Miroslav Pilj - Njegove stihove su pjevali: Indexi, Crvena jabuka, Boris Novković....

Miroslav Pilj, književnik, pjesnik, dramski pisac, novinar, likovni umjetnik rođen je 3.11.1961.godine u Sarajevu.

Autor je 8 zbirki poezije, niza dramskih tekstova, multimedijalnih i satiričnih  performansa kao i velikog broja scenarija za TV i radio emisije različitih žanrova.

Kao pisac stihova sarađuje i sa brojnim kompozitorima i izvođačima popularne muzike iz BiH i inostranstva.

Član je Društva pisaca BiH, Društva novinara BiH, AMUS-a, Hrvatskog društva Skladatelja i Dopredsjednik Udruge likovnih umjetnika HKD „Napredak“.

Živi i radi  u Sarajevu.

Infomedia Balkan: Miroslav Pilj – pjesnik. Od kada? Kako? Zašto?

-Sve je počelo...davno... još u osnovnoj školi...sjećam se da se nastavnica maternjeg jezika čudom čudila kad je pročitala jedan moj pismeni rad koji sam napisao u formi pjesme, a ne proze kao što su to radili svi drugi i kao što je i ona očekivala. Iskreno, ni sad mi nije baš najjasnije otkud mi taj „poetski virus“, ali evo, ne popušta me ni u ovim „najboljim godinama“ (smijeh).  

Infomedia Balkan: Muzika? Veza poezije i muzike u vama?

-Još od tih osnovnoškolskih dana kad sam se „zarazio“ poezijom na nju se jednostavno, i „ničim izazvana nalijepila“ glazba. Konkretno rock...ono što je meni tu bilo i tada, kao i danas važno je da znam o čemu ti ljudi pjevaju? Što mi poručuju tim svojim pjesmama? Već na početku srednje škole (I Sarajevska gimnazija) počeo sam prevoditi pjesme Beatles-a, Rolling Stones-a, Boba Dylana itd...u drugom razredu gimnazije napisao sam i komponirao svoju prvu pjesmu...a, onda njih još tridesetak...redali su se onda kant-autorski nastupi...iskreno, nisam tada razmišljao ni o kakvoj karijeri...bilo mi je važno da pišem, komponiram, nastupam...ali, nikad nisam ušao u studio da snimim neku svoju pjesmu. Ima ljudi koji su mi to i „zamjerili“, kao što je npr. moj studentski kolega i vrsni novinar i rock-kritičar Amir Misirlić koji mi je još davno rekao i napisao da imam, kako je naveo „maćehinski odnos prema svojim pjesmama jer ih nikad nisam snimio u studiju“ a „morao“ sam. Eto, to još uvijek nisam uradio...ja sam naprosto imao osjećaj da će mi se nešto desiti ako bar ne pokušam. Čudna i neobjašnjiva je ta ljubav bila, a i danas je. U tom razdoblju često sam nastupao i kao kant-autor, a 1980. godine, prvi čovjek koji je napisao muziku na moje stihove bio je Ljubiša Racić - jedan od najboljih gitarista ikada na ovim prostorima i vođa grupe „Formula 4“. Bila je to pjesma „Ponoćni vozovi“. U međuvremenu sam surađivao s mojim dragim prijateljima Sašom Kulidžanom i Mišom Bobušićem...to je bio, sad to mogu reći bez lažne skromnosti, sjajan i bezmalo kultni akustičarski trio „MORENA“. A, iz tog vremena ostala mi je nezaboravna slika kad je čuveni i čudesni veliki pjesnik Velimir Milošević kod kojeg sam jednom prilikom imao čast biti gost, hodao po svojoj sobi za dnevni boravak i na samo sebi svojstven način, pun oduševljenja i ushićenja svojoj supruzi, onako punim glasom recitirao moje stihove. Za mene kao 17-godišnjaka to je zaista bila „ogromna stvar“...kao maturant sam objavio svoju prvu zbirku pjesama „U korak s NeMirom“, a kad je glazba u pitanju počelo je, dakle s „Formulom 4“ a nastavilo se...Boris Novković, INDEXI, Crvena jabuka, Seven UP...itd, itd. I traje to i danas...U INAT GODINAMA, kako su to INDEXI poručili mojom, odnosno svojom, na žalost, zadnjom turnejom.

Infomedia Balkan: Teatar?

Teatar je moja posebna ljubav...sve je počelo u Alternativnoj Pozorišnoj Grupi „Šarlatani“ koja je djelovala pri Domu mladih. S njima sam kao član glumačke postave odigrao puno predstava u svim dijelovima tadašnje Jugoslavije. 1984. godine sam napisao svoj prvi dramski tekst „Zašto..? (bezizlazna jednočinka bez zadnjih namjera) koja je svoju premijeru doživjela na sceni Gledališča „Tone Čufar“ u Jesenicama (Slovenija). Za taj tekst sam dobio i prvu nagradu na natječaju za najbolju novu BH dramu Centra za Dramski odgoj Mostarskog teatra mladih, a zanimljivo je, možda, spomenuti to da se ta predstava ni do danas nije pojavila na sceni nijednog bosanskohercegovačkog teatra iako je gotovo svi imaju u svojim bibliotekama ili arhivama.
Poslije toga napisao sam još dvadesetak dramskih tekstova, a među njima su i drugonagradjena radio drama „SIN“ na natječaju za najbolju radio dramu BH Radija 1, „Čarobni prah“ (dramska igra za djecu) u produkciji jedne francuske producentske kompanije, pa, radio drame „Krug“ i „Srebrena lopta“ realizirane u produkciji Radija BiH...a, tu je i nekoliko monodrama među kojima bih izdvojio monodramu „Ne žalim“ u izvedbi Amine Begović - glumice Narodnog pozorišta u Sarajevu. Ono što je, u ovom dijelu najaktualnije je satirični kabaretski performance ili stand-up comedy pod nazivom „DO KOGA JE“ (Istinite bajke za odrasle) koju sam već odigrao više od 70 puta i nemam namjeru prestati.

Infomedia Balkan: Iza sebe imate i nekoliko zapaženih likovnih izložbi.

Da...posebno sam ponosan na multi-media izložbu „Snaga vode“ koja se sastoji od 30 grafika koje predstavljaju zaustavljeni brzak vode na izvoru od kojih svaka umjesto naslova ima poetsku vinjetu posvećenu VODI kao jednom od četiri osnovna elementa, ali i kao svojevrsnoj inspiraciji za umjetničko stvaralaštvo. Vinjete su pisane u akro-stihu, a svaku sliku i vinjetu prati i glazbena kompozicija uz recital mojih stihova koje govori Tarik Helić.
Projekat je prezentiran u nekoliko bh gradova i iznimno sam ponosan i na kritike i na reakcije publike.

Infomedia Balkan: Uz bavljenje umjetnošću iza vas je dugogodišnja uspješna karijera u novinarstvu.

-Ja sam se novinarstvom počeo baviti 1983. godine kada sam i prvi put sjeo pred mikrofon tadašnjeg radija „Sarajevo 202“. Kasnije su tu bili Radio Sarajevo BHT i NTV „Dobre Vibracije“, Radio FERN. Od tada pa sve do 2008. godine radio sam kao urednik i voditelj različitih radio i tv programa, a autor sam scenarija i koncepta brojnih radio i tv projekata, serija itd. Između radija i televizije uvijek sam nekako davao prednost radiju. Radio, je za mene bio i ostao čarolija...ili što bi rekao čuveni Mika Antić: "Ja vjerujem da u radiju žive mali ljudi". Tako je bilo na početku, a tako je i sada iako već skoro deset godina ne radim tu vrstu poslova.  

Infomedia Balkan: Šta, od svega toga što ste do sad ostvarili smatrate najuspješnijim?

U svemu ovome, bez sumnje, primarna je bila i još uvijek je ipak poezija. Za mene osobno, živjeti na ovim prostorima, posebice od 1992. godine do danas i ne odustati od bavljenja umjetnošću sve ovo vrijeme je uspjeh samo po sebi i ponosan sam na to što još uvijek i pišem i komponiram, a i slikam, a ako bismo uspješenost mjerili recimo brojem prodatih primjeraka knjiga onda su to ,nekako u “mrtvoj trci” knjige “Odgovor” i “U inat godinama”, a “za petama im je “Lijepa riječ”. Publiku koja je vidjela i čula bilo koji od mojih teatarskih uradaka u bilo kojoj formi, naravno ne mogu „prebrojati“, ali sigurno je da se taj broj može izraziti u hiljadama...i na to sam izuzetno ponosan

Infomedia Balkan: Može li se, u ovom vremenu, živjeti od umjetnosti i među mnogobrojnim kolegama s kim Vam je saradnja bila najjednostavnija?

Ja sam odavno svoj život organizirao tako da nisam ekonomski ovisan o tome da li ću recimo, napisati pjesmu, dramu, pripovjetku ili neću. Taj odnos mi je otvorio mogućnost da biram suradnike što i danas činim, tako da zaista za svakog od njih mogu reći da je lijepo i lako surađivati s njima. Ali, eto, ipak ako moram izdvojiti onda bi to svakako bili Boris Novković, Fadil Redžić i, na žalost pokojni Slobodan Bodo Kovačević , a tu su i Vedad Hadžiavdić-kompozitor i gitarista grupe „Teška industrija“ i istinski umjetnik i hit-maker Mirko Šenkovski-Geronimo, s kojima sam se, kako se to obično kaže, naprosto našao na istoj valnoj dužini

Infomedia Balkan: Kako vidite svoju karijeru u budućnosti?

Teško mi je odovoriti na to pitanje. Jedino što mogu reći je da se ne planiram prestati baviti umjetnošću. Želja mi je da na tom planu napravim nešto što će ostaviti traga i u čemu će ljudi prepoznati vrijednost. A, kada bih ovog trena krenuo od početka možda bi put bio nešto drukčiji, ali cilj bi svakako ostao isti.

Infomedia Balkan: Kažete da birate saradnike. Vjerujete li ljudima?

Ja vjerujem u ljude, ali ne bih baš mogao reći da vjerujem ljudima. Ipak, mene vjera u ljude i ljudsko u svakom čovjeku zaista ne napušta i na neki čudesan način i motivira da se bavim umjetnošću i svojim djelima ljude podsjetim na sve ono lijepo što imaju u sebi.

Photo by Samir Geko
Infomedia Balkan, novembar 2017.