Činjenice: Dragan Simić nije "funkcioner MUP-a", a sa direktorom policije Kostreševićem nema nikakvog kontakta aman punu godinu. Protiv Marka Simića nema optužnice za posjedovanje droge, dok smo nekako "zaboravili" pomaganje ubicama Dele Kostića. Je li Dragan Simić napao policiju ili je policajac prvo njega udario šakom u glavu?
Jučerašnje medijske objave najčešće glase: "Visoki funkcioner MUP-a, savjetnik direktora policije, uhapšen zbog napada na policiju". Kao povod navode: "Marko Simić odbio testiranje na druge i pozvao svog oca, koji je prvo verbalno, a potom i fizički napao policajce". Ma Gebels bi im zavidio na medijskoj satanizaciji.
Kako bih novinare i sve koji sebe tako doživljavaju bar naveo na razmišljanje oko sadržaja koje plasiraju javnosti ističem nekoliko odlučnih činjenica. Prva, Dragan Simić nije nikakav "funkcioner MUP-a", a kamoli visoki jer naprosto nema funkciju kakva mu omogućava da ikom išta naredi po vertikali ili horizontali upravljanja policijom.
Druga, Dragan Simić nije savjetnik direktora policije pošto sa Sinišom Kostreševićem nema bukvalno nikakvog kontakta aman punu godinu. Pouzdano znam da je njihova komunikacija potpuno prekinuta krajem oktobra prošle godina. O kakvom "savjetniku" možemo govoriti iz takve vizure?
Simić, mnogo poznatiji kao Simke, dolazi na posao na kom nema nikakvih zaduženja ili kontakata sa drugim zaposlenima kako bi naprosto ispunio posljednje dane radnog staža radi penzionisanja. Takva situacija traje od momenta hapšenja njegovog sina i prethodne medijske satanizacije zbog navodno pronađenih 5,5 kilograma marihuane u njegovom vozilu.
Za razliku od drugih opet pouzdano znam da protiv Marka Simića još uvijek nije podignuta optužnica, a to pravno znači da tužilaštvo nije utvrdilo "osnovanu sumnju" da je počinio ikakvo krivično djelo. Zapitajte sebe: zašto punu godinu nema optužnice ukoliko je u Simićevom automobilu nakon policijske potjere doista pronađena droga?
Dragan Simić nije mogao uticati na tužilačku odluku direktno pošto nema lične moći, niti preko vrha MUP-a (indirektno) u čiju nemilosti je zapao prije hapšenja njegovog sina. Kako onda u "kristalno čistom" predmetu nema optužnice? U silnim raspravama na ovom blogu nagovještavao sam ovakav ishod i objašnjavao da je istina daleko od medijskih špekulacija.
Kratko ću podsjetiti moje tvrdnje da je policija "startovala" Simićev automobil misleći da je u njemu Nemanja Sjenica. Potom, policija je pucala na vozilo i to u naseljenom području zbog čega su gnjevni građani napali policajce. Bježali bi i vi, jednako kao i Marko Simić, da na vas pucaju iz vatrenog oružja.
Osim što su na njega pucali Marka Simića su prilikom hapšenja brutalno pretukli, a poslije su još nekoliko puta organizovali njegovo premlaćivanje i šta je njegov otac osujetio. Banjalučki inspektori su jednom prilikom fizički napali Dragana Simića, ali tada im u pomoć nije priskočila uniformisana policija iz dva "dastera" u postavljenoj zasjedi.
Dakle, nije ovo prvi puta da banjalučka policija fizički nasrće na "visokog funkcionera MUP-a i savjetnika direktora policije" Dragana Simića. Po medijskim objavama svjedoci tvrde da je i ovoga puta Simić "svojom glavom udario policajca u pesnicu", odnosno da je policajac prvi udario njega, nakon verbalnih uvreda i prijetnji.
Pogledao sam i snimak dijela događaja i kako očevici govore o brutalnosti policije nad "starijim čovjekom" (Simke ima 60 godina) iz čega nedvosmisleno zaključujem postojanje svjedoka nemilog događaja. Imate i tvrdnje očevidaca da je policija silom iz vozila izvukla žensku osobu sa mjesta suvozača, a šta se ne uklapa u "teoriju" podastrtu medijima i javnosti oko odbijanja droga testa.
Nadalje, nekako su mediji "zaboravili" silne naslovnice i tvrdnje da je Marko Simić pomogao u bjekstvu Nemanje Sjenice nakon ubistva Dejana Dele Kostića. Vjerovatno zbog činjenice da se Nikola Kos predao istražnim organima i mjesecima je dostupan za razjašnjenje okolnosti bjekstva i pomaganja "osumnjičenom" Sjenici.
Podsjećam da sam vrlo detaljno objasnio kako se Marko Simić u kritično vrijeme ubistva Dele Kostića nalazio u policijskoj stanici radi javljanja po nalogu suda i kuda se potonje kretao, pa nije mogao pomoći u zločinu za koji su otac i on doznali nakon medija. Jok, ista "orkestrirana paljba" kao i danas služila je svrsi - javnoj satanizaciji.
