Borislav Radovanović: Profesor Branko Blanuša iz mog ugla
Kandidata SDS-a i većinske opozicije na predstojećim izborima prof dr Branka Blanušu upoznao sam tokom protesta Pravde za Davida. Hoće li se ovaj zločin režimu napokon obiti o glavu?!
Današnju ozvaničenu kandidaturu prof dr Branka Blanuše za budućeg Predsjednika RS doživljavam kao svojevrsno osvježenje na ovdašnjoj političkoj sceni. Iskreno, prvi puta čujem da je profesor član SDS-a i uopšte stranački aktivan, no po mojoj percepciji i dalje je bliži kategoriji "nestranačka ličnost" kako se medijski špekulisalo.
Kako reče prilikom kratkog obraćanja profesor sam sebe ne doživljava političarom, pa se unutrašnja i spoljna opservacija podudaraju. Najmanje šta Srpskoj, Bosni i Hercegovini i regionu ovog momenta treba jesu izborni kandidati tipa političara na kakve smo navikli i spram kakvih narod odavno ima gađenje.
Naša nasušna potreba jeste ZDRAV RAZUM i bar malo odgovornosti za sve pogubnije posljedice razorenih institucija i društva uopšte. Samo zato ističem profesora Blanušu kao osvježenje na političkoj sceni i čestitam SDS-u na takvom hrabrom iskoraku. Pogledao sam ranije skromne izborne rezultate, no ovde imamo krajnje specifičnu situaciju kakva traži drugačija rješenja.
Hoće li lične sujete i politikantstvo unutar opozicije još jednom donijeti pobjedu režimu? Pokazaće to već naredni potezi u domenu podrške profesoru kao zajedničkom kandidatu opozicije, ali i željeno pridobijanje širokih narodnih masa sve više pogođenih užasnom socijalnom situacijom. I nepravdom!
Elem, pravda nas vodi ka podnaslovno pomenutom upoznavanju profesora Blanuše. Profesora sam upoznao na okupljanjima Pravde za Davida i prije javnog istupanja sa gornje fotografije. Prvo sam čuo da "Davidov dekan" dolazi na naše skupove i svojim prisustvom daje podršku traženju istine i pravde za taj zločin. Potom sam čuo ono čuveno: "Kakav bih bio čovjek i profesor da ne tražim pravdu za svog studenta".
Tek na brojna nagovaranja tada dekan Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Banja Luka pristao je uzeti mikrofon i ponoviti da svojim prisustvom baš kao i hiljade drugih želi dati podršku i pomoći. Kako je politika sve više prodirala u tadašnje proteste tako se i profesor povlačio u početnu ulogu deklarativne podrške i to ga izdvaja od većine političara.
Znači, svoj stav zasnivam na ukupnom ponašanju profesora tih turobnih mjeseci i ličnom doživljaju čovjeka. Kod profesora sam uočio izraženu čovječnost, stvarnu empatiju i socijalnu inteligenciju, ali i privrženost narodu u onom naširem smislu tog pojma. Sve suprotno od političara kakvi dominiraju ovdašnjom scenom.
I sve suprotno od režimskog poslušnika i intersdžije Siniše Karana kao vrlo izvjesnog izbornog protivnika na predstojećim izborima. Bolje je da ne ulazim u Karanovo ideološko konvertitstvo od mladog partijskog i udbaškog kadra do današnjih prisustvovanja liturgijama iako sumnjam da je ikad kršten. U slučaju pokušaja izjednačavanja akademskih titula Blanuše i Karana vjerujte da ću načiniti lom!
No, sačekajmo da Milorad Dodik istakne svog skutonošu, pa ćemo se moći baviti konkretnim poređenjima. Režim zasigurno neće istupiti sa autentičnom ličnošću kakvo vidimo kod SDS-a i još manje sa kvalitetnim političkim idejama. Poseban problem je istaći nekog od poznatih SNSD-ovih bukažija protiv staloženog i vrhunskog intelektualca.
Ima u režimskim redovima nekoliko po meni vrlo jakih kandidata, no kako ih medijski nigdje ne pominju - neću im davati ideje. Neka pokušaju sa ministrom Karanom kako se već špekuliše. Tokom prethodnog ministarskog mandata nisam čuo da je pomenuo ubistvo Davida Dragičevića, a vi me podsjetite ukoliko griješim.
Što se tiče tog zločina istraga je još uvijek aktivna i to neposredno znam po nedavnom novom svjedočenju u tom predmetu. U interesu istrage ne mogu iznositi detalje, no vjerujte da sam na tom planu još uvijek aktivan i vazda stižu manje ili više korisne informacije. I za slabo upućene sa baš neočekivanih strana.
Zato podnaslovno pitam: hoće li se ubistvo Davida Dragičevića napokon obiti o glavu režimu? Ovde ne govorimo o političkim lešinarima koji su preko tog zločina konkretno profitirali, nego o ČOVJEKU koji je u tim građanskim protestima ostao pozitivno upamćen. Po meni govorimo o važnoj odrednici koja se ne pominje u predstavljenoj biografiji profesora Blanuše.
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
