Prve medijske najave skorašnjih hapšenja zbog ubistva Davida Dragičevića uočio sam 10-15 minuta prije početka sedmočasovnog ispitivanja u svojstvu svjedoka. U pitanju je tek jedna u nizu aktivnosti istražnog tima započetih naredbom tužilaštva od 3. oktobra i - finalnih istražnih radnji.
Prve medijske "najave" hapšenja za ubistvo Davida Dragičevića uočio sam na brzinskoj kafi 10-15 minuta prije javljanja po pozivu u svojstvu svjedoka koji mi je ranije uručen. Indikativno: kao osnov predstojeće akcije navedena su krivična djela koja sam procesuirao prijavom i dopunama prijava, te o istima davno dao svjedočki iskaz. Ima li tu kakvih "poruka" ili tek koincidencija potpuno mi je nebitno obzirom na mnogo važnije aspekte trenutnih dešavanja.
Svima zainteresovanima i široj javnosti pouzdano mogu prenijeti da istražni tim zadužen predmetom ubistva Davida Dragičevića realizuje set službenih radnji naložen naredbom Tužilaštva BiH od 03.10.2023. godine. Dakle, govorimo o mjesec dana intenzivnog rada na određenim DETALJIMA koji ukazuju na nekakve finalne istražne radnje i nakon kojih objektivno možemo očekivati hapšenja i pritvaranja većeg broja osumnjičenih.
Mnogo puta sam navodio kako je istražni tim formiran nakon preuzimanja predmeta od strane Tužilaštva BiH zauzeo stav da djelo rasvijetli u potpunosti i otkrije sve počinioce i saučesnike, pa na tom osnovu proces hapšenja i optuženja osumnjičenih svede na što kraći rok. Potpuno različito od slučaja Dženana Memića gdje se sudilo za krivična djela u domenu kršenja službene dužnosti i fingiranja ubistva izmišljenom saobraćajnom nezgodom - šta se nakon prvostepene presude sudskog vijeća pod Brankom Perićem pokazalo vrlo problematičnim.
No, drugostepena presuda u tom predmetu mogla bi donijeti taktičku promjenu u smislu prvotnog optuženja tužilaca, policajaca i drugih saučesnika u fingiranju ubistva. Krivična djela koja se pominju u medijskim objavama ukazuju upravo na tu opciju daljeg procesnog djelovanja. Sa druge strane možemo govoriti o taktičkom zavaravanju osumnjičenih ili meta predstojećih akcija korištenjem medija, a po meni realnijoj varijanti iz onoga šta sam mogao zaključiti tokom službene radnje kojoj sam bio podvrgnut.
Unutar iole upućenih subjekata aktuelnih dešavanja nije tajna da sam sa istražiteljima proveo punih SEDAM SATI neprekidnog rada. Saopšteno mi je u kojoj funkciji se ova službena radnja ostvaruje i koja je naredna, no u interesu istrage - niti smijem niti želim otkrivati detalje. Zato smijem pohvaliti rad Tužilaštva i istražnog tima uopšte obzirom na profesionalizam kojim sam bio ugodno iznenađen.
Tokom profesionalne karijere bio sam prepoznatljiv po temeljitim pripremama za kriminalističke obrade ili saslušanja osumnjičenih, a ovde sam ostao fasciniran pripremljenošću istražitelja za rad sa svjedokom. Recimo da su došli sa nekih 50 pripremljenih i konkretnih pitanja - mimo onoga šta sam naveo u prijavama i ranijem svjedočenju kod Republičkog tužilaštva iz decembra 2018. godine.
Taktike i tehnike ispitivanja kriminalistika svodi na dvije osnovne dimenzije djelovanja. Prva, da profesionalci svojim pitanjima osobama koje ispituju otkriju mimimum onoga šta objektivno znaju ili smjeraju. Druga, da iz ispitanih izvuku što više podataka i saznanja. Sa te strane istražiteljima javno izražavam pohvale za iskazane kriminalističke vještine. Vrh vrhova kriminalistike.
Moja upućenost u tematiku ubistva Davida Dragičevića i bogato profesionalno iskustvo omogućuju izvođenje određenih zaključaka u kojoj fazi je istraga i koliko dubok prodor u materiju postoji kod istražitelja, no tek za nekakve moje lične dileme, a nikako za njihovo objelodanjivanje. O čemu tačno govorimo?
Pazite, tužilački spis zasigurno prelazi 500 pravno relevantnih službenih pismena kakva čine bar deset puta više stranica dokumenata. Govorimo i o možebitnih stotinu materijalnih dokaza koji čine ogroman fond saznanja kakva je valjalo i sadržajno i formalno "savladati". Nimalo jednostavan zadatak i nakon preuzimanja predmeta od strane Tužilaštva BiH objavio sam kako ne bih volio biti "u koži" profesionalaca kojima valja sve to spoznati radi korištenja u daljem radu.
Moje javne pohvale zasnovane su na činjenici da su tužioci i inspektori izučili mnogo širu materiju od one preuzete od banjalučkog okružnog i republičkog tužilaštva, a onda sopstvenim radom predmet doveli u današnje stanje. Bez obzira za koju taktiku se tužilaštvo opredijelilo uvjeren sam da ukupni rezultat neće izostati, a upravo na fonu onoga šta je Pravda za Davida zatražila na svojim prvim okupljanjima iz marta 2018. godine - POTPUNU ISTINU.
Na podnaslovnoj fotografiji smo Davor Dragičević i ja 17. maja 2018. godine nakon predaje prijave krivičnog djela "Teško ubistvo" po nepoznatom počiniocu Okružnom tužilaštvu u Banjaluci. Govorim o početnu procesnog djelovanja čije rezultate danas sa nekakvim unutrašnjim zadovoljstvom doživljavam u kontekstu početnih stavova da nam jedino trebaju tužioci i inspektori koji će profesionalno i HRABRO raditi svoj posao. Umjesto zločinaca i okorjelih kriminalaca unutar organa sa kojima smo se tada borili.
Vidite, kada je trebalo uzbunjivati javnost i vršiti pritisak na nadležne organe da sprovedu djelotvornu istinu "udarao" sam po mnogima i više puta kroz feljtone (5-6 vezanih tekstova) detaljisao kriminalna činjenja i nečinjenja. Od kako je Tužilaštvo BiH preuzelo predmet jednom sam ih "opleo" zbog zastoja u radu, a prije i nakon toga tek ponekad iskažem povjerenje i zasluženu podršku.
Ifet Feraget davno mi je objasnio ciljeve i osnovne zamisli tužilaštva u predmetu Davida Dragičevića, te kako u svojoj ukupnosti postupanje ocjenjuje pozitivnim. Od tog stava vidim da nije odustao ni kad su aktuelne medijske izjave u pitanju. Svi mi priželjukemo hapšenja i pritvaranja zločinaca, ali profesionalcima poput Ifeta Ferageta najbolje je poznato koliko su ishitreni potezi opasni po pravdu kao krajnji cilj krivičnog gonjenja. Bar kako Ifet i mnogi od nas tumače procesnu pravdu.
Ovde moram apostrofirati jednu činjenicu. Što se tiče krivične odgovornosti tužilaca poput Lepira i Vreće ili policijskih moćnika poput Lukača, Ilića, Ćuluma i drugih dokaza za njihova hapšenja i pritvaranja imali smo dovoljno još 2018. godine. No, problem je zaista veliki broj drugih aktera involviranih u zločin poput Aljoše Borkovića, braće Rađena, braće Ćuluma, više policijskih službenika i ono, a čije pojedinačno i zajedničko djelovanje valja dokazno potkrijepiti. Zato je istraga morala trajati ovoliko dugo i biti temeljita i sveobuhvatna.
Na kraju moram istaći kako sa popriličnom rezervom uzimam medijske najave skorašnjih hapšenja političara, policajaca i drugih počinilaca krivičnih djela u domenu zataškavanja i fingiranja ubistva Davida Dragičevića, a posebice zbog "izvora" na kakve se razni novinari i "novinari" pozivaju. Niko od njih nema kredibilan izvor jer bi se onda bavili i za laičku javnost krajnje atipičnim aspektima istrage. Recimo "politički zanimljivim".
Možemo i ovako. Govorimo o tužilačkoj naredbi koja se realizuje punih mjesec dana i dosad je u Banjaluci odrađeno mnoštvo aktivnosti unutar sjedišta MUP RS (tzv. bijela zgrada). Policajci iz službe obezbjeđenja objekta, odreda iskusni profesionalci, vide sa kim rade istražitelji iz Sarajeva, a ništa sa te strane nije "procurilo". Obzirom da su pojedini inspektori Uprave kriminalističke policije (UKP) radili na ovom predmetu unutar te organizacione jedinice imaju još jasniju sliku aktuelnih dešavanja, a ni odatle nema "curenja informacija". Javna pohvala i za te bivše kolege!
Što se tiče postupajućih tužilaca i istražnog tima uopšte za sve ovo vrijeme do javnosti nije došlo ništa preko ili izvan oficijelnih navoda. Nakon svega zaista je neozbiljno baviti se mogućnošću da istražni organ počiniocima ovako "dojavljuje" planirana hapšenja. Mogao bih unedogled objašnjavati mogućnosti kriminalističko-operativnih trikova sličnog tipa, ali to bi bilo neosnovano karikiranje za kakvim nema realne potrebe. Ponavljam, davno je prošlo vrijeme kada smo morali vršiti pritisak na tužilaštvo i policiju.
Bez obzira što hapšenja i pritvaranja pojedinih bivših ili aktivnih moćnika direktno se odražavaju na moju ličnu sigurnost, gdje nema potrebe ponavljati šta sam sve pretrpio zbog ovog slučaja, ostajem na polazišnom cilju dostizanja presuda i zasluženih robijanja. Nije bitno kada ćemo se suočiti na suđenju, nego da dođe do tog suočavanja - na javnoj raspravi kako bi javnost napokon saznala surovu istinu.
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter