Svemirska odiseja Vojadžera traje već četiri decenije


Svemirska odiseja Vojadžera traje već četiri decenije

Jesmo li sami u svemiru? Pre četrdeset godina naučnici NASA pokušali su da odgovore na to pitanje lasniranjem Vojadžera, dve bespilotne svemirske letelice koje će otputovati dalje od ijednog ljudskom rukom napravljenog objekta u istoriji. Oni i dalje putuju.

Kada su Vojadžer 1 i 2 lansirani 1977. godine u razmaku od dve nedelje, naučnici su malo znali o spoljnim planetima Sunčevog sistema i teško da su mogli da zamisle opseg svoje predstojeće svemirske odiseje.

Niko od nas nije slutio da će nakon 40 godina sve i dalje raditi i da će ovo pionirsko putovanje još trajati", rekao je Vojadžerov projektni naučnik Ed Stoun.

Vojadžerov glavni zadatak bilo je istraživanje Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna, ali je u duboki svemir, za slučaj susreta s vanzemaljcima, odneo i priču o čovečanstvu.

Na obe letelice nalaze se gramofon i zlatna ploča, napravljena od materijala koji će trajati najmanje milijardu godina, sa snimljenim ključnim informacijama o čovečanstvu i životu na Zemlji.

Na ploču je, između ostalog, uvršćeno oglašavanje kitova, pesma ptica, pesma "Johnny B. Goode" Čaka Berija i Betovenova Peta simfonija. Pozdravi vanzemaljcima snimljeni su na 55 jezika.

Pokojni američki astronom Karl Sagan, jedan od vodećih naučnika uključenih u projekat, zamolio je svoga sina Nika, kojem je danas 46 godina, da snimi i svoj glas.

"Pozdravljaju vas deca s planete Zemlje", kaže američki dečak.

Uključeno je i 115 fotografija, među kojima i Veliki kineski zid, teleskop, zalazak Sunca, slonovi i majmuni, vozovi i avioni, te majka koja doji dijete.
Čuvajmo tu plavu tačkicu

Vojadžer 2 lansiran je prvi, 20. avgusta 1977. s Kajp Kanaverala, a 'jedinica' dve nedelje kasnije s istog mesta. Zbog nešto kraće putanje Vojadžer 1 vremenom je preuzeo vođstvo.

Vreme lansiranja tempirano je kako bi se poklopilo s retkim poravnanjem planeta kakvo se događa jednom u 175 godina.

Vojadžer je od početka projekta bio suočen s mnogim izazovima, od skromnog budžeta do tehnoloških ograničenja iz 70-ih godina.

Jedan je projektni naučnik tako obmotao Vojadžerove kablove u aluminijsku foliju, istu onu kakva se koristi u domaćinstvu, kako bi ih zaštito od 'prženja' u zonama velike radijacije.

Ondašnji predsednik Ričard Nikson želeo je da ograniči misiju na prelet pokraj dve planete i petogodišnji rok trajanja, ali su naučnici za svaki slučaj ipak isplanirali dužu misiju.

Taj je kosmički dvojac na Zemlju poslao fotografije kakve pre nisu viđene, među njima i pojedinosti s površine Jupitera i njegove oluje dvostruko veće od cele Zemlje.

"To su tada bile daleko bolje fotografije nego što ih je bilo kakav teleskop sa Zemlje mogao snimiti", kazao je naučnik Alan Kamings, koji na projektu radi od početka, 1973. godine.

Vojadžer je otkrio i prve aktivne vulkane izvan Zemlje, na Jupiterovom mesecu Iji, i znakove podzemnog okeana na mesecu Evropa.

Pokazalo se i da Saturnov mesec Titan ima atrmosferu najsličniju Zemljinoj i da na Neptunovom mesecu Tritonu ima ledenih gejzira.

Zahvaljujući Vojadžeru ponovo su se pisali udžbenici iz astronomije, a kada na putanji više nije imao planeta koje bi mogao da susretne, Karl Sagan okrenuo je kamere prema Zemlji. Za poslednji snimak planete s koje je sve krenulo.

Fotografije su snimljene na Dan zaljubljenih 1990. s udaljenosti od 6,4 milijarde kilometara.

Zemlja je izgledala kao zrnce prašine, manja od jednog piksela u prostranstvu svemira.

"Mislim da ta perspektiva naglašava našu odgovornost da čuvamo tu plavu tačkicu, jedini dom koji imamo", rekao je tada Sagan.
Izvan Sunčevog sistema

Vojadžer 1 odleteo je dalje nego bilo koja svemirska letelica, napustio je Sunčev sistem pre četiri godine i nalazi se u međuzvezdanom prostoru 20 milijardi kilometara od Zemlje.

I njegov brat blizanac na tom je putu i jedina je svemirska letelica koja je proletela pokraj sve četiri spoljne planete Sunčevog sistema.

Kamere već dugo ne rade, ali ostalih pet instrumenata koji svakodnevno šalju podatke na Zemlju još je u funkciji.

Naučnici očekuju da će to trajati još barem deceniju, dok im potraje plutonijum koji im je izvor energije. "Još je uzbudljivo", kaže Stoun. "Stalno otkrivamo nove stvari jer oni putuju onamo gde niko nije bio".

 

Foto: Handout / NASA / AFP

Izvor: AFP/Hina/N1