Borislav Radovanović - Kako mlade i zdrave osobe mogu prepoznati prve simptome Kovida-19

Borislav Radovanović - Kako mlade i zdrave osobe mogu prepoznati prve simptome Kovida-19

Od osoba koje su preboljele Kovid-19 dobio sam informacije iz prve ruke o ranim simptomima prepoznavanja infekcije virusom korona. Informacije su posebno zanimljive pošto je riječ o mladim i zdravim osobama, pritom medicinskim radnicima, te kao takve mogu pomoći drugima na planu blagovremenog detektovanja problema.

Bar danas nema dilema oko toga da nam sa virusom korona valja bitisati još najmanje godinu - do pronalaska vakcine ili sticanja globalnog imuniteta. Ta neminovnost vraća nas na pitanje postavljeno kao esencijalo od starta ove pojave: kako prepoznati prve simptome?

Blagovremeno utvrđivanje inficiranosti u principu daje najveće šanse izlječenju, pa čak i kod visokorizičnih kategorija (stare i teško bolesne osobe sa ranije razorenim imunitetom). Iako još uvijek nemamo konkretan lijek u nebrojeno primjera dokazana je učinkovitost lijekova koji su u medicinskoj primjeni decenijama. Posebno kod blagovremenog otkrivanja zaraze.

Doktor Nestorović objašnjavao je francuska pozitivna iskustva terapijskog tretiranja već nakon par dana od prodora virusa u organizam. Normalno, u pitanju su medicinska istraživanja kada rano otkrivanje zaraze nije ovisno od spoznaje ili sumnje pacijenata. Zato je od ključne važnosti što više promovisati potencijalne indikatore infekcije - da bi blagovremeno testiranjem potvrdili ili otklonili sumnje.

Iz te vizure smatram korisnim podijeliti iskustva jedne grupe medicinskih radnika inficiranih na poslu. Nakon potvrđenog Kovida-19 smješteni su u karantin, gdje zbog blage kliničke slike nije bilo potrebe za liječenjem ili korištenjem medikamenata. Po njih srećna okolnost, a drugima njihova svjedočenja višestruko mogu biti od koristi.

Ono što je bilo zajedničko kod svih osoba iz ove grupe medicinskih radnika jeste gubitak osjećaja okusa i mirisa. Govorim o gubitku sposobnosti osjetila usta i nosa izraženom do nivoa kakav sasvim jasno svako može identifikovati. Okusi i mirisi jednostavno "nestanu".

Važno je naglasiti da ovi simptomi nastupaju vrlo brzo po prodoru virusa u organizam, a po svjedočenu mojih izvora to je bilo prvo šta su osjetili kao promjene u ukupnom metabolizmu. Obzirom da su prvotno upućeni u samoizolaciju zbog kontakta sa inficiranim kolegom normalno je da su mjerili tjelesnu temperaturu, ali mlada i zdrava osoba (bez obzira na stručnu osposobljenost) nije sigurna kako tumačiti temperaturu od nekih 37,2 °C.

Pored toga ističem da u ovom primjeru imamo zaista kratak period između potvrđivanja infekcije kod prvog medicinskog radnika i daljeg širenja zaraze na kolege. Govorim o periodu do nekih sedam dana, a važan je upravo zbog ispoljavanja simptoma u vidu gubitka okusa i mirisa. Kroz ovaj primjer možemo procijeniti nastupanje takvih simptoma odmah po nekakvom prosječnom vremenu inkubacije od 5-6 dana. Konkretno: riječ je o prvim jasno ispoljenim simptomima.

Interesantno je da Svjetska zdravstvena organizacija i medicinska struka uopšte gubitak okusa i mirisa jedan popriličan vremenski period nisu prepoznale i ukazale kao simptome, ali danas je to manje-više nesporno pitanje. I jeste logično da virus reaguje unutar organa njegovog primarnog unošenja u organizam - usta i nos.

Međutim, bar po svjedočenjima onih koje sam kontaktirao, pa i brojnih primjera dostupnih preko medija i društvenih mreža, izostaju iritacije, upale, bolovi ili šta slično u domenu teže kliničke slike. Naprosto u nekom momentu inficirani shvate kako nemaju okusa za ono što unose u usta, odnosno da ne osjećaju mirise. Taj segmet djelovanja virusa korone je onako baš priličnog intenziteta da ga nije lako previdjeti.

Ovde se primarno bavim simptomima i blagovremenim otkrivanjem zaraze, no nije problem pomenuti i iskustva u daljem toku bolesti. Sljedeće i jedno šta su zapazili unutar ove grupe inficiranih jeste određena malaksalost organizma. Slabost ili tromost organizma nije zabrinjavajućeg intenziteta, ali se sasvim jasno materijalizuje. Malaksalost traje par dana, a nakon toga dolazi do oporavka i to bi bilo sve kada su u pitanju mlade i zdrave osobe.

Normalno, valja razlikovati doista zdrave osobe od onih koje nemaju saznanja o kakvoj bolesti ili anomaliji organizma. Znamo za mnoge primjere galopirajućeg pogoršanja kliničke slike i čak smrtnih ishoda kod mlađih lica, no prvo valja naglasiti da je ipak riječ o brojkama ispod nivoa statističke greške ili zanemarivo u odnosu na prepoznate trendove.

Sa druge strane kod Kovida-19 imamo izuzetno malen procenat obdukcija kakve bi mogle otkriti prethodno pristustvo teških oboljenja ili poremećaja. Pored toga, često u tekstovima na ovu temu ističem koliko je važna količina vurusa koja prodre u organizam.

Virus se u svakom novom domaćinu, odnosno prilikom infekcije, replicira određenom brzinom i na tom planu još kako je važna "početna količina" tog daljeg umnožavanja. Organizam, sa druge strane mora stvoriti potrebna antitijela, a potom ih dovoljno brzo replicirati radi ubijanja virusa. U primjeru grupe čija iskustva prezentujem možemo utemeljeno smatrati da je riječ o manjoj količini virusa unesenoj pored zaštitnih sredstava i fizičke distance primjenjivanih tokom rada. Ili "odstupanja" tokom kakve pauze.

U konačnici moram naglasiti da ova priča nije u funkciji negiranja opasnosti kakvu produkuje Kovid-19, nego naprosto pokušavam čitaocima pomoći u ranom prepoznavanju opasnosti kroz simptome kakve je medicinska struka prepoznala i pozicionirala kao nekakva prvotna ispoljavanja po kakvima se ljudi mogu orjentisati. Bar oni koji, poput autora, pušenjem nisu dobrano oštetili receptore ukusa i mirisa.

Zbog javnosti poznatih dešavanja duže vrijeme na blogu sam najviše pisao o kriminalu i nakaradnostima počinjenim tokom pandemije Kovida-19, pa mi ovakve objave dođu kao svojevrsno vraćanje na početak bavljenja ovom temom. U međuvremenu ipak su potvrđene moje početne procjene i oko opasnosti ove pojave i oko modela njenog suzbijanja. I drago mi je zbog toga ponajviše sa pozicije opšte dobrobiti i polazišta da je lakše boriti se sa manipulacijama i lopovlukom, nego sa realno opasnim zaraznim bolestima. Sa Kovidom-19 izboriće se medicinska struka, a na nama je da se borimo sa onima koji ovaj problem zloupotrebljavaju.

Piše: Borislav Radovanović

Izvor: https://radovanovicborislav.blogspot.com

Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks