Patrik Bjukenen: Amerika je ušla u posthrišćansku eru - Liči na razvratno Rimsko carstvo

Posthrišćanska Amerika na mnogo načina počinje da liči na razvratno i dekadentno predhrišćansko Rimsko carstvo.

„Ništa nije ni dobro ni zlo, takvim ga čini naše uvjerenje“, rekao je Hamelt, koji je time postavio neka ključna pitanja: Da li je moralna istina subjektivna? Da li se ona mijenja sa promjenom vremena i promjenom stavova? I da li postoji viši zakon, trajni zakon, Božiji zakon, nepromjenjiv i vječan, kojem ljudski zakon treba da se prilagodi?

Da li su, na primjer, deset zapovjesti Starog zavjeta, kao hrišćansko učenje i prirodni zakon, nepromjenjive i primjenjive na sve ljude u svim vremenima? Ili neka od deset zapovijesti može biti uvrštena u spisak zastarjelih moralnih zabrana?

Ovo pitanje je direktno u stranačkoj kampanji za predsjedničke izbore postavio Pit Batgejg, zvijezda u usponu proljeća 2019. godine. „Gradonačelnik Pit“ ponosno ističe da je gej i da živi srećno sa svojim mužem. On kaže da ga je Bog napravio onakvim kakav jeste, i da živi život koji mu je Bog namijenio. Odgovarajući na pitanje o sklapanju istopolnih brakova, gradonačelnik je prkosno odbrusio Majku Pensu:

„Da, gospodine potpredsjedniče to me je približilo Bogu. To je stvar koju želim da svi Majk Pensovi ovog svijeta razumiju: ako imate problem sa tim ko sam ja, vi nemate problem sa mnom. Vi, gospodine, imate problem sa mojim tvorcem“.

Batgejg je u nedjelju objavio svoju kandidaturu, što obećava da će sve dublja moralna podjela u SAD biti osnovni i centralni motiv izbora koji će se održati 2020. godine. Naši kulturni ratovi se neće uskoro završiti.

Ovog vikenda, podaci Opšteg društvenog istraživanja pokazali su da 23,1 odsto Amerikanaca tvrde da nisu religiozni, što nadmašuje broj katolika od 23 odsto, inače naše najbrojnije vjerske grupacije, kao i evangelista kojih ima 22,5 odsto. A procenat onih koji se ne identifikuju sa bilo kojom religijom porastao je za 266 odsto u odnosu na 1991. godinu.

Što se tiče glavnih protestantskih zajednica, one zajedno nisu ni upola tako brojne kao Amerikanci koji ne ispovijedaju nikakvu religiju. Uz našu rasnu i etničku raznolikost, Amerika i u religioznom smislu postaje sve raznovrsnija; dehristijanizacija je u punom zamahu.

Postajemo drugi narod, a posthrišćanska Amerika će izgleda biti naša sudbina mnogo prije kraja ovog vijeka. Razmislite šta se već promijenilo.

U 19. vijeku bogohuljenje je bilo zločin. U burnim dvadesetim godinama 20. vijeka poroci poput alkohola i kocke bili su zabranjeni. Sada su to glavni izvori prihoda države. Razvod je bio rijetkost. Sada se polovina svih sklopljenih brakova završi razvodom.

Nakon seksualne revolucije šezdesetih, vanbračna rođenja su porasla do nivoa gde se 40 odsto djece rađa u domovima bez oca, kao i polovina Hispanoamerikanaca i 70 odsto djece crnačke populacije.

Pornografija, za koju je bila propisana kazna zatvora, danas dominira kablovskom televizijom. Marihuana, nekada pošast društva, sada je popularni novi proizvod. Senatorka Kamala Heris na sve to traži legalizaciju prostitucije. U životima mnogih Amerikanaca, homoseksualnost i abortus su još uvijek bili skandalozni zločini. Sada su to dragocjena ustavna prava.

Ko je u pravu, Pit ili Hristos?

Ipak, tvrdnja gradonačelnika Pita – da ga je Bog učinio gejom, da je Bog namjeravao da on tako živi svoj život i da je taj život ujedno moralan i dobar, nova je prekretnica na putu ka novoj Americi.

Jer ono što Batgejg tvrdi jeste ili da Bog mijenja svoje moralne zakone kako bi se prilagodio promjenljivom čovjekovom ponašanju ili da je hrišćanska propovijed i praksa prema homoseksualcima 2 000 godina bila netrpeljiva, štetna i moralno neopravdana.

Ako je Pit u pravu, hrišćani su, još od vremena Hrista, izopštavali i progonili gejeve samo zbog toga što jesu to što jesu i što su se ponašali onako kako je Bog namjeravao.  A ako je to istina, šta će u svoju odbranu reći hrišćanstvo?

Već sada, među dobrim dijelom Amerike, posebno među mladima, provijava misao da je Zapad kriv za vjekove rasizma, imperijalizma, kolonijalizma, ropstva, seksizma, entničkog čišćenja, vjerskog progona i kulturnog genocida nad autohtonim narodima. Sada, prema logici gradonačelnika Pita, Zapad je takođe kriv za viševjekovnu mrsku homofobiju prema ljudima koji su živjeli onako kako ih je Bog stvorio i onako kako je namjeravao da oni žive.

Šta nam ovo govori o izborima 2020. godine? Dok demokrate staju u zaštitu moralnosti istopolnog braka gradonačelnika Pita, oni će takođe insistirati na tome da ženska reproduktivna prava ostanu neprikosnovena, i da još uvijek nerođene bebe, kojih je 60 miliona ubijeno u matericama od slučaja Rou protiv Vejda iz 1973. (Rou protiv Vejda je naziv procesa pred Vrhovnim sudom Sjedinjenih Američkih Država, u kojem je Sud donio presudu kojom je zakon savezne države Teksas koji je zabranjivao abortus stavljen van snage, jer je, po presudi suda, u suprotnosti sa Ustavom Sjedinjenih Američkih Država. Ova presuda nije ukinula samo zakon u Teksasu, nego i sve slične zakone širom SAD, prim.prev.), i dalje ne dobiju nikakva prava, pa čak ni pravo na život.

Kako je moguće zamisliti da će tako podijeljena nacija moći ponovo da se ujedini? Kako takva nacija sastavljena od, sa jedne strane, mnogobrojne elite koja se stidi svoje istorije i nasljeđa i, sa druge strane, polovine „bijednika“ (koja se ocjenjuje kao „rasistička, seksistička, homofobna, ksenofobna, islamofobna i netrpeljiva“) može imati kredibilitet da tvrdi kako je ona „grad na gori“ ili lučonoša za druge narode.

Amerika je danas moćna, prosperitetna i slobodna kao nijedna država u istoriji. A mi smo to bogastvo i slobodu iskoristili da stvorimo kulturu i društvo koje danas mnogi naši ljudi i veliki dio svijeta vide kao razuzdano i dekadentno.

Posthrišćanska Amerika, na mnogo načina, počinje da liči na ono kako su nas učili da je izgledalo predhrišćansko Rimsko carstvo.

Ako je način života gradonačelnika Pita zaista moralan, onda je hrišćanstvo u zabludi već 20 vjekova.

Piše: Patrik Bjukenen

Preveo Radomir Jovanović

Izvor: Novi Standard