Rešetnjikov: Srbija je opkoljena i spolja i iznutra!


Rešetnjikov: Srbija je opkoljena i spolja i iznutra!

Leonid Petrovič Rešetnjikov – general-lajtnant, doktor istorijskih nauka, nosilac Ordena mužestva, otac dve kćerke, kada je saznao da je jedan bivši direktor CIA devedesetih godina strojevim korakom prošao preko Crvenog trga, samo je rekao – to se više nikada ne sme ponoviti! Zato se, valjda, neretko seća Kisindžerovih reči da treba odustati od pokušaja da se Rusi učine Evropljanima, jer oni imaju drugi mentalitet, i Rusiju treba raskomadati, jer je Zapadu raspad SSSR-a – malo!

Rešetnjikov, dete oficira, Rusiju ne gleda samo kao državu nego kao civilizaciju, Putinov je čovek od poverenja, često i njegov konsultant.

O tome kako su radili i ko je bio bolji obaveštajac, nisam dobio odgovore.

Leonid Petrovič više voli aktuelne teme.

Lazović: Vi ste general-lajtnant, uz to i doktor nauka. Kako da Vas oslovljavam?

Rešetnjikov: Zovite me generalom, meni se to sviđa!

Lazović: Od svih Rusa, kažu, najbolje poznajete prilike na Balkanu. Šta se sve na ovom području danas događa a o čemu mi Srbi malo znamo?

Rešetnjikov: Sa Balkanom sam povezan odavno. Još na istorijskom fakultetu Harkovskog Univerziteta specilizirao sam istoriju južnih Slovena. To je bilo od 1965 do1970 godine. Strašno je sad pomisliti koliko je od tada prošlo godina. Ja sam radio u Jugoslaviji, Bugarskoj, Grčkoj, bio sam i u Rumuniji , Albaniji, sve do odlazka sa dužnosti direktora RISI (Ruski institut strateškig istraživanja) 4. januara 2017.

Profesionalno sam se bavio balkanskom problematikom. Sada nastupam više kao posmatrač, komentator, mada sam ostao član Naučnog saveta pri Ministarstvu spoljnih poslova Rusije.

Što se dešava na Balkanskom poluostrvu, mislim da Srbi vrlo dobro znaju, u najmanju ruku oni koji stvarno žele da znaju istinu i da ne gradi iluzije.

Teško je reći da danas na Balkanu postoji makar delimično nezavisna država. Makedonija i Crna Gora su u najboljem slučaju protektorati, u ovu zonu polako ali sigurno ulaze Albanija i Bugarska. Suverenitet Rumunije takođe je pod velikim pitanjem.

U celini, SAD, odnosno globalističke snage, i postojeća sa njima EU, sigurno kontrolišu teren. Čini se da se zasebno drži Srbija, ali to je samo prvi utisak. Uslovljavajući Zapad još neće grubo da pritisne Srbiju, jer pretpostavlja moguće suprostavlenje dela srpskog naroda, što se može negativno odraziti na stabilnosti i kontrolu teritorije. Zbog toga je izabrana taktika postepenog uvlačenja vaše zemlje u sistem odnosa SAD – EU – NATO, što je manje efektno, ali daje rezultat. Pogotovo što je Srbija nakon nasilničkog cepanja, otimanja Kosova i posebno odvajanja Crne Gore, u velikoj meri izgubila svoj značaj i snagu u geopolitičkom smislu.

Lazović: Srbija je okružena “prijateljima“. Šta joj je sada najveća opasnost?

Rešetnjikov: U principu, Srbija je opkoljena uslovljavajućim Zapadom, a vaš takozvani komšiluk je samo poslušnik i ispunjivač volje svetskog globalizma, čije je naredbodavno lice Vašington. Ali ne treba da zaboravite, Srbija je „opkoljena“ i iznutra, jer su se kod vas već afirmisale i uticajne proglobalistički snage.

Lazović: Kosovo nam je oteto,znači li to da ovaj presedan može ili je već postao pravilo međunarodnog prava?

Rešetnjikov: Kosovo je odmah nakon NATO agresije protiv Jugoslavije postalo presedan. I to se koristi svom snagom, zato sve priče o Zapadu i o međunarodnom pravu su, blago rečeno, licemerne.

Lazović: Slažete li se, gospodine generale, da je sila postala sastavni deo međunarodne pravne prakse?

Rešetnjikov: Snaga je uvek bila deo međunarodnog prava. Samo je u poslednjim decenijama snažno izlazila u prvi plan, što svedoči o najtežoj krizi celokupnog zapadnog sistema – idejnog, moralnog, privrednog itd. U celosti, kraj je blizu, mada Zapad još hoće da muči one koji neće da mu se potčine, i želi da sa njima dođe do ovog kraja.

Lazović: Jedno hipotetičko pitanje: zamislite da se sad Srbiji vrati Kosovo, šta bi ona sa tom najmlađom i brojnom populacijom, koja je zadojena mržnjom prema svemu što je srpsko?

Rešetnjikov: Ne mogu to ni da zamislim, kao ni vraćanje zapadne Ukrajine Rusiji. Stvarno, stanovništvo Kosova je toliko zombirano i zadojeno mržnjom, da se potrebna promena možda može desiti tek za dve-tri generacije, kada će se atmosfera eventualno promeniti i stvoriti uslovi za zbližavanje.

Lazović: Zbog Kosova smo i bombardovani. Mi smo tada imali nesreću, a vi – Jeljcina. Sećam se pisama podrške od običnih Rusa, mada sam tada očekivao drugačiju zaštitu….?

Rešetnjikov: Problem nije samo u Jeljcinu. Naša država je tada bila na ivici raspada, zbog rušenja sistema, koji je krvavo bio nametnut ruskom narodu.

Znate, nas su sedamsesettri godine primoravali da zaboravimo da smo Rusi, posle su to radili liberali, koji su na vlast došli zajedno sa Jeljcinom. U ovoj prilici, Rusija nije mogla realno da pomogne. To još nije bila Rusija ali nije bio ni Savetski Savez.

Srbi, kao i Grci i Bugari, ali i drugi, praktično ne razumeju što se sve dešavalo u našoj zemlji zadnjih tridesetak godina.

Kod nas se odvijaju dubinski procesi, i oni su povezani sa izlazom na magistralni put razvoja. Uskoro će oni izaći na videlo, i njih sad vide samo naši „prijatelji“, oni koji žele da nam odmognu na svaki način.

Lazović: Oni koji ne vole ni Srbe ni Ruse tvrde da je naše savezništvo raskidivo i uslovljeno snagom velike sile?

Rešetnjikov: Svaki savez može da se razruši, tako može i naš. Ali stvar nije u snazi neprijatelja nego u našoj slabosti. Uostalom, zvanični savez se i može porušiti ali ljubav dva naroda nikada. Ovu stvar debili iz SAD i EU ne mogu da shvatite.

Lazović: Gospodine generale, kakve su vaše srpske priče, šta pričate prijateljima o Srbiji?

Rešetnjikov: Skoro svi moji prijatelji bili su već u Srbiji, ponekad vam dolazimo i grupno. I srpski prijatelji nam dolaze u Moskvu. Živimo, smem li reći, u srpskoj atmosferi, ponekad pijemo srpsku rakiju,umereno naravno, i odlazimo u moskovske srpske restorane.U dugim zimskim večerima puno nam nedostaje sunčana Srbija.

Lazović: U mojoj zemlji postoji tvrdnja da Evropska Unija nema alternativu?

Rešetnjikov: Vaša alternativa je – suverena nacionalna Srbija u bliskom savezu sa tradicionalnom, jakom Rusijom.

A EU, to je poderana kaljača, koja će se uskoro u svom blatu udaviti.

Lazović: Slažete li se, gospodine generale, da eventualni ulazak Srbije u EU ne bi trebalo podržati bez sveopšteg narodnog odgovora na referendumsko pitanje – Da ili Ne?

Rešetnjikov: Naravno, kako bez referenduma? Zar se tako važno pitanje može drugačije rešiti? To je pitanje uvlačenja vaše glave u zamku EU i pitanje života!

Lazović: Natovski vojnici su na ruskim granicama. Donjecka i Luganska Republika opstaju uz borbena dejstva. Jednom ste rekli da je Rusija dužna da stalno bude velika.Uz sve, vaša zemlja je i pod sankcijama.

Da li je sve ovo više izazov za Rusiju i njen narod, nego ozbiljna pretnja?

Rešetnjikov: Zapad sad diže graju oko Rusije i sve će se završiti kako se već završavalo više puta u istoriji. Prisetimo se – Rusi u Parizu, Rusi u Berlinu. Mi ovde u Rusiji to dobro znamo, znali smo i tada kada nam je bilo vrlo loše. Kraj istorije još je vrlo daleko, ali kakva bi to istorija bila bez Rusije?

Lazović: Tvrdite da je Rusija danas vrlo moćna, a da je Kina zasnovana na falsifikatu?

Rešetnjikov: Rusija se razvija, našla je svoj prirodni put razvoja, a to je ruski put.

Kina radi isto, ali ja tamo ne vidim duhovni temelj. A svet čeka duhovni preporod, jer u moralnom odnosu on je došao do zadnje crte. Dalje se nema gde, iza ove granice je samouništenje. Treba da se vratimo starim ali večnim vrednostima. Ovo je neizbežno i Rusija će biti na čelu tog procesa.


Izvor: Goran Lazović / sa ruskog preveo Igor Tovstonog