Borislav Radovanović - Kriminalistička verzija: Željko Kovačević ubio Culu Grbića
Nakon stradanja Željka Kovačevića i pritvaranja Benedija Đukanovića u Republici Srpskoj nema nijedne mafijaške likvidacije po modus operandi ove zločinačke grupe, a kakav je prvo ispoljen na ubistvu Radovana Cule Grbića u seriji obračuna unutar narko mafije.
Unutar kriminalnog miljea već neko vrijeme kruži pogovaranje, priča ili informacija da je Željko Kovačević ubio Radovana Grbića mnogo poznatijeg po nadimku Cule, pa je tako "sirova informacija" došla i do moje malenkosti. Na logično pitanje o saučesništvu Benedija Đukanovića nema odgovora, ali upravo takve informacije volim pošto nisu "prilagođavane" nego prenesene kakve su i stigle do izvora.
Rano ujutro 23. aprila 2019. godine objavio sam tekst Krunićev ubica bio je "policijski čovjek" i otkrio identitet počinioca dok se to još pokušavalo sakriti od javnosti. Inspektorima nije promaklo da je mrtvo tijelo Željka Kovačevića na to mjesto dovučeno i postavljeno u neprirodan položaj, pa razumljivo u već nastalom medijskom haosu nisu žurili dodatno komplikovati situaciju - bar dok ne shvate šta se doista dogodilo.
Kao što vidite već naslovom Kovačevića sam okarakterisao kao "policijskog čovjeka", ali u smislu služenja kriminalu ministra Dragana Lukača, njegove desne ruke načelnika Darka ilića i ostatka te bande. Podnaslovno sam apostrofirao pitanje: "Jesmo li napokon na tragu "policijskog likvidatora" vezanog za ubistva Radovana Cule Grbića, Milana Vujketa Vujičića, Nebojše Čubrilovića, Senada Kobilića...???!
Izuzevši Kobilića koji je likvidiran snajperskim hicem ostali su ubijeni po istom modus operndi - planirana zasjeda, munjevit napad iz blizine, automatske puške (kod Čubrilovića "škorpion"), izuzetna vještina i surovost počinioca... Zajedničko je i to da su sve istrage aljkavo vođene i sa ciljem da počinioci ostanu neotkriveni.
Vezano za zataškavanja i nečinjenja oko ubistva Radovana Grbića čak sam davao izjave ili svjedočke iskaze i ključne navode objelodanio. U brojnim tekstovima, tipa onog iz juna 2016. godine naslovljenog Ko je ubio Radovana?, detaljno sam objašnjavao sa kojim sve zločinima dovodim u vezu likvidaciju Grbića, pa koga zanimaju detalji jednim klikom do istih dolazi.
Pokušavam poentirati na tome da me pomenuta štura informacija nije iznenadila, nego se još kako uklapa u sumnje koje sam iznio kao svjedok i kakve godinama javno iznosim. Željko Kovačević, a posebno sa Benedijem Đukanovićem kao saizvršiocem, svakako je spadao među rijetko sposobne likvidirati Culu na onakav način.
Ubica je sa automatskom puškom zalegao kod bunara nekih desetak metara od ulaza u kuću, dok je saučesnik tri puta kratko zatrubio iz vozila, a na kakav signal je Cule redovito izlazio računajući da samo njegovi prijatelji tako javljaju svoj dolazak. Kad se pojavio na ulazu uslijedio je rafal koji je pokosio Culu, nakon čega je ubica došao iznad ranjene žrtve u ležećem položaju i "prekrstio" je drugim rafalom.
Kovačevića svakako svrstavam među rijetke koji su sposobni izvesti takvu likvidaciju, a posebno sa logistikom kakvu smo vidjeli u slučaju ubistva Slaviše Krunića i njegovog pratioca. Godinama sam radio njegova krivična djela, baš kao i Đukanovića, Balde "Talijana" i ostatka te kriminalne grupe, pa mogu procijeniti njihove krajnje domete.
U javnosti je stvorena percepcija da je pok. Željko Kovačević (mrtva usta ne govore) bio organizator te mafijaške likvidacije, no bez znanja da je Benedi Đukanović kriminalne vještine učio od profesionalnog ubice italijanske mafije svojevremeno osuđenog na doživotnu robiju, nakon čega je uspio pobjeći iz zatvora.
Davno su se Benedi i "učitelj" razišli i čovjek nema veze sa zločinima u Rasavcima i Kuljanima, pa mu razumljivo ne pominjem ime, nego samo kroz ukazivanje možebitne drugačije percepcije odnosa među počiniocima od dosadašnje. Baš kao što sam prije dugogodišnjeg robijanja dugo radio Emilija Balda i znam za kakve oružane napade (teški oblici razbijništava vatrenim oružjem) je sposoban i kakva su njegova kriminalna iskustva.
Istovremeno jedan od postulata moje struke kaže da nedostatno imanje dokaza i činjenica tjera kriminalističke inspektore na kreiranje više KRIMINALISTIČKIH VERZIJA DOGAĐAJA, a koje se onda kroz istraživanje potvrđuju ili opovrgavaju. Zato naslovno ukazujem na nužnost postavljanja kriminalističke verzije sa Željkom Kovačevićem kao mogućim počiniocem ili saizvršiocem surove mafijaške likvidacije Cule Grbića.
Hajde da ovu kriminalističku verziju upotpunimo sa još detalja koji potvrđuju njenu utemeljanost. Znate da je povodom ubistva Slaviše Krunića i Žarka Pavlovića donesena prvosteena presuda, a potonje ukinuta od strane Vrhovnog suda RS i postupak je vraćen prvostepenom sudu. Tekstom "Fazno oslobađanje" ubica Slaviše Krunića obrazložio sam sumnje da će sad biti oslobođeni odgovornosti i Benedi Đukanović i Rodoljub Gajić.
Time dolazimo u poziciju da bukvalno niko neće odgovarati za ovu mafijašku likvidaciju koja je ozbiljno potresla Balkan i šire. Karakteristično za zločine iza kojih stoji "država", a pisao sam dosta o tome kako se Krunić borio sa političkim i institucionalnim vrhom Republike Srpske i kakve sve napade je trpio, pa i kako je umio opasno odgovoriti - poput prijetnje da će sa svojim ljudima pohapsiti pljačkaše iz specijalne policije MUP-a RS ili kako je deponovao arhivsku građu propale Banke Srpske (vidi: POZADINA UBISTVA SLAVIŠE KRUNIĆA: Pokušao sačuvati dokaze Dodikovog kriminala, odnosno MILORADU DODIKU JAVNO: Jesi li mrtvog Slavišu Krunića kreditirao radi preuzimanja firme?!).
Normalno da Dodik nije reagovao na Krunićev pokušaj čuvanja na 10 godina dokaza kriminala enormnih razmjera oko Banke Srpske i drugih propalih banaka, ali zato znamo za atake nekrunisanog dona balkanske mafije Ljubana Ećima. I za Krunićevo odbijanje da se Ećimu dođe "pokloniti" u Beogradu.
Javnost se dugo bavila javnim napadima na Krunića od strane Saše Milakovića, inače višedecenijskog "vojnika" Željka Ražnjatovića i njegovog kuma Ljubana Ećima - za razliku od istražnih organa koji su udarili na braću Ćulum (ili Giljon po banjalučkim ličnim kartama). U stilu taktike "lažnih zastava" odlično poznate udbašu Ljubanu Ećimu, a za kog sam davno objasnio kako je oformio bezbjednosni sistem Republike Srpske za potrebe Dodikovog ponovnog preuzimanja vlasti iz 2006. godine.
Službe odavno imaju podatke sa kim se Saša Milaković sastao jutro nakon Krunićevog ubistva, baš kao i koji njegov čovjek od najvišeg povjerenja se neposredno prije zločina sastao sa Benedijem Đukanovićem, no te informacije još uvijek nisam siguran kako objelodaniti bez štete po istrage. Ipak ne tajim da znam mnogo više informacija od onoga šta ovde pišem.
