Šta je konzumerizam izazvao kod ljudi i neljudi?


Šta je konzumerizam izazvao kod ljudi i neljudi?

Gotovo da su izumrle generacije ljudi kojima je u životu bio potreban samo mir. Nije Mir samo sjedjeti skrštenih ruku, u nemanju ničega, već je Mir stanje svijesti promišljeno i u “kosmičkoj” ravnoteži. Koliko nas je porobio konzumerizam?

Svi smo, ili bar većina nas, gramzivo pohrlili ka ispunjenju nametnutih vrijednosti, ka iluzornom komforu koji bi trebao magično da ispuni naše živote srećom.

Garderoberi i cipelari prepuni, najnoviji ajfon, silikoni, sjajni gel nokti, puni sjaj fasade da prikrije ugušenu svjetlost unutrašnjosti. Nije problem imati stvari, već je tužno nemati sebe. U cijeloj toj jurnjavi ljudi su toliko počeli da liče jedni na druge, da je sve teže naći autentičnog čovjeka.

Sve je počelo sa kasapljenjem ženskih tijela i lica, dovođenje lika u neprirodnu simetriju, a tijela u fabričke kalupe konfekcijskih brojeva. To je početak omasovljena pojave bezličnih žena ali sve češće i muškaraca, koji poput pokvarenih robota ponavljaju reakcije i oponašaju jedni druge.

Možda ta bezličnost i nije toliko strašna, koliko polarizacija planete na bogate i siromašne. Svijet u kome djeca na jednoj strani rade za činiju pirinča dnevno, na istoku, da bi psudo elita zapada uživala u čarima dječijih ruku djela. Zemlje koje se bore za prava djeteta, upravo ih najviše osporavaju, što se da utvrditi ekonomskim pokazateljima.

Zašto ne odustanu prepodobni zapadnjaci od profita koji ostvaruju na uštrb porobljene djece širom svijeta. Čemu dvostruki aršini? Dok mašu deklaracijom o ljudskim pravima, krvave dječije ruke proizvode milijarde dolara.

I dok jedni gamižu u pohlepi za materijalnim, drugi grcaju u strahu i krvi da prežive. To se danas zove Demokratija. Takozvani slobodan svijet o kome svi sanjaju. Nijedni srećni. Jedni jer u suštini od trke za novcem nemaju vremena istinski da konzumiraju ono što su zaradili i drugi koji su u stalnoj čežnji da ostvare taj “nedosanjani” san.

U tom kovitlacu, u kojem svi letimo život prolazi nevjerovatnom brzinom. Koji će biti trenutak osvješćenja i da li će ga biti ostaje pitanje. Do buđenja nastavljamo da konzumiramo jer ne znamo bolje.


Izvor: Pasarella.rs