Analiza sukoba u Nagorno Karabahu - istorijski ili geostrateški rat (Video)

Žestoki sukobi između Jermenije i Azerbajdžana u autonomnoj azerbejdžanskoj regiji Nagorno Karabah, obnovljeni su u nedjelju, a Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) donosi analizu o najnovijem ratu na postsovjetskom prostoru.

Kako predviđa IFIMES, najnoviji sukob između dvije zemlje je eskalirao i nema naznaka da će se smiriti, barem u dogledno vrijeme.

Otvara se pitanje, zašto je baš sada obnovljen stari sukob, koji je bio u fazi mirovanja (zamrznuti konflikt) poslije žestokih borbi u periodu  1988-1994 i u toku aprila 2016. godine. "Jermenija, koja kontroliša spornu regiju, zadovoljna je sa statusom quo, dok Azerbejdžan, koji je bogat energetskim resursima i čija vojna potrošnja premašuje cjelokupni jermenski budžet, sada prijeti, da će vojnom silom povratiti kontrolu nad izgubljenom regijom", stoji u analazi.

VIDEO:

Postavlja se pitanje, zašto je baš sada aktiviran ovaj regionalni sukob, koji može imati širu dimenziju svrstavanjem Turske na stranu Azerbejdžana i Rusije na stranu Jermenije. "Ovaj sukob predstavlja više od spora između dvije zemlje oko pogranične regije, već borbu između grupe država oko nadzora nad cijelom regijom Kavkaza", navodi IFIMES.

Istorijski pregled sukoba

Regija Nagorno-Karabah je eklatantan primjer problema prouzrokovanih raspadom Sovjetskog Saveza (SSSR). Početkom devetnaestog vijeka regija je postala dio ruskog carstva nakon poraza Persijanaca i njihovog formalnog ustupanja Nagorno Karabaha Ruskom Carstvu na osnovu Ugovora iz Gulistana (1813).

Regija, koju čini većinsko armensko stanovništvo, dobila je autonomiju u sovjetsko doba od 1923.godine, ali u okviru Azerbejdžanske sovjetske socijalističke republike.

Pojavom znakova raspada komunističke vladavine SSSR, narodni poslanici u parlamentu u Jermeniji i u Nagorno-Karabahu odlučili su ujediniti regiju sa Jermenijom 1988.godine. Azerbejdžan je to odbio, ukinuvši autonomiju, koju je regija uživala, a kasnije je poslao svoju vojsku, što je dovelo do izbijanja rata, koji je trajao od 1992. do 1994.godine i prouzrokovao gubitak regije te gubitak sedam susjednih regija, koje čine oko petine teritorije Azerbejdžana i prisilno raseljavanje oko miliona Azerbejdžanaca iz okupiranih područja u druge dijelove Azerbejdžana.

Usprkos potpisivanju sporazuma iz Biškeka 1994.godine, kojim je okončan rat, posredovanjem Minske grupe, koju su predvodile Francuska, Sjedinjene Američke Države i Rusija, borbe nisu prestale, dok Jermenija još uvijek nije sprovela tri rezolucije UN-a u vezi sa povlačenjem iz područja koja je okupirala u Azerbejdžanu.

Uloga Turske u sukobu

Od početka krize u toj regiji pozicija Turske bila je jasna, a to je podrška Azerbejdžanu, a nakon nedavnih događaja turski predsjednik najavio je punu podršku svoje zemlje Azerbejdžanu. Rusija sa svoje strane želi smiriti tenzije između dvije zemlje sa kojima ima posebne odnose još iz vremena Sovjetskog saveza, te ih pozvala, da se što prije vrate za pregovarački sto.

VIDEO:

Što se tiče razloga potpore Turske Azerbejdžanu o ovom sukobu, prema mišljenju analitičara, ona se pokušava opravdavati činjenicama istorijskog spora između Turske i Jermenije oko genocida nad Jermenima od strane Osmanlija u toku Prvog svjetskog rata te istorijskim i etničkim bliskim vezama između Turske i Azerbejdžana.

Azerbejdžanski narod (Azeri) pripada turkijskoj grupi naroda islamske religije uprkos razlici u doktrini Mezhebu (vjersko pravnoj školi), Turska ima sunitsku, a Azerbejdžan šijitsku većinu. "Zvanična Ankara želi imati uporište u regiji Kavkaza na ruskoj granici kako bi imala bolje ishodište u pregovorima sa Rusijom zbog mogućih dobivanja ustupaka u sirijskom i libijskom građanskom ratu te krize sa Grčkom oko eksploatacije plina u istočnom Mediteranu gdje su Ankara i Moskva na suprotnim stranama", navodi se u analizi Instituta.

Uz relativno smirivanje situacije u Siriji i Libiji nakon američkog i njemačkog pritiska na libijske stranke, očekivanja su, da će se turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan (AKP) ovaj put ponovno na Kavkazu suočiti sa svojim "prijateljem i neprijateljem" predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom, dodaje se.

Pozicija Irana

Aktualni sukob između Azerbejdžana i Jermenije dokazuje da ratovi, koji su se odvijali posljednjih godina nisu bili samo sektaški, čak i ako trenutni sukob nosi nacionalne dimenzije.

Iran je stao uz kršćansku Jermeniju, uprkos postojanju kulturnih, etničkih i vjerskih veza između Teherana i Bakua, gdje više od trećina Iranaca su Azerbejdžanci u iranskoj regiji Zapadni Azerbejdžan i većina Azerbejdžanaca su Šijiti kao Persijanci u Iranu.

Iran i Azerbejdžan dijele granicu dugu više od 760 kilometara i dio  Kaspijskog mora, koje je bogato sa naftom i plinom. "Teheran nastoji oslabiti Azerbajdžan, kako azerbejdžanska manjina u Iranu ne bi zahtijevala više prava ili da pokaže aspiracije ka ujedinjenju sa matičnom državom. Iran ima snažne ekonomske odnose sa Jermenijom, budući da je prvi veliki uvoznik nafte, plina i električne energije iz Irana", piše IFIMES.

VIDEO:

Iz ovog Instituta smatraju da Iran se takođe boji azerbejdžansko-izraelskih odnosa na vojnom području, jer iranski smrtni neprijatelj Izrael je na njegovim sjevernim granicama.

Uloga Rusije u sukobu

Jermenija je trenutno jedini ruski pravoslavno-hrišćanski strateški saveznik na Kavkazu i jedna od rijetkih zemalja s ruskom vojnom prisutnošću. Prema mišljenju jermenskim političara i vojnih stručnjaka, ruska vojna prisutnost u Jermeniji je važna komponenta armenske nacionalne sigurnosti. "Na teritoriji Jermenije, nedaleko od grada Gjumri, nalazi se ruska vojna baza broj 102, koja je jedna od najvažnijih objekata ruske vojne i geopolitičke prisutnosti na Kavkazu, kao i jedna od glavnih komponenti rusko-jermenskih odnosa. Uz to, prisutnost ruske vojske u bazi u Jermeniji produžena je do 2044. godine. Ruski graničari, zajedno sa svojim armenskim kolegama čuvaju jermenske granice sa Turskom i Iranom", navodi se u analizi i dodaje: "Čini se, da su Rusija i Jermenija saveznici, dva strateška partnera povezana brojnim sporazumima na vojnom polju, i na osnovu svega toga Rusija bi trebala uzeti u obzir geopolitičke i strateške interese svoje saveznice Jermenije. Ali zapravo u stvarnosti se događa suprotno. Tačnije, događa se to, da glavni neprijatelj Jermenije u regiji tj. Azerbejdžan, kupuje 40% oružja od najvažnijeg strateškog partnera Jermenije tj. Rusije. Interesantno je, da oružje koje kupuje Azerbejdžan od Rusije uglavnom je ofanzivnog karaktera, a ne obrambenog. Ostavka jermenskog premijera Serzh Sargsjana s njegove funkcije pod pritiskom masovnih demonstracija 2018.godine u Jerevanu pokrenula je pitanje, hoće li to dovesti do toga da Jermenija napusti sferu ruskog uticaja na bivšem sovjetskom prostoru, ponavljajući scenario Gruzije i Ukrajine ili će Moskva ostati glavni igrač u ovoj republici na Južnom Kavkazu."

Kako se navodi u analizi, nema sumnje, da je novi jermenski premijer Nikol Pašinjan prozapadno orijentirasn, ali Jermenija nema alternativu za savezništvo s Rusijom zbog blizine istorijskih neprijatelja, Turske i Azerbejdžana. "Jermenija je važna saveznica Rusije na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza, jermenska ekonomija u velikoj mjeri zavisi o ruskim investicijama i doznakama Jermena sa prebivalištem u Rusiji, kojih ima oko 2,5 miliona", navodi se u tekstu.

VIDEO:

Prema mišljenju analitičara sporna regija Nagorno-Karabah je jedna vrsta "tempirane bombe", ali koja neće eksplodirati sve dok je Jermenija vojni saveznik Rusije.

Stavovi SAD i EU

Što se tiče američke pozicije u sukobu, ona je neutralna i nastoji riješiti sukob dviju zemalja, tvrdi IFIMES. Nakon nedavnih događaja, Vašington je osudio eskalaciju nasilja između Azerbejdžana i Jermenije, te pozvao obje strane da odmah prekinu neprijateljstva.

Stav Evropske unije i SAD je isti, a to je okončanje ovog sukoba, da bi se spriječili poremećaji u snabdijevanju naftom i plinom iz Kaspijskog mora.

Svrstavanje Izraela

Izrael je u ovom sukobu na strani Azerbejdžana, tvrdi Institut. "Izrael je jedan od najjačih saveznika Bakua od 2011. godine i prodaje znatne količine oružja i vojne opreme  Azerbejdžanu", stoji u analizi. Analitičari smatraju, da je Azerbejdžan nova tačka sukoba i nadmetanja između Irana i Izraela, jer je Izrael već snažno prisutan u blizini iranske granice.

Prema mišljenju analitičara Međunarodnog instituta IFIMES u vojnoj ravnoteži snaga Azerbejdžan je u prednosti u odnosu na Jermeniju, jer je razvio svoju vojsku i nabavio moderno naoružanje iz Rusije, Turske i Izraela, iskoristivši visoke cijene nafte u posljednja dva vijeka.

Analitičari umanjuju mogućnost pokretanja velike vojne akcije s obzirom, da je Jermenija članica Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti ODKB/CSTO koju je  osnovala Rusija 2002.godine.

Vodeće svjetske sile putem Savjeta sigurnosti UN i u okviru Minske grupe trebale bi intenzivirati napore kako bi zaustavili razvoj sukoba i njegovo pretvaranje u veći i širi rat. Jedan od glavnih razloga trenutne eskalacije sukoba je nedostatak aktivnog međunarodnog posredovanja između dviju strana.

Rusija i Turska trebaju ponoviti svoje posredničke misije po modelu na njihovu saradnju u Siriji, gdje je Turska na strani opozicije, a Rusija nudi vojnu i političku podršku vladi u Damasku.

Video: rt.com/bbc.co.uk/youtube.com

Izvor: nezavisne.com

Pratite Infomedia Balkan i na facebook-u:
https://www.facebook.com/infomediabalkan/?ref=bookmarks