Ukoliko su borci, radnici, seljaci ili penzioneri pomišljali na socijalni bunt političari su ih preduhitrili "revolucijama" sa ciljem da ogade ikakvo društveno reagovanje na sve težu krizu. U tome je ključni uspjeh banjalučke ujdurme kojoj danima svjedočimo.
Čuli ste optužbe bivšeg pendrek-efendije Dragana Lukača na račun banjalučkog gradonačelnika zbog "obojene revolucije" i kako Draško Stanivuković uzvraća kontraoptužbama za "crno-bijelu revoluciju", pa kontate ovakav naslov teksta. Jedino valja razjasniti navod oko "uspjeha" ukupnog djelovanja.
Ukoliko ste pomišljali kako bi građanski protesti zbog sve teže ekonomsko-socijalne situacije u Republici Srpskoj imali nekog smisla politički akteri pobrinuli su se da vas odvrate od takvih ideja. Smisao izvođenja ovakvih naoko besmislenih ulično-medijskih ujdurmi jeste dodatno sluđivanje ionako teško narušene kolektivne svijesti.
Optužbe kako Stanivuković koordinira proteste sa onima u Srbiji nemaju smisla pošto Aleksandar Vučić kao "Duh Sveti" stoji iza svih tamošnjih ujdurmi. Narodu daje sve manje hljeba i sve više igara tako da do nezamislivog pomijera granice ove vijekovne tehnike vladanja. Najlakše je vladati totalno sluđenom populacijom.
Potpuno isto prekodrinskoj braći čine "Otac i Sin" zajedno sa koalicionim "Apostolima" čija prikrivena dejstva nisu promakla vašem blogeru i ovde će bar djelimično biti raskrinkana. Elem, "Sin" Stanivuković digao je halabuku zato što "Otac" Dodik za svoja "dobročinstva" grabi još 21 milion maraka uz umanjenje njegovog "dobročinskog" potencijala za 6 miliona.
Ukoliko 6 miliona za "dobra djela" Stanivukovića ne bude uzeto gradskom budžetu neće se buniti što je "Ocu" na 56 miliona dodan 21 milion maraka za "dobročinstvo" u vidu novih vrtića. Normalno, nema riječi da se "dobročinstva" čine narodnim parama i sve sa grbače naroda kom i dalje namjenjuju sve manje hljeba i sve više igara.
Igrati praznog stomaka moguće je nekih mjesec dana - bar po tumačenjima Radovana Viškovića kao formalnog predlagača izmjena zakona koji produkuju ovakvu situaciju. Shvatio je to "Sin" Stanivuković i blokirao parking gdje zaposlenici vlade ostavljaju privatna auta i poručio im da vrše pritisak na svoje pretpostavljene ukoliko ne žele pješačiti ili trošiti na taksiranje.
No, pređimo sa religijske na pravnu terminologiju i stvari dobijaju drugačije obličje. Nije Draško Stanivuković blokirao pristup svojoj privatnoj imovini, nego parkingu kao javnom dobru namijenjenom svima - uključujući i građane koji imaju potrebu tu parkirati i ukoliko nađu slobodnog mjesta. Nema veze u čijem formalnom vlasništvu je neko javno dobro i bukvalno niko nema prava sprečavati korištenje takvog dobra u skladu sa namjenom.
Mogli ste viditi Stanivukovića kako se nagurava sa policijom, a koju opet ministar Siniša Karan tretira kroz udbašku vizuru i postavlja u kordonima za situacije koje se najbolje rješavaju pismenim pozivima u službene prostorije. Znači, nadležna policijska stanica (nije to nivo PU Banja Luka!) pozove Stanivukovića na informativni razgovor i ukaže mu da svoju privatnu imovinu blokira koliko mu drago, a slične radnje spram javnog dobra zakonom su kažnjive.
Policija je Stanivukoviću davno trebala predočiti zakonske odredbe, a u slučaju daljih kršenja procesuirati ga sve do pritvaranja kao mjere sprečavanja dovršenja započetog ili počinjenja novog krivičnog djela. Isto je kad su zloupotrebe vatrogasnih resursa kao javnog dobra čija namjena je zna se kakva i mnoštva sličnih radnji.
Elem, gašenje dijelova ulične rasvjete raskrinkava manipulacije "Sina" i njegovih "Apostola" u fazi preobraćanja sa Starog na Novi zavjet. Banjalučka ulična rasvjeta je u isključivoj nadležnosti "Elektrokrajine" kao dijela holdinga "Elektroprivrede RS", odnosno samo službena lica imaju ovlaštenje pristupanjima uređajima i uključenjima ili isključenjima na mreži.
Apostrofiram, samo ovlaštena službena lica "Elektrokrajine", tačnije nadležne poslovne jedinice, smiju pristupati uređajima za aktiviranje ili gašenje ulične rasvjete. Obzirom da je ovo javno preduzeće u sastavu holdinga kojim upravlja republični nivo gradonačelnik nema mogućnosti išta naložiti direktoru Draganu Čaviću. Još manje da nešto naloži Čavićevim podređenima.
Davno bi Stanivuković bio procesuiran da on doista čini gašenja dijelova ulične rasvjete oko Dodikove palate ili kompleksa vlade, nego policija formalno ne može ništa Čavićevim električarima koji su jedini ovlašteni za takve radnje. Policija odlično zna da vlada može u svakom momentu smijeniti Dragana Čavića ukoliko ne želi "djelovati u mraku" ili uopšte trpiti njegove politikantske zloupotrebe položaja.
Obzirom da niko ne pominje Čavića, nego se održava mantra kako Stanivuković "gasi rasvjetu" znači da i "Otac" ima prste u cirkuskoj predstavi kakvu gledamo danima. Možda Dodik mora kalkulisati oko koalicionih kapaciteta nakon što su "Apostoli" izglasali "Sina" kao starog/novog gradonačelnika, a mnogo sam bliži opciji da mu ujdurma odgovara radi izbjegavanja stvarnog bunta protiv novog primjera njegove gramzivosti.
Odlično svjestan da gro političkih i građanskih subjekata neće slijediti banjalučkog gradonačelnika Dodiku je poznat ograničeni obim aktuelnih "protesta" i sa te strane nema šta novoga naučiti od "Duha Svetog" Vučića. Inače velemajstora organizovanja protesta protiv sebe i svoje vlasti. Svima njima jedini je bitno da dani prolaze pošto iz proteka vremena crpe pozamašna primanja i privilegije, od regularnih do koruprivnih i lopovskih.
Kada govorimo o isključenjima grijanja, odvozu smeća i drugim "mjerama" Stanivukovića opet su u pitanju javna dobra koja niko nema pravo uzurpirati, odnosno govrimo o kažnjivosti takvih radnji. Ili ćemo pravnom terminologijom objasniti kako uskraćivanje usluga u slučaju redovnih plaćanja javna preduzeća ne smiju činiti po Zakonu o zaštiti potrošača i niza odnosnih propisa.
Mogu na glavi dubiti, ali zakoni ne poznaju gradonačelnika ili načelnika opštine u domenu uskraćivanja javnih dobara koja realizuju javna preduzeća. Ne znam šta profesor ustavnog prava Siniša Karan uči studente, no znam da policiju treba maknuti iz ovih političkih ujdurmi ukoliko već onemogućava vršenje zakonskih ovlaštenja.
Zamislite da u Americi neko bagerom krene na policijsku formaciju. Na njegovom lešu našli bi najmanje 50 rupa od metaka, a poneki bi "slučajno" zahvatio i nalogodavca. Mi nismo skloni takvim pucnjavama, no vjerujte da bih pomeo parking i sa gradonačelnikom i sa bageristom, baš da to mediji snime i pokažu javnosti kako se sprovodi zakon.
Na takve situacije reaguje patrola policije i organizatoru uruči poziv na informativni razgovor, a po ponavljanju djela slijedi procesuiranje. Kad se želi promtno reagovati ulijeće tim žandarmerije, hapsi koga treba i to ukupno traje dva minuta, a zna se da se ostali sami raziđu kad odvedete kolovođe. Ovako drže policajce kao statiste za nečija snimanja promo filmova.
Davno sam objašnjavao koheziju politike i medija, te kako zajednički kontaminiraju svijest populacije stvaranjem lažne slike o postojanju nečeg čega realno nema. Tako se "uspjeh" ove crno-bijele revolucije u boji vidi jedino u tome što se zamajavamo jeftinim marifetlucima u funkciji odvraćanja pažnje sa realnih problema.
Koliko firmi sa po nekoliko stotina radnika je obustavilo rad, koliko to uskoro planira, a samostalni preduzetnici sve više rade na sopstvenu štetu. Upravo zato što nas sustižu posljedice svjetske ekonomske krize, pa možemo očekivati sve više povrataka iz Evrope umjesto kao dosad odlazaka i tu negdje treba tražiti motive aktuelnih cirkus-revolucija.
Jedno je kad "protestvuju" budžetski paraziti, a sasvim drugo kad radno sposobni i naviknuti na tegobe dođu na pragove vlastodržaca. Stotinu poljoprivrednika ili metalskih radnika na protestu predstavlja mnogo veću opasnost od hiljadu budžetlija, a da ne govorimo kako su seljaci i radnici po pravilu i borci, pa vidite koliko se boje policije ili šta znam koga.
Zna se politička taktika obesmišljavanja protesta ovakvim ujdurmama u funkciji odvraćanja onih sa realnim osnovama za iskazivanje nezadovoljstva. Borci, radnici, seljaci, penzoineri i drugi još kako imaju razloga okupiti se ispred Dodikove palate i pitati: "Za šta ti bitango treba 77 miliona maraka?!" i toga se režim boji. Zato "Sin" vodi ovakvu lažnu bitku sa "Ocem" oko tih para, unaprijed režiranu i sa ciljem odvraćanja od stvarnih protesta.
Ko nakon ovakvih lakrdija da dođe u Banjaluku i izrazi protest, a znajući da će biti svrstan u crno-bijele ili obojene revolucionare, odnosno lažno medijski predstavljen kroz aktuelna dešavanja? Možda ovi iz nerazvijenih opština? Hoćemo li malo raspravljati o punjenju PDV-a od strane onih prisiljenih da dolaze u Banjaluku?
Koliko sudanti i oni koji ih izdržavaju iz drugih opština ostave novca u Banjaluci, pa koliko bolesnici i njihove posjete sa UKC-a, pa koliko svi koji moraju dolaziti u sjedišta organa, institucija, ustanova i svakojakih čudesa? Sve to kroz sistem PDV-a vraća se Banjaluci, a to je tek 17 odsto onoga šta ljudi doista potroše naprosto zato što moraju.
Možemo mi iz drugih gradova i opština kad po nekoj potrebi dođemo u Banjaluku sabrati račune i od gradske uprave tražiti povrat PDV-a, a Stanivuković neka taj iznos čeka u propisanoj proceduri. Kaže Banjalučani pune PDV i to je njihov novac, pa ima smisla da mi ostali tražimo povrat takvog vida oporezivanja.
Ovolika borba političara oko budžetskog, dakle našeg zajedničkog novca i prosto me začuđuje izostanak elementarne logike kod naroda. Šta ima Dodik da gradi obdaništa ili Stanivuković da dijeli knjige učenicima, silni "humanitarci" preko budžetskog novca ili sa grbače naroda. Smislili su milion i jedan način da nam dijele naše i još im na tome pojedini zahvaljuju. I aplaudiraju.
Poštedite nas vaših "dobročinstava" bar u ovim teškim vremenima, pa makar bake čuvale unučad ili djeca učila iz starih knjiga. Moja djeca dana nisu provela u obdaništima i do fakulteta su stigla sa već korištenim knjigama, pa možda ne kontam "potrebe" pojedinih kategorija, ali provjereno znam da može i drugačije.
Piše: Borislav Radovanović
Izvor: radovanovicborislav.blogspot.com
Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter