Borislav Radovanović - Dodiku na znanje - Ikona svetog Nikole je predmet ruske nacionalne baštine
Živo me zanima kako je Dodiku uspjelo nabaviti "300 godina staru" repliku originalne ikone i njenog zlatno-srebrenog pokrova izrađenih 1794. godine u ruskom Krasnodaru? Ekskluzivno prezentujem fotografije i informacije o originalu po kom je izrađena replika-minijatura poklonjena ministru Lavrovu. Dodik je od Ukrajine tražio dokaze da je sporna ikona predmet njihovog nacionalnog blaga, a ja mu podastirem dokaze da je u pitanju RUSKA crkveno-kulturna baština neprocjenjivog značaja.
Nakon moje ubjave NEČUVENO: Ambasador Željko Samardžija otuđio ikonu-dokaz, a Gordana Tadić i Darko Ćulum spavaju zimskim snom! uslijedila je informacija o "pohranjivanju" ikone u sefu sarajevskog kabineta Milorada Dodika. Ambasador Samardžija saopštio je medijima da je na takav način izvršio volju Sergeja Lavrova u smislu "vraćanja poklona poklonodavcu". Upravo kako sam to problematitovao gornjim tekstom.
Šta je Dodikov poslušnik Željko Samaržija doista donio iz Moskve, odnosno šta je navodno pohranjeno u sefu Dodikovog kabineta, javnost će doznati naredne sedmice u novom performansu našeg najpoznatijeg "iluzioniste". Kad smo već kod teme sefova u državnom predsjedništvu moram javnost podsjetiti kako sam prvi objavio informaciju da je Dodik potpisao standardizovani obrazac ANP-a na engleskom jeziku.
Čak sam najavio da će javnosti pokušati podvaliti "srpsku verziju prevoda", a čemu smo svjedočili kada je u parlament donio ćirilični dokument. Elem, zalud sam, još dok se sporni dokument nalazio u sefu, provalio ovaj jeftini "mađioničarski trik" kada gro srpske provenijencije i danas mantra o nekakvom programu reformi i sličnim nebulozama. I kad Dodik odobri novi trogodišnji državni budžet i kupovinu američkog oružja i opreme u vrijednosti 1,1 milijarde maraka biće onih koji vjeruju u njegove spinove. Tako je sa Srbima i tu lijeka očigledno nema.
Kako god, nezaposleni bloger sa diplomom kriminaliste još jdnom javnosti prezentuje podatke kakvi esencijalno raskrinkavaju Dodikove laži, a do kakvih nije došla ni sila onih koji ga napadaju, niti oni malobrojni koji ga brane. Nemojmo se lagati, tek nekolicina od ko zna koliko hiljada njegovih "vjernih saradnika" usudila se nešto reći, a većini bi bilo bolje da su ćutali. No, o tome više u narednim objavama (npr. ko će biti novi premijer umjesto Viškovića).
Dakle, na podnaslovnoj fotografiji (lijevo) predstavljam originalnu ikonu svetog Nikole kakvu je izradio nepoznati majstor inicjala P.V. i to za crkvu Svetog Trojstva u Jekaterinodaru, današnjem Krasnodaru. Tvrđava, grad i pomenuta crkva izgrađeni su u čast ruskog osvajanja tog prostora, a po odluci carice Katarine Velike. Posebne zasluge u tom vojnom pohodu imali su kozaci i crnomorska flota, a koji su svetog Nikolu poimali kao svog zaštitnika.
Za neupućene moram istaći da se pravoslavne ikone izrađuju na drvetu ili platnu, a za ovu znamo da je dimenzija 32 X 27 cm. Znamo jer je sačuvana do današnjeg dana! Za potrebe čuvanja ikona, pa i zbog dodatnog ukrašavanja, izrađuju se pokrovi/rize i to uglvnom od skupocjenih metala (zlato i srebro). Upravo po pokrovu znamo više podataka o predmetnoj ikoni.
Na originalnom pokrovu sa naslovne fotografije (sredina) stoji natpis "Ovu rizu do mora Nikolaja Čudotvorca napravio je vojni sudija vojske pukovnik i vitez Anton Andrejevič Golovati u Crnomorskoj flotili. U Jekaterinodaru, 1794. 10. jula ". Dakle, u pitanju je poklon kozačkog atamana i vojnog sudije Antona Golovatija prilikom njegovog pohoda pomenutoj crkvi Svete Trojice, uz koji je poklonio i pozlaćeni srebrni kalež izrađen 1789. godine od strane moskovskog draguljara Ivana Nazarova.
Obzorom da je Golovati komandovao crnomorskom flotom razumljiva je njegova posvećenost svetom Nikoli kao zaštitniku moreplovaca. Sve ovo znamo jer su pomenuti eksponati izloženi na drugom spratu vile Bogarsukova, u holu u kome se nalazi izložba naziva "Regalije i relikvije kubanske kozačke vojske". Pozlaćeni srebreni pokrov nosi inventarni broj "KM - 12304/163".
Dugo se smatralo da je ova riza izgubljena, jer je negdje 1922. godine odvojena od ikone/slike, a bez koje je bilo teško identifikovati o čemu je tačno riječ. Tek u ovom vijeku uspostavljena je veza i predmeti su prezentovani u pomenutom muzeju. Nadam se da ljudi znaju koliko je Krasnodar fizički daleko od Domasa, odnosno da nema veze sa aktuelnim ratom u Ukrajini - kakvim se svjetska javnost danima zamajava oko porijekla ikone.
Dovoljno je pogledati podanaslovne fotografije minijaturne ikone poklonjene Lavrovu (dasno) i pozlaćenog pokrova dimenzija 32 X 27 cm za shvatanje po kom originalu je ova replika urađena. Vidite kako je predstavljen sam lik sveca, pa kako su pozicionirani likovi Bogorodice i novorođenog Isusa, te brojni drugi elementi i ukrasi. Jeste da postoji nebrojeno replika različitih ikona svetog Nikole, ali ovde prezentujem original po kom su rađene i replike i "replike replika".
Znači, ključno je naći originalne uratke da bi mogli pratiti dalje replike izrađene po istima, a mislim da sam to ovde dovoljno (početno!) razjasnio. Potom treba znati da prije dva vijeka nije bilo fotografija i današnjih tehnoloških dostignuća, nego su majstori morali gledati u original da bi izrađivali različite replike. Ili bar u nečije ranije urađene replike, a šta za ovu temu nije od suštinskog značaja.
Jeste da na fotografijama vidimo određena odstupanja kad su detalji u pitanju, ali valja uobziriti činjenicu da malenu repliku sa tadašnjom tehnologijom nije bilo moguće izraditi do potpunog poklapanja. I zašto bi to majstoru uopšte bilo cilj? Zato su važne one suštinske istovjetnosti kakve sam prednje pomenuo. Uostalom, jesu li prije vijek-dva kupci imali današnje mogućnosti upoređivanja predmeta?
Preko kupaca dolazimo do važnosti pitanja: kakav original simboliše replika? Objasnio sam koliko su za tadašnje i potonje rusko carstvo bile važne ikona nepoznatog autora i njena riza urađena od kozačkog atamana Golovatija. U pitanju je predmet od neprocjenjivog značaja za poklonike kozačke i ukupno ruske tradicije. Govorim o ruskom crkvenom, kulturnom i opštenacionalnom dobru!
Kada je u pitanju sporna ikonica možemo govoriti o ukrajinskom nacionalnom blagu, ali samo iz vizure zajedniče rusko-ukrajinke tradicije i jednoetničke pripadnosti. To što su današnja Rusija i Ukrajina zavađene nema suštinskog značaja u pogledu etničkog identiteta. Vidite u sopstvenom okruženju budalaste Srbe, Hrvate, Bosance i Crnogorce bez svijesti kako "narcizmi malih razlika" produkuju "antagonizme malih razlika" i kolektivna (samo)sluđivanja.
No, ako se već želimo zamajavati "narcizmima" onda spram sporne ikone moramo prihvatiti tezu da je u pitanju rusko nacionalno blago, a kakav pečat na predmet su sovjetske vlasti stavile prije jednog vijeka nema suštinskog značaja. Uostalom, i tada su Rusi i Ukrajinci poimali se braćom! Baš kao što je i drug Milorad Dodik nekad bio "bosanski komunista", a danas se predstavlja velikim vjernikom i pravoslavcem. Isto kao i njegov partijski drug Sergej Lavrov!
Jeste, samo kvazikoministi preorjentisani u kvazivjernike mogu sa svetim Nikolom izvoditi ovakve sramne i pomodarske ujdurme. I to u dane Božića, kada se novorođeni Isus u pećini grijao vatrom hrstovog granja. Prije toga Stari Slaveni hrastovo drvo palili su u čast vrhovnog boga Peruna.
No, srpska pravoslavna slava je mnogo indikativniji običaj etničke samospoznaje. Običaj potiče od straroslavenskog poklanjanja boginji Slavi - zaštitnici doma i porodice. Vizantija je taj "paganski običaj" uspjela ugušiti svuda, osim kod pravoslavnih Srba. Isklučivom zaslugim svetog Save koji je kao patrijarh zabranio gašenje tog običaja, uz posvećivanje istog hrišćanskim svecima. Ovo pominjem samo da bi drugovi Dodik i Lavrov nešto naučili o "identitetu" kakav pokušavaju očigledno bezuspješno usvojiti. Beuzuspješno jer kako naš narod kaže: "Stare konje ne uči se orati."!
Izvor: https://radovanovicborislav.blogspot.com/
