrtanje ruku radi slabljenja otpora.
Kad smo kod mog otpora zločinačkom režimu valja znati neke stvari. Vratiću moj blog prije ili kasnije, a kako vidite imam ih dovoljno za realizaciju potreba i zamisli. Vjerujte da mnogo više pratim dešavanja u krivičnim postupcima protiv Dodika negoli u sopstvenim. Zašto? Pa navikao sam na taktiku da je napad najbolja odbrana.
Tako se Dodik, Višković i Stevandić mogu nadati krivičnim prijavama zbog aktuelnih dešavanja i zloupotreba pravosudnih institucija. Potom, ono šta bi ih trebalo mnogo više zabrinuti, slijedi hiljade i desetine hiljada unificiranih prijava Tužilaštvu BiH, VSTS-u i sve do nadležnih međunarodnih tijela.
Izgleda da su zaboravili ko je idejni kreator globalno nezapamćenog pravnog presedana kada je preko 2.200 savjesnih građana podnijelo prijave ubistva Davida Dragičevića, odnosno autor unificiranog obrasca prijave. Te prijave bile su povezane sa onima koje sam obrazloženo podnosio i OBJELODANIO da svako može spoznati njihovu pravnu utemeljenost.
Suštinska razlika jeste što ovoga puta ne pomažem borbu drugih i ne moram se povinovati njihovim odlukama, nego imam punu slobodu odlučivanja i jedino mi je bitno kako doprijeti do što šire javnosti. Tu ne pomaže privremena blokada jednog bloga, a raznih naloga na društvenim mrežama imam mnogo više od neophodnog za ostvarivanje nauma.
Primjera radi možemo govoriti o pokretanju peticije za raspisivanje referenduma o opozivu Milorada Dodika i zabrani vršanja javnih funkcija. Kakva Sena Uzunović ili Sud BiH, Srbi u Republici Srpskoj na referendumu ima da odluče o njegovoj političkoj sudbini. Treba znanja kako pokrenuti određene građanske akcije i medijski doprijeti do ljudi, a bar to sam dovoljno puta dokazao.
Hoćemo li otvarati teme kako se nakaradni sistemi ruše NEČINJENJEM, bez jednog jedinog protesta ili fizičkog angažovanja? Preko društvenih mreža građani dogovore prestanak izmirivanja obaveza prema nakaradnoj državi i zbog sistema PDV-a smanje obim (legalne) kupovine, pa da vidite kako umanjeni priliv sredstava širi dejstva i posljedice do potpunog kraha za najduže par mjeseci.
Osiljeni i od zdravog razuma otuđeni pojedinci misle da se u "zavrtanje ruku" razumiju bolje od bivšeg vojnog i policijskog antiteroriste i prekaljenog policijskog operativca. Izvinite, ali to je moja uža specijalnost. Ništa ovom režimu nisam uradio spram onoga šta znam i mogu, a kako stvari stoje moraću to egzaktno dokazati.
Jedini razlog zašto sve ove godine nisam koristio određena znanja i mogućnosti jeste moja društvena odgovornost. Rušiti nakaradne sisteme je lako, no valja ponuditi izlaze iz produkovanog haosa. Konkretno političko angažovanje me ne zanima, a bez toga nema izgradnje novog društvenog sistema nakon rušenja postojećeg.
Sa druge strane pred našom zemljom svakako su tekstonske promjene usljed neminovnog novog svjetskog poretka prilagođenog aktuelnim problemima čovječanstva i iznalaženjima rješenja, a tu zasigurno nema mjesta za budaletine kakve dominiraju našom političkom scenom. Dodik i slični su pitanje "prošlosti" samo im to izgleda niko nije javio.
U svakom slučaju vaš bloger nije "nestao", baš kao što i na ovom blogu imate mogućnost komentarisanja pod istim uslovima kao i na onom čije vraćanje slijedi. Ipak je na tom blogu ispisana istorija, a kako rekoh sadržaje ćemo prebaciti na sopstveni domen - pošto mi ni Blogger i Google ne mogu "zavrtati ruke" po željama raznih bilmeza.
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: bokipedia.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
