Bangladeš: Zemlja bengalskog tigra sa najgušće naseljenom prijestonicom na svijetu i na oko 85 m nadmorske..

Infomedia Balkan u više nastavaka objavljuje seriju tekstova prof. dr Milana Blagojevića, koji u kratkim analizama, prikazuju osnove državno-političkog uređenja svake države članice Ujedinjenih nacija. Redoslijed tekstova prati englesku verziju spiska tih država sa portala Ujedinjenih nacija.

Bangladeš

Kada je 1947. godine prestala britanska vladavina indijskim potkontinentom, na tom prostoru najprije su nastale dvije države, od kojih je jedna Indija, a druga je bila Pakistan koji je organizovan kao federacija dvije teritorijalno nepovezane cjeline. Jedna od tih cjelina bio je Zapadni Pakistan (današnji Pakistan), a druga Istočni Pakistan.

Tako organizovana država potrajaće do 26. marta 1971. godine, kada je Istočni Pakistan proglasio svoju nezavisnost i preimenovan u Bangladeš, a zatim je 17. septembra 1974. godine kao država primljen u članstvo Ujedinjenih nacija.

Na snazi je Ustav Narodne Republike Bangladeš od 4. novembra 1972. godine, koji je pretrpio više amandmanskih promjena. Ustav je izdijeljen na preambulu i čisto normativni sadržaj koji ima 11 dijelova unutar kojih su odgovarajući članovi. Članom 1. Ustava propisano je da je Bangladeš unitarno uređena država sa republikanskim oblikom vladavine. Članom 2A. islam je određen kao državna religija, ali je istom odredbom propisano i da država obezbjeđuje jednak status i prava i za hinduističku, budističku, hrišćansku i druge religije.

Preambulom ovog ustava, a zatim i u njegovom normativnom dijelu, postavljena su četiri fundamentalna načela (cilja) ove države: bangladeški (Bangalee) nacionalizam, socijalizam, demokratija i sekularizam.

Za bangladeški nacionalizam je članom 9. Ustava propisano da su mu temelji u jedinstvu i solidarnosti bengalske nacije koja je suverenost i nezavisnost Bangladeša postigla jedinstvenom i odlučnom borbom u ratu za nezavisnost, a svoj nacionalni identitet izvodi iz sopstvenog jezika i kulture.

Socijalizam (socijalistički ekonomski sistem) se, kako stoji u članovima 10. i 13. Ustava, uspostavlja kako bi  se obezbijedilo postizanje pravednog i egalitarnog društva, oslobođenog od eksploatacije čovjeka (član 10. Ustava). U svrhu obezbjeđenja da narod ima svojinu i kontrolu nad instrumentima i sredstvima proizvodnje Ustav (član 13) propisuje da postoje sledeći oblici svojine: državna svojina sa nacionalizovanim javnim sektorom u ključnim sektorima ekonomije; zadružna svojina, te privatna svojina u granicama propisanim zakonom.

Demokratija se ostvaruje garantovanjem i poštovanjem osnovnih ljudskih prava i sloboda, kao i efektivnim učešćem naroda u vršenju vlasti putem izabranih predstavnika na svim nivoima vlasti (član 11. Ustava). Sekularizam se ostvaruje eliminacijom davanja od strane države političkog statusa bilo kojoj religiji, zatim eliminacijom zloupotrebe religije u političke svrhe te zabranom diskriminacije bilo koga zbog praktikovanja vjere (član 12. Ustava).

Foto: Pixnio.com/Zastava Bangladeša

U trećem dijelu Ustava propisana su osnovna ljudska i građanska prava i slobode. U suštini, radi se o klasičnim ličnim pravima (s tim što Ustav ne zabranjuje propisivanje i izricanje smrtne kazne), zatim političkim, ekonomskim, socijalnim, kulturnim i ekološkim pravima.

Ova prava imaju sudsku zaštitu, o kojoj Ustav Bangladeša sadrži odredbe u članovima 102. i 103. Prema članu 102. Ustava, bilo koja osoba može Vrhovnom sudu Bangladeša (posebnom odjeljenju tog suda koje se naziva High Court Division) da podnese predstavku zbog povrede svojih ustavnih prava, a to odjeljenje Vrhovnog suda, ako utvrdi postojanje povrede, može bilo kojem licu ili vlasti u zemlji izdati uputstva ili naredbe za koje smatra da su odgovarajuće radi otklanjanja povrede i ostvarivanja prava zagarantovanih Ustavom. O žalbama protiv odluka ovog odjeljenja odlučuje žalbeno odjeljenje (Appellate Division)  Vrhovnog suda (član 103. Ustava).

Organizacija državne vlasti počiva na načelu podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. 

U tom pogledu Ustav najprije propisuje organizaciju izvršne vlasti. Čine je predsjednik Bangladeša, čije funkcije su više ceremonijalne, dok je stvarna izvršna vlast u rukama premijera Bangladeša.

Predsjednika bira Parlament Bangladeša (član 48. Ustava) na period od pet godina (član 50. Ustava), uz mogućnost da istu funkciju obavlja samo dva puta (bilo uzastopno ili u vremenskim razmacima – član 50. stav 2. Ustava). Za predsjednika može biti izabran državljanin Bangladeša sa navršenih 35 godina života (član 48. Ustava). Stvarni položaj predsjednika proizlazi iz člana 48. stav 3. Ustava, prema kojem u obavljanju svojih funkcija predsjednik djeluje u skladu sa savjetom premijera. To znači da kod preduzimanja aktivnosti iz okvira nadležnosti koje mu daje Ustav predsjednik mora djelovati u skladu sa stavom koji o tome ima premijer Bangladeša.

Članom 93. Ustava predsjedniku Bangladeša dato je pravo da, kada je Parlament raspušten ili na zasijeda, donosi uredbe sa zakonskom snagom, ako smatra da postojeće okolnosti zahtijevaju hitno djelovanje. U tom slučaju predsjednik donosi uredbe čiji sadržaj smatra primjerenim datoj situaciji. Međutim, s obzirom na član 48. stav 3. Ustava, prema kojem u obavljanju svojih funkcija predsjednik djeluje u skladu sa savjetom premijera, predsjednik Bangladeša ni ove uredbe ne može donijeti ako u tom pravcu nema savjet, a to znači saglasnost premijera. Sve ovo stoji i kada je riječ o ustavnoj normi (član 61. Ustava) prema kojoj je predsjednik vrhovni komandant oružanih snaga. 

Foto: Salim_Khandoker/wikimedia.org

Stvarni nosilac izvršne vlasti je premijer Bangladeša. Njega saglasno članu 56. stav 2. Ustava imenuje predsjednik Bangladeša, s tim što je predsjednik dužan da na to mjesto imenuje lice koje ima većinu u Parlamentu (član 56. stav 3. Ustava). I ostale članove vlade, koje određuje premijer (član 56. stav 1. Ustava), imenuje predsjednik Bangladeša. Pri tome ne manje od devet destina od ukupnog broja članova Vlade mora biti izabrano iz reda članova Parlamenta Bangladeša.

Ako premijer izgubi povjerenje većine članova Parlamenta podnosi ostavku ili može zatražiti od predsjednika da raspusti Parlament. U ovom drugom slučaju predsjednik će uvažiti zahtjev za raspuštanje Parlamenta ako utvrdi da nijedno drugo lice nema većinu u Parlamentu da bi moglo sastaviti novu Vladu (član 57. stav 2. Ustava).

Ministru u Vladi ta funkcija prestaje ako podnese ostavku. Ako ministar na zahtjev premijera ne podnese ostavku, u tom slučaju će premijer zatražiti od predsjednika da razriješi ministra (član 58. stav 2. Ustava), pri čemu takav zahtjev premijera u praksi znači da će ga uvažiti predsjednik, s obzirom na već spomenutu odredbu člana člana 48. stav 3. Ustava, prema kojoj u obavljanju svojih funkcija predsjednik djeluje u skladu sa savjetom premijera. Najzad, ministrima prestaju njihove funkcije i ostavkom premijera, jer ona ipso constitutione znači i ostavku svih ministara (član 58. stav 4. Ustava).

Parlament Bangladeša je nosilac zakonodavne vlasti. Organizovan je kao jednodomni, a čini ga ukupno 350 poslanika, od kojih je 50 mjesta garantovano za žene. Biraju se na mandat od pet godina na neposrednim izborima od strane birača, prema modelu poznatom kao single territorial constituencies  (član 65. stav 2. Ustava).

Prema članu 65. stav 1. Ustava, Parlament Bangladeša ima pravo da svojim zakonom prenese na druge nosioce vlasti donošenje uredbi i drugih podzakonskih propisa koji u tom slučaju imaju zakonsku snagu.

Zakoni koji su usvojeni u Parlamentu dostavljaju se predsjedniku Bangladeša na saglasnost, koju daje u roku od 15 dana od dana prijema zakona. U tom roku, i pod uslovom da se ne radi o tzv. finansijskim zakonima (Money Bill – zakoni koji se odnose na poreze, pozajmljivanje novca ili davanje finansijskih garancija od strane države i druge finansijske obaveze države – član 81. Ustava), predsjednik ima pravo suspenzivnog veta, koje znači ovlašćenje da vrati zakon Parlamentu na ponovno razmatranje i usvajanje. Ako Parlament ponovo usvoji zakon (Ustav u tom slučaju za usvajanje ne traži kvalifikovanu većinu) predsjednik je dužan da da svoju saglasnost i potpiše zakon, a ako to ne učini smatra se da je dao saglasnost (član 80. stav 4. Ustava).

Foto: Allauddin Miajee/unsplash.com

Sudsku vlast čini mreža nižih sudova koji se osnivaju zakonom, a na vrhu te mreže je Vrhovni sud Bangladeša čijeg predsjednika i sudije imenuje predsjednik Bangladeša (ni ovdje ne treba zaboraviti da i ovo spada u poslove koje predsjednik obavlja u skladu sa savjetom premijera – saglasno članu 48. stav 3. Ustava).

Ovaj sud pored obavljanja redovne sudske nadležnosti, kakva je ona u vezi sa zaštitom individualnih prava propisanih Ustavom o kojoj je prethodno već bilo riječi, ima i savjetodavnu te ustavnosudsku nadležnost. Naime, na osnovu člana 106. Ustava predsjednik Bangladeša, kad god smatra da se pojavilo pravno pitanje ili da će se pojaviti, a od takve je javne važnosti da zahtijeva hitno dobijanje odgovora od Vrhovnog suda, ima pravo da se obrati tom sudu. U tom slučaju Vrhovni sud vrši savjetodavnu funkciju.

Ustavnosudsku funkciju Vrhovni sud vrši na osnovu člana 110. Ustava Bangladeša. Prema tom članu, ako odjeljenje tog suda (High Court Division) smatra da se u slučaju koji je u toku pred bilo kojim nižim sudom pojavilo pitanje tumačenja Ustava Bangladeša, ili pitanje od opšteg javnog interesa, koje je značajno za odlučivanje u tom predmetu, preuzeće taj predmet od nižestepnog suda te će ili sam donijeti odluku u predmetu, ili će samo riješiti sporno pravno pitanje u kom slučaju je nižestepeni sud dužan da se drži pravnog tumačenja Ustava i drugih pitanja od strane tog odjeljenja Vrhovnog suda.

Članom 103. stav 1. Ustava je propisano pravo žalbe na sve presude ovog odjeljenja, o kojima na osnovu iste odredbe odlučuje žalbeno odjeljenje (Appellate Division) Vrhovnog suda. S obzirom na opštost ove ustavne odredbe to bi trebalo da znači mogućnost izjavljivanja žalbe i protiv presuda High Court Division donesenih u postupku ustavnosudskog odlučivanja tog odjeljenja, propisanog članom 110. Ustava.

Lokalnu upravu i samoupravu u Bangladešu čini cijela mreža lokalnih organa. Postoji osam većih područja, zatim 64 okruga, izdijeljenih na manje lokalne jedinice – podokruge (tzv. upazila). Ustav propisuje da lokalnu vlast u svakoj jedinici vrše organi izabrani na izborima u skladu sa zakonom, s tim što svi oni imaju ustavnu obavezu da u obavljanju svojih poslova postupaju u skladu sa Ustavom i zakonom (članovi 59. i 60. Ustava).

Ustav se mijenja amandmanskim putem, pod uslovom da je izmjena usvojena glasovima najmanje dvije trećine od ukupnog broja poslanika u Parlamentu. Nakon toga se usvojena izmjena Ustava dostavlja predsjedniku Bangladeša na saglasnost, a ako predsjednik to ne učini u roku od sedam dana smatra se da je data saglasnost (član 142. Ustava). 

Za Infomedia Balkan
Dr Milan Blagojević, ugledni univerzitetski profesor i doktor pravnih nauka, bivši član Senata Republike Srpske i pravni savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH, sudija Okružnog suda u Banja Luci koji je odbio da primijeni Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine, koji je nametnuo visoki predstavnik u BiH, što je prvi takav slučaj u BiH pravosuđu.

Foto naslovna: ASaber91/wikimedia.org
Izvor: www.infomediabalkan.com

Pratite portal Infomedia Balkan i na društvenim mrežama: Fejsbuk i Tviter