Navodno odbijanje testiranja na droge ima funkciju podsjećanja javnosti na 5,5 kila marihuane "nađene" u Simićevom vozilu i to očigledno prolazi u medijima i društvenim mrežama, ali ostaje činjenica da nema optužnice kao polazišnog akta krivičnog postupka. Primarno zbog sumnje da je droga podmetnuta kako bi policija sakrila stvarne motive napada i pucanja na Marka Simića, te njegovog brutalnog prebijanja.
Inače je krajnje budalasto razmišljati da bi iskusni kriminalistički inspektor napao policajce odlično svjestan da upravo to provociraju punu godinu i sa ciljem njegovog pritvaranja. Lakše je da nadobudni policajac udari Simića šakom u glavu i kad se ovaj krene braniti optuže ga za napad. Nakon što ga provokacijama, uvredama i prijetnjama nisu uspjeli isprovocirati.
Ponavljam, identičan scenarij je već pokušan, ali tada uniformisani policajci nisu reagovali i inspekrori koji su fizički napali Simiće naprosto su se povukli. Govorim o scenariju kakog sam više puta lično prošao i sa te pozicije znam šta ukazujem. Jednako pojačanim medijskom satanizacijom bez jedne jedine potkrepljujuće činjenice.
Znači, prijavio sam tužilaštvu da je Dalibor Ivanić zloupotrebio policiju za maltretiranje moje djece tada stare 7 i 11 godina, te da me je njegov bodigard Danko Karanović fizički napao. I doživio hapšenje pod optužbom da sam prijetio ubistvom Ivaniću - nakon što je dežurni tužilac pozvao telefonom i pitao šta se dešava.
U konačnici ministar Lukač je u Narodnoj skupštini nalagao da sam pokušao ubiti načelnika pri čemu su mi "jedva oteli pištolj". Normalno, prilikom našeg suočavanja na anketnom odboru odbio je odgovarati na pitanja svjestan raskrinkavanja teških laži izrečenih na sjednicama parlamenta i odgovornosti za takvo ponašanje.
Elem, drugi puta tužilaštvu prijavim prijetnje ubistvom, "lomljenjem" i krajnje bezobzirne uvrede Karanovića i onda šest godina na sudu dokazujem da nisam počinio krivično djelo. Baš kao što trenutno dokazujem da mi je zbog tog događaja teško nezakonito prekinut radni odnos sa 39 godina i 8 mjeseci penzijskog staža.
Pretpostavljam da moj drug Simke poslije ovoga ide u pritvor, te da će mu radni odnos prekinuti prije penzionisanja pošto je naprosto u pitanju već poznata matrica takvog djelovanja. Nakon višestrukih pokušaja upao je u zamku - zaštite rođenog djeteta od kontinuiranih pokušaja prebijanja po zna se čijem nalogu.
Nemojmo se lagati kad svi znamo da su funkcije "sin" i "sestrić" najmoćnije u Republici Srpskoj, pa čak se zna kome i zašto se Marko Simić zamjerio. Našao se u epicentru sukoba vrha ovdašnjih najmoćnijih narko klanova samo zato što se nije htio prikloniti i povinovati, a otac je platio cijenu pokušaja zaštite rođenog sina. Sve drugo je puka magla.
Vjerujte da još uvijek nisam spreman i pojma nemam hoću li ikad objelodaniti kakva gadost je uslijedila istog dana kada je moj poslodavac (MUP) dobio zahtjev za vraćanje na posao. Nekako sam se suzdržao i nisam uletio u zamku kao moj drug Simke, a primarno zato što nisam odmah skontao šta se uopšte dešava. Kad god pomislim da režimske gadosti imaju nekakve krajnje granice uvijek se uvjerim kako može i grđe.
U svakom slučaju dešavanja nisu onakva kako ih senzacionalistički prezentuju mediji i gore sam ponudio dovoljno informacija za navođenje na razmišljanje svakom sa iole razvijenom tom sposobnošću. O "visokom funkcioneru i savjetnuku" mogu govoriti oni što pojma nemaju o stvarnoj istini, a isti koji su nas prethodno identično uvjeravali da je Marko Simić pomagao Nemanji Sjenici iako se tog momenta nalazio u policijskoj stanici.
Kad protiv Marka Simića bude potvrđena optužnica za posjedovanje droge moći ćemo govoriti o preduslovu možebitne odgovornosti, a dotad koji god medij tuži za klevetu dobiće presudu u svoju korist. Posebice kad se klevitništvo čini iz KORISTOLJUBLJA, jer senzacionalizam svima služi zarad zarade od reklama.
Vidim da pojedini mediji uspostavljaju paralele između jučerašnjeg događaja i kontinuirane brutalnosti banjalučke policije kakva traje izvjesno vrijeme. Svaka čast. Nakon ubistva Dele Kostića objašnjavao sam kako se slične rabote preduzimaju zarad interesa narko mafije, a ovo sad je novi "talas" iste zloupotrebe policije u kriminalne ciljeve.
Ne treba mnogo za povezivanje aktuelnih dešavanja i društveno korisnog medijskog djelovanja umjesto konstrukcija bez ikakvog pravnog i dokaznog utemeljenja - i činjenja medijske satanizacije. U konačnici ideja ovog bloga jeste navesti ljude na razmišljanje, pa da onda slobodno dijelimo mišljenja i raspravljamo o temema kakve smatramo bitnima.
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter