Seka Sabljić: Čovjeku dođe da zaplače


Seka Sabljić: Čovjeku dođe da zaplače

Premijera predstave “Tako je ako vam se tako čini” Luiđija Pirandela, u režiji Jagoša Markovića, biće 4. juna (20) na sceni “Ljuba Tadić” Jugoslovenskog dramskog pozorišta, a govoreći o ovoj predstavi – u kojoj se kroz priču o porodici i njihovim sugrađanima, te o njihovom odnosu prema nadređenima otvaraju razna pitanja, Jelisaveta – Seka Sablić napominje da joj to nije prvi susret sa ovim komadom nobelovca Pirandela.

“Trebalo je da bude rađen početkom devedesetih u Narodnom pozorištu i tada mi nije bilo nimalo lako da ga pročitam. Sada, isprva, uopšte nijesam imala namjeru da ulazim u bilo kakvu podjelu. Htjela sam malo da se odmorim. Na početku razgovarajući sa Jagošem predlagala sam mu neke glumice, međutim, on me ubijedio da ponovo uzmem tekst u ruke i onda sam mu na svoju štetu rekla: Ovo samo ja mogu da ti igram”.

Frola, uloga koju tumači, prototip je ljudi koji su bez naročite svoje krivice stradalnici u vihoru istorije u nekom vremenu i kontekstu.

“Ne bez naročite nego bez ikakve. Čovjeku dođe da zaplače. Više ne mogu da izdržim toliko ljudske nesreće. Svuda je oko nas i svakim danom je sve više. Kao da je nesreća dobila prioritet, ne samo kod nas nego u cijelom svijetu. Počev od stradanja u elementarnim nepogodama, eksplozijama autobusa, do onih kojima su omču oko vrata stavile strašne patologije, što se recimo očituje u nasilju u porodici, i velike nepravde. Okružuju nas patologije i mrakovi. Strahote koje iz njih proizlaze. Za Frolu, lik koji igram, ne zna se šta je njena nesreća, ali ona živi nesreću, a predstava se bavi i pitanjem istine, odnosno manipulacije njome”.

Koliko toj nesreći doprinosi činjenica o manipulaciji istinom?

“Sve odatle i ide. Kad bi se istina poštovala, to bi značilo okrenutost vrijednostima. Manipulacija istinom se i događa da bi se porazile vrijednosti. Tu je ključ problema kod nas i u cijelom svijetu. Ključ je u alavosti, u besramnosti, beskrupuloznosti jer to su snage koje manipulišu istinom. A to hrani zvjerski dio u čovjeku, tako ljudi postaju zvijeri. U knjigama iz psihologije lijepo piše da se treba čuvati zlih ljudi, ljudi u kojima je prevladalo zlo. Jer hemija plemenitosti to često ne prepozna i lako postane žrtva. Ako manipulacijom istinom porazite sistem vrijednosti, to će učiniti da u ljudima ispliva najgore. A odsustvo snage i pameti je podrška zlu. Uz to, kad pogledamo oko sebe, sklonjeni su ljudi koji vrijede. Stručnjaci, majstori svojih zanata. Vrijednosti i kvaliteti se guraju ne na marginu nego i iza nje da to ne bi ugrozilo manipulante i lopove koji su na vrhu i pijedestalu. Ne samo kod nas. Ima toga u cijelom svijetu. Ali opet, kažem, čovjek treba da gleda da u sebi i svom životu odnjeguje ono što jeste kvalitet”.

Mislite da njeguje u sebi i svom svijetu sistem vrijednosti ma koliko on okolo bio poražen?

“To je velika stvar. I nimalo lako. To se radi od dječjeg vrtića. Ali ako dijete raste u sistemu u kom se vrijednosti ne znaju, ono to kasnije više ne može da prepozna. A koliko su ljudi namučeni bijednom egzistencijom, zapušteni u mentalnom smislu prije svega. Roditelj bi morao biti ljudski kolos da zaštiti dijete od sredine i da ga usmjerava ka pravim vrijednostima, a u isto vrijeme da pazi da od njega ne napravi autistu koji neće imati socijalan život”.

Predstava “Tako je ako vam se tako čini“, kako se moglo čuti, ima uzvišenosti, estetike…?

“Radeći je težili smo pravom pozorištu, ljepoti, plemenitosti…Teatar treba da donosi ushićenje, da oplemenjuje, a ne da kad iz njega gledalac izađe bude ko’ da ga je neko polio prljavom, smrdljivom vodom. U pozorištu okretanje leđa umjetnosti i ljepoti je zapravo doprinos rugobi i zlu ma koliko u pitanju bila angažovanost ili kritičko bavljenje čime god”.

 

 

Izvor: Cdm