Vratimo se sad na dešavanja koja su prethodila ubistvu Cule Grbića i o kojima sam takođe mnogo pisao, pa čak i davao izjave čije sadržaje sam djelomično objelodanio. Prethodnih sedmica mogli ste vidjeti kako se Saša Milaković "upecao" i zajedno sa svojim pajtosima pisao brojne komentare na blogu, pa su tako otkrili motive i događaje koji se mogu koristiti u istrazi Grbićeve likvidacije.
Načelno, Grbić je bio ključni svjedok u predmetu protiv Milorada Milakovića osuđenog na devet godina zatvora u svojstvu člana kriminalne organizacije koju je vodio njegov sin Saša Milaković. Onda je ovaj policijski doušnik i saradnik-"pokajnik" Tužilaštva BiH izdejstvovao procesni status po kom je on bio član kriminalne organizacije svog oca i tako sebi osigurao skandalozo ublaženu odgovornost - ili čak "nevinost".
Sukob između njega i ubijenog Grbića dugo je trajao i višestruko se materijalizovao godinama, a povratkom u Prijedor svakako bi kulminirao. Elem, radio sam i predmete oko pranja novca od droge preko renoviranja i puštanja u rad diskoteke i hotela u Prijedoru od strane Saše Milakovića i Miroslava "Džeka" Samardžije, pa sve do tadašnjeg naglog porasta prometa droga na našem području. Znači povratkom Milakovića i prije onoga "zvaničnog".
Početkom 2014. godine prijedorski inspektori u velikoj akciji ukupno su pronašli oko 40 kg marihuane, a od čega kod Cule Grbića 22 kilograma. Rekao sam im da zapljene tolike količine neće proći "bez mrtve glave" obzirom da je sva droga uzeta na ler i brzo po puštanju iz pritvora uslijedila je neželjana potvrda takvih slutnji.
Kako sam to objasnio tekstom Javno saslušanje "neorganizovanog" načelnika Mladena Marića ubrzo poslije zločina u Rasavcima slijedi dvostruko ubistvo u Trnopolju, a jednako vezano za prethodno pomenutu akciju policije i pronalaženje oko 40 kg marihuane. U stvari vezano za Trnopolje inspektorima je par kila marihuane sklonjeno "ispred nosa", no znaju po čijoj dojavi (kasniji ključni svjedok ubistva i podmetač lažnih dokaza).
Mnogo gadni obračuni unutar narko mafije tada su odjeknuli mnogi šire od Prijerora u kom su započeli Culinim ubistvom, a nastavljeni gore pomenutim žrtvama za koje je karakteristično da su odreda izostale djelotvorne istrage. Kako sam to mnogo puta nazivao "ubistva sa policijskim pečatom".
Jesam li prednjim navodima dovoljno opravdao postavljanje kriminalističke verzije ubistva Cule Grbića sa Željkom Kovačevićem? Ukoliko ste skeptični vratimo se na suštinu "javnog saslušanja" načelnika Mladena Marića sa gornjeg linka.
Tadašnja grupa za sprečavanje organizovanog kriminala i droga u SJB Prijedor organizovala je akciju hapšenja, pretresa i kriminalističke obrade Kovačevića, Đukanovića i ostalih iz njihove kriminalne grupe, gdje čisto radi ilustracije objavljujem dio jednog od dokumenata korespodencije sa nadležnim sudom. U sklopu akcije Željko Kovačević dobio je baš žestoke batine.
Na kraju sam ga upitao je li sad svjestan koliko mu vrijedi zaštita bivših i sadašnjih policijskih moćnika čije nadimke "PROFA" i "DROT" sam našao u njegovom notesu dužnika i uz koje su stajale cifre 12,500 i 12.000. Odgovorio je potvrdno. Naime, sva ta ekipa godinama se držala podalje od Prijedora pošto sam ih baš intenzivno radio, a tada su došli računajući na pomenutu zaštitu i žestoka akcija bila je u funkciji razjašnjavanja koliko im to pomaže.
