Borislav Radovanović - Apel: Podržimo borbu porodice prijedorskog načelnika Radenka Bašića!


Borislav Radovanović - Apel: Podržimo borbu porodice prijedorskog načelnika Radenka Bašića!

Otkrivam zašto je ime načelnika Radenka Bašića uklonjeno sa spomen ploče poginulim prijedorskim policajcima i kako tešku i beskompromisnu bitku vodi njegova porodica za istinu i pravdu.

Finiš kampanje i sami izbori odvukli bi fokus javnosti sa ove bitne teme i zato sam sačekao oko skandaloznih dešavanja i uklanjanja imena načelnika Radenka Bašića sa spomen ploče poginulim prijedorskim policajcima. Pitanje borbe za pravdu porodice stradalog načelnika iziskuje našu punu pažnju.

Na zahtjev porodice ime načelnika Bašića uklonjeno je sa spomen ploče poginulim prijedorskim policajcima neposredno prije održavanja manifestacije njenog izlaganja. Zasigurno je riječ o teškoj odluci porodice pošto je Radenku Bašiću kao ranjavanom borcu zasigurno mjesto među njegovim ratnim drugovima koji su živote ugradili u temelje Republike Srpske, a posebice među kolegama stradalim u vršenju policijskih poslova i zadataka.

Sa druge strane porodica nameće pragmatično pitanje: je li normalno da pripadnici policije koji su znali za pripremanje zločina i dopustili da se ubistvo dogodi svakodnevno rade u zgradi na kojoj je spomen ploča postavljena? Elementarna logika ukazuje na nenormalnu situaciju!

Nataša Bašić, supruga stradalog načelnika i majka njihovih maloljetnih sinova, prethodno pitanje postavila je načelniku PU Prijedor Draganu Milojici. I bila zaprepaštena njegovim odgovorom da je on odlučio tako, a ukoliko porodica smatra drugačije neka to rješava sudskim putem. 

Načelnik Dragan Milojica je nezakonito i protivpravno koristio ime pokojnika bez saglasnosti porodice i onda istu krajnje bezobzirno uputio na tužbu i sudovanje. Pritom svoje podređene direktno ili indirektno odgovorne za stradanje načelnika Bašića kontinuirano drži u službi i zgradi sa spomen pločom i imenom njihove žrtve. 

Milojica je odabrao stranu, konkretno se svrstao sa bitangama i okorjelim zločincima koji su mjesecima znali za pripremanje likvidacije načelnika Bašića i bukvalno ništa nije preduzeo na planu procesuiranja. Pazite, možda je teško dokazati UMIŠLJAJ kao pretpostavku krivične odgovornosti za pomaganje i takav oblik saučesništva u počinjenom ubistvu, no propuštanje dužnih radnji koje je posljedično rezultiralo tim krivičnim djelom u dokaznom smislu je pitanje tehnikalije ili rutine.

Kako sam u svojim tekstovima nebrojeno puta objasnio policijski službenik koji dozna za planiranje i pripremanje krivičnog djela sa zaprijećenom kaznom preko 5 godina zatvora i ne prijavi takve inkriminisane radnje čini krivično djelo "Neprijavljivanje krivičnog djela ili učinioca". Zbog propuštanja procesuiranja Bašićevih "kolega" za to krivično djelo višestruko sam prozivao ministra Sinišu Karana i direktora policije Sinišu Kostreševića.

Supruga Nataša prisustvovala je gotovo svim ročištima suđenja ubicama, pa tako i svjedočenju inspektora SIPA Saše Stojanovića kako je istog dana informacije iz terenske kancelarije u Mostaru prenio načelniku Goranu Mikanoviću o tome šta priprema Dalibor Railić Dugi. Pored toga ova hrabra i beskompromisna žena suočila se i sa Mikanovićem i sa Dejanom Jurišićem i drugim "kolegama" svog supruga koje su znale za sporna dešavanja i ništa nisu preduzele da spriječe zločin.

Nataša je izgradila impozantnu mrežu izvora saznanja, prikupila zaista veliki fond dokaza i činjenica, te za stvarnom istinom oko pogibije supruga postojano traga od samog događaja. Govorimo o zaista fascinantnoj osobi i jednoj nesvakidašnjoj borbi za istinu i pravdu. O odlučnoj i beskompromisnoj heroini dostojnoj pokojnog supruga!

Zato godinama ne dozvoljava pristup grobu za kojekakve "manifestacije" i glumatanja lažnih kolega, a sad i postavljanje imena na spomen ploču. Mnogi u prijedorskoj policiji mjesecima su znali šta priprema Dalibor Railić i apsolutno ništa nisu preduzeli da spriječe zločin ili bar pomognu ugroženom načelniku koji je uporno istraživao kriminal i korupciju unutar policije i pravosuđa - kako sam to objašnjavao i potkrepljivao dokumentima.

Dakle, načelnik Bašić nije okretao glavu od kriminala i kriminalaca u policijskim redovima, nego je upravo suprotno - temeljno i hrabro istraživao konkretna krivična djela upravo tih "kolega" koji su znali za planiranje i pripremanje njegove likvidacije, pa u najblažem obliku nečinjenjem pomogli realizaciju iste. Pošto je načelnik Milojica odabrao tu stranu očekivano od porodice stradalog Bašića ne može očekivati podršku za svoje "odluke".

Supruga Nataša nakon bezobrazluka Dragana Milojice obratila se ministru Željku Budimiru i odatle stiže odluka o uklanjanju Radenkovog imena sa spomen ploče. U Prijedoru je ovaj skandal uveliko poznat, no opet treba apostrofirati meritorne činjenice. Sad kad je upoznat sa razlozima takvog stava porodice i spornim dešavanjima biće zanimljivo pratiti dalje ponašanje ministra Budimira.

U prilog tome moram istaći nekoliko činjenica. Nataša je lično saslušala mantre pojedinaca nakon što su raskrinkani, pa do toga kako u informaciji SIPA nije pominjano ime žrtve i da su se bitange plašile za sopstvene živote. Nezina mentalna snaga je ogromna, baš kao i odlučnost da istraži okolnosti stradanja supruga, a zasigurno je bilo bolno slušati laži i nebuloze osvjedočenih bitangi.

Elem, prva saznanja o pripremanju likvidacije načelnika Bašića nisu došla od SIPA tokom decembra 2021. godine. Tekstom Marko Momić prvi dojavio pripremanje ubistva načelnika Bašića! ukazao sam kako prve informacije dolaze još jula 2021. godine i tada su precizno navedeni i žrtva i počinilac. Moram se kratko osvrnuti na odlučne činjenice, a za detalje imate gornji link i u tom tekstu linkove za dalje istraživanje.

Dalibor Railić je Marka Momića za ubistvo Mihajla Stupara pridobio tako što mu je pustio snimak kako policiji svjedoči o Momićevim ubistvima u Hrvatskoj i Austriji. Policijske bitange prodale su Railiću snimak Stuparevog svjedočenja koje je platio glavom, baš kao što su mu prodavale pismene izjave i razne informacije. 

Potom se Momić i Railić jula 2021. godine sastaju u Loznici i slijedi slično nagovaranje oko ubistva načelnika Bašića. Marko Momić ovoga puta čini potpuno suprotno i traži načina kako žrtvu upozoriti na opasnost. I preko zajedničkog prijatelja messenger aplikacijom šalje poruku tadašnjem inspektoru Milanu Laćmanu.

Konkretno je napisano da Dugi Railić planira i traži potencijalnog počinioca za ubistvo načelnika Bašića. Vajni inspekto Laćman odgovara da će informaciju "prenijeti šefovima" i BLOKIRA tog poznanika kako mu ne bi mogao slati nove poruke. Kakvu katastrofalnu grešku su načinili Momić i njegov drug shvataju tek osam dana nakon Bašićevog ubistva kada sam objavio fotografiju inspektora Laćmana i Dugog Railića kako zajedno roštiljaju.

Laćman nije upozorio svog načelnika da se nalazi u životnoj opasnosti, niti je "prenio šefovima" ili o dobijenim informacijama sačinio ikakvo službeno pismeno. Umjesto toga odlučio je roštiljati sa Dugim Railićem i čak šmrkati kokain na Pašincu. Takvog je MUP RS poslije zločina dva puta unaprijedio i danas je nečelnik kriminalističke policije.

Javno pitam Dragana Milojicu: je li iko ispitao Momića na opisana dešavanja? Pa zašto mene niko nije saslušao kao svjedoka ili bar pozvao na je*eni informativni razgovor? Odgovori su vrlo prosti: znaju u policiji odlično ko je dojavio Laćmanu za pripremanje zločina i da je taj svjedok spreman izvršiti svoju pravnu i građansku dužnost, a posebno jer je Bašića jako poštovao još iz vremena mladalačke delikvenicije.

Ukoliko ministar Budimir nije razumio suštinu ovih navoda i zašto porodica zabranjuje postavljanje imena načelnika Bašića na zgradu u kojoj rade i čak rukovode takvi poput Laćmana možemo ići na krupnije zvjerke. Nije dat četrdesetodnevni pomen pokojniku, a njegov nasljednik na funkciji Goran Karan je govorio: "Bio je budala, ko ga je*e". 

Pa se Karan uortačio sa kriminalčinama koje je Bašić godinama progonio i tako nastaje jedna od najjačih kriminalnih grupa za krijumčarenja droga i mogranata u našoj regiji. Pisao sam o tome mnogo i detaljno, pa neću trošiti prostor, nego samo navodim motive ovako teške odluke Bašićeve porodice.

Uklanjanje imena sa spomen ploče samo je kulminacija višegodišnjih postupaka koji bolno pogađaju Bašićevu porodicu i čemu se ova HEROINA odlučno suprotstavlja. Dragan Milojica je odabrao stranu Karana, Laćmana i sličnih kriminalčina, u pitanju su njegovi najbliži saradnici, a onda još bezobrazno saopštava da je korištenje imena pokojnika bez saglasnosti porodice NJEGOVA ODLUKA i nesrećnu ženu upućuje na tužbu i sudovanje.

Nadam se da razumijete naslovni apel i u čemu konkretno trebamo podržati hrabru suprugu i porodicu uopšte. Radenkovo ime još kako se treba nalaziti na spomen ploči, baš kao što je u opštem interesu da se prijedorska policija napokon očisti od decenijama gomilanog šljama najgore vrste. Desetine i desetine unesrećenih porodica jednako vapi za pravdom, pa borbu Nataše Bašić treba posmatrati i u tom kontekstu.

Ukoliko ministar Budimir nije adekvatno shvatio moju nedavnu tvrdnju kako "Prijedorčani ogorčeno čekaju izbore" možda se trgne nakon rezultata izbore. Pokojni Radenko nikad nije kroz službu ili javno ispoljavao političke stavove, a zadnji sam koji njegovu porodicu želi uvesti u takve stvari, ali mogu poentirati na nečemu što naši sugrađani masovno shvataju.

Sa druge strane čak i nakon okončanog suđenja nismo dobili punu istinu o stradanju čuvenog policijskog načelnika, a shodno tome nema smisla nadati se pravdi. Nismo svi hrabri za direktna suočavanja sa zločinaštvom najgore vrste poput pokojnog Radenka ili njegove supruge Nataše, no možemo bar elementarno podržati ovu borbu za ISTINU i PRAVDU, možemo ispoljiti elementarnu čovječnost.

U konačnici vidite da ne ulazim u detalje Natašine borbe, a naprosto jer znam da ona odlično umije izraziti mišljenje. Ukoliko ili kad procjeni da je svrsishodno javno nastupiti dokazana heroina zna kako to izvesti - uz vođenje interesa o njihovim sinovima i porodici. Nataša odlično određuje prioritete, tajminge i modalitete svoje borbe. Mene lično fascinira kako sve to postiže.

Govorim o višegodišnjoj istrajnoj borbi u kojoj je svaka odluka vrlo pragmatično utemeljena i dobrano odvagana, te direktno u facu saopštena mnogima "bogom danima", svakom prema zaslugama. Nataša od svog cilja neće odustati i upravo zato treba znati sa čime se žena suočava i unutar kakvih okolnosti. Pa da njezinu borbu prepoznamo kroz sopstvene i opšte interese i kao takvu bezrezervno podržimo.

Na kraju moram istaći kako Natašu nisam obavijestio ili konsultovao oko ovog teksta pošto od ranije imam njezinu načelnu saglasnost za pominjanje imena i dešavanja, a gornji navodi su moji lični stavovi. Ponavljam, kad ona odluči javno istupiti odlično zna kako će to izvesti, pa tako nisam želio čak ni pretpostavljati njezino mišljenje ili tumačenje.

Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter