Novica Đurić: Ni suditi rano, ni braniti prekasno

Novica Đurić: Ni suditi rano, ni braniti prekasno

Kosovo je „grdno sudilište“. Svijeća i ognjište. Stratište i stradalište. Uplakane sestre, majke i nevjeste. Kosovo je siroče. Kosovu su porušene srpske svetinje. Ugašena ognjišta. Porušene i spaljene pravoslavne kuće i groblja. Kosovo je oteta zemlja. Kosovo je jedino mjesto na svijetu čiji su branioci nebesa naselili.

Govorim sve ovo ovdje na temeljima svetih Simeona i Save, na Nemanjinom gradu, razimenovanom i razgrađenom, oburdanom kao što vjekovima oburdavaju najbjeljiju i nasvjetliju kulu Kosovsku, onu koja je bila vidikovac i stražarnica za svakog Srbina i Crnogorca na Kosovu i Metohiji koji progovarahu i odazivahu se kapom crnogorskom i zaklinjahu Lazarevom kletvom.

Znali su Petrovići zašto je Kosovo i Metohija neprocenjivo za pravoslavlje pa su svoju pastvu učili kako zemlja pripada narodu da bi narod postojao i opstao na zemlji rodilji i zemlji plodilji. I Gospod je zavjetovao da čovjek mora ostati u svoj zemlji kako bi zemlja bila naša, kako bi je svi naši domovi sjali oko Pećke patrijaršije koja najduže pamti i čija svjetlost s Božjom se miluje.

I Kosovo je do vremena onog strašnog kad je oburdana kapela cetinjskom Tajnovidcu na Lovćenu bio prag svake kuće u Crnoj Gori, najveća duhovna i moralna uzdanica, srpsko stablo čiji je jedan korijen u Prizrenu, a drugi na Cetinju.

Kako je to stablo sve više razvijalo svoje korijenje ondašnja komunistička vlast u Podgorici i mentori iz Vatikana procijenili su da će se Kosovo i Metohija najlakše srušiti ako se prije toga sruši Njegoševa kapelica.

Danas su u istom statusu, na istim mukama, i Njegoš i njegovo Kosovo i Metohija, čamuju u strahu i mraku nadajući se da je velika Božja pravda i da ono što su prađedovi ostavili unucima, ukršteno i osveštano, ne može bilo kome biti poklonjeno, predato niti dato na upravljanje. Jer Kosovom i Metohijom jedino vladaju svijetli ratnici. Svaka Tajna večera, sem one Lazareve, je još jedna tajna izdaja bez blagoslova naših svetaca.

Ne bude li tako biće po onoj Lazarevoj: „Rđom kapo dok mu je kolena.“ Zato ne treba suduti rano, ali ni braniti kada bude prekasno.


Izvor: Udruženja Kniževnika Crne Gore/Novica Đurić