Prednje pominjem kako bi shvatili da bi se pomenuti ili drugi počinioci teško odlučili na likvidaciju Grbića dok sam bio na poziciji inspektora za organizovani kriminal, a šta su Mladen Marić, Gojko Vasić, načelnik "DROT", "PROFA" (kom su Milakovići kupili kompletan materijal za poslovno stambeni objekat) i slični promijenili krajem te 2013. godine.
Međutim, i kao kriminalistički inspektor PS Prijedor 1 bio sam nadležan za ovo ubistvo, zajedno sa kolegama i šefom pok. Radenkom Bašićem, ali nikakvo djelovanje nije nam dozvoljeno. Lafo da ne ometamo istragu iako sam kasnije imao uvid u predmet i utvrdio da bukvalno ništa nije rađeno. Pisao sam o tom poligrafisanju od strane beogradskih stručnjaka.
Vidite koliko mi je jednostavno objelodaniti elektronski sačuvani dokument oko akcije protiv kasnijih počinilaca Krunićevog ubistva i potencijalnih ubica Cule Grbića. Problem je što imam bukvalno na stotine stranica raznih dokumenata na kojima zasnivam svoje procjene, odnosno ovde nije pitanje pogrešnog tumačenja informacija poput nedavne žešće provale oko akcije "Robokap", nego onoga šta sam konkretno radio i tako dokumentovao.
Ima razloga zašto mi je akcija "Robokap" važna u kontekstu višedecenijskog vrbovanja kriminalaca kroz strukture prijedorskog kik-boksa i šta sam dijelom objašnjavao potonjim tekstovima, samo neke stvari nije jednostavno do kraja objelodaniti. Opet, zbog sve težih napada moram otvarati određene teme - bar da zaživotno ostavim konkretne tragove. Gadno u p.m.
Suštinski nemam problem podsjetiti kako su Milakovići kik-boks klubove i takmičenja koristili za reketiranje prijedorskih privrednika i tajkuna dok jedan od njih nije pištoljem najurio skupljače "donacija". Pa je zbog toga došlo do sukoba Saše Milakovića i Cule Grbića sa Prijedorčanima dobro poiznatim ishodom u vidu razbijanja ove kriminalne organizacije, a o čemu ste posljednih dana mnogo toga mogli pročitati u komentarima bloga.
Zato narednih dana očekujte tekstove kojima iz različitih vizura pokrećem određene teme, a kakve u konačnici planiram svesti na iste imenitelje. Pritom apostrofiram da policiji i tužilaštvu niko ne brani da rede posao za koji ih građani plaćaju, uključujući i kriminalističke verzije poput ove i gdje svi mi odreda znamo mnogo više od onoga šta smo spremni saopštiti javnosti. Iz raznih i brojnih razloga.
Jedan od razloga proizilazi iz činjenice da nakon stradanja Kovačevića i hapšenja Đukanovića u Republici Srpskoj nema nijedne mafijaške likvidacije po modus operandi karakterističan za prednje navedene obračune unutar narko mafije. Doduše i zbog bjekstva seniora i juniora Lovrenovića, a gdje sam kao i obično prvi objavio MILIVOJE LOVRENOVIĆ NEMILOSRDNI EGZEKUTOR LJUBANA EĆIMA.
Odlično se znaju odgovorni za zastrašujuće povećanje droga na prostoru prijedorske regije i onda posljedice u vidu ubijanja svjedoka Mihajla Stupara i načelnika Radenka Bašića, odnosno kako se banda osilila do tog nivoa, samo je problem što odgovorni i danas suvereno upravljaju organima krivičnog gonjenja do toga da policija džaba hapsi kad nema ni primisli o optužnicama.
Ovaj blog načinio je pretpostavke novog rukovodstva PU Prijedor i vidite konkretne rezultate, no pravosuđe je još uvijek u okovima organizovanog kriminala i teške korupcije, pa "izlaz" vide u progonu ljudi koji raskrinkavaju surovu stvarnost. Moje je da nastavim borbu, a koliko su moji sugrađani spremni na zajedništvo radi budućnosti naše djece ostaje da vidimo.
